Merz u Turskoj: pragmatično umjesto držanja lekcija

Kad je Berlin prošlog tjedna otvorio put za isporuku 20 borbenih zrakoplova Eurofighter Typhoon Turskoj, postalo je jasno da se Njemačka kreće novim smjerom: kancelar Friedrich Merz zastupa pragmatičnu politiku koja znatno nadilazi pristup njegovih prethodnika, Angele Merkel i Olafa Scholza.

„Iskoristimo ogroman potencijal naših odnosa“, rekao je Merz nakon sastanka u Ankari pred novinarima i dodao: „U geopolitičkim vremenima, kada velike sile oblikuju politiku, Njemačka i Europa moraju jačati svoje strateške partnerstva.“ Po njegovu mišljenju, pritom se  Turska jednostavno ne može zaobići.

U trenutku kada neki sukobi prijete eskalacijom pred vratima Europe, čini se da njemačka vlada pokušava uspostaviti novi pristup prema zahtjevnim partnerima. A Turska je svakako jedna od takvih „teških“ partnera. Berlin i Europa trenutačno mogu samo promatrati kako turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan svim sredstvima, uključujući i one nedemokratske, progoni političke protivnike kako bi učvrstio svoju vlast.

„Pogrešna poruka" Erdoganu?

Zbog toga su Merzove izjave izazvale kritike u Njemačkoj. I tu neki političari nemaju razumijevanja za pragmatičan pristup Ankari. Predsjednik njemačko-turske parlamentarne skupine Serdar Yüksel optužio je Merza da Turskoj obećava približavanje Europskoj uniji, ali da pritom „nije rekao ni riječ o političkim zatvorenicima, ograničenju slobode medija ili o istaknutim predstavnicima demokratske oporbe poput Ekrema Imamoglua“. Takav pristup je pogrešna poruka Turskoj, smatra političar SPD-a.

Doista, Merz na konferenciji za novinare nije samoinicijativno spomenuo oporbenjaka koji je već mjesecima u zatvoru. Tek na pitanje novinara o tom problemu u kontekstu približavanja Turske Europskoj uniji, Merz je tek odgovorio kako je izrazio „svoju zabrinutost“ kako neovisnost pravosuđa u Turskoj „ne odgovara našim očekivanjima."

Za njemačku vladu nema dvojbe: već s obzirom na unutarnjopolitičke ciljeve, treba proširiti suradnju s Turskom, osobito u pitanjima migracija i povrata. Turska kontrolira ključne rute migracija prema Europi, što Merz i njegovi ministri vide kao veliku priliku.

Vidljiv trud za dobrim odnosima s Turskom

Hoće li uspjeti plan njemačke vlade i hoće li Ankara doista biti spremna na znatno veći broj povrata, ostaje neizvjesno. U svakom slučaju, pred novinarima nakon sastanka je rečeno vrlo malo konkretnih informacija, makar su najavljeni daljnji sastanci na ministarskoj razini u idućim mjesecima.

Friedrich Merz je tijekom posjeta Ankari vidljivo nastojao stvoriti dobru atmosferu. Turska je bila prva zemlja izvan EU-a i SAD-a koju je posjetio – pa makar je prošlo već gotovo šest mjeseci otkako je kancelar dok ga put nije odveo u tu zemlju. Ipak, i to je trebala biti posebna gesta, kao i to što je na put poveo suprugu Charlotte Merz.

I u načinu razgovora se osjetila želja poboljšati bilateralne odnose. Nakon godina njemačke suzdržanosti prema turskom članstvu u EU-u, novi njemački kancelar barem je govorio o “jačem povezivanju” Turske s Europom. „Želimo dodatno otvoriti put prema Europi“, rekao je Merz, ali je to povezao s određenim kriterijima – dakle s demokracijom i vladavinom prava. Iz turske perspektive, to je bio značajan korak naprijed, koji Erdogan može iskoristiti prvenstveno za domaću publiku.

Otvorena svađa oko Izraela i Gaze

Još jedan razlog zbog kojeg Merzu toliko znači bliži odnos s Turskom jest njezina uloga u međunarodnim sukobima. Posebno u Gazi se vidjelo njezino posredovanje kod Hamasa, kao i podrška mirovnom procesu. A i to je opet u interesima i Berlina.

Turski predsjednik održava dobre odnose i s Moskvom i Kijevom, razumije se s Donaldom Trumpom i ima dobre veze s Hamasom i novim vodstvom u Damasku. Osim toga, Ankara u bliskoistočnoj politici slijedi isti cilj kao i Njemačka: rješenje s dvije države.

Friedrich Merz je u Turskoj želio konstruktivno iskoristiti taj zajednički nazivnik. No kad je riječ o Gazi, njegovo i Erdoganovo viđenje sukoba se jasno sukobilo i to i pred kamerama. Merz je opet jasno stao uz Izrael, a Erdogan je tu zemlju opet optužio za „genocid“. Erdogan je više puta proturječio njemačkom kancelaru i za stanje u Gazi izravno okrivio Izrael. Na to je Merz pozvao Tursku da „potakne Hamas da uđe u drugu fazu ovog sporazuma".

Ima li Turska doista toliki utjecaj da bi mogla dovesti do razoružanja islamističkog Hamasa - ostaje neizvjesno. Neizvjesna je i sudbina međunarodne mirovne misije za osiguranje mira u Gazi. Turska i neke arapske zemlje spremne su sudjelovati, ali kao uvjet postavljaju mandat Ujedinjenih naroda – što Izrael odbija. A dok se ne provede mirovni plan, ni Berlin ne može ispuniti svoju nakanu uključiti se u obnovu Pojasa Gaze.

Merzu su važni i Turci u Njemačkoj

Osim međunarodnih sukoba, na dnevnom redu razgovora bio je i čitav niz gospodarskih inicijativa. Među njima su bili prijedlozi za veću suradnju u obrambenoj industriji, kao i u prometnim i infrastrukturnim projektima. Erdoganu je vrlo važno da Turska kao članica NATO-a lakše dolazi do europskog oružja, borbenih zrakoplova i druge vojne opreme.

U Njemačkoj živi oko tri milijuna građana turskog porijekla. Njemačka je najvažniji trgovinski partner Turske i njezin najveći investitor. Trgovinska razmjena trenutačno iznosi oko 55 milijardi eura i svake godine raste. Zbog toga su olakšice za izdavanje viza gospodarskim predstavnicima bile visoko na listi prioriteta razgovora.

Što će ostati od službenog posjeta Friedricha Merza Ankari, to je teško reći. Hoće li to biti novi početak u odnosima Njemačke i Turske? Ili će se smatrati pogreškom? S obzirom na brojne krize na rubovima Europe, bio je to barem ozbiljan pokušaj. Pogotovo jer trenutačno i nema alternativa koje bi nešto obećavale.