Merz u Turskoj: Sada je neko drugo vrijeme
29. listopada 2025
„U središtu pozornosti je bilateralni razgovor s gospodinom Erdoganom.“ To je, manje-više, sve što je jedan glasnogovornik Vlade u Berlinu bio spreman reći o boravku kancelara Friedricha Merza (69) u Turskoj ove srijede i četvrtka (29./30.10.).
Bit će to prvi kancelarski posjet Merza domaćinu Recepu Tayyipu Erdoganu (71). Više puta su se njih dvojica susretali na marginama većih samita, recimo u svibnju u Tirani. Turska je važna članica NATO-a, ali vrlo udaljena od članstva u EU.
Merz je novak u poslovima upravljanja državom, dok je Erdogan u tome prekaljen. Dočekivao je prve posjete i prošlog kancelara Olafa Scholza i Angele Merkel davne 2006. godine. Svo troje tih kancelara bili su iz raznih razloga upućeni na Tursku. Merkel kako bi prevladala izbjegličku krizu 2015. godine, Scholz poslije ruske invazije na cijelu teritoriju Ukrajine u veljači 2022. Sada i Merz, jer računa na posredovanje Turske u Ukrajini i Gazi.
Druga vremena
Uloge su se bitno promijenile tijekom desetljeća. Legendarni kancelar Helmut Kohl (kancelar od 1982. do 1998.) išao je u Tursku tek poslije tri godine mandata. Gerhard Schröder (1998.–2005.) tek poslije pet i pol godina. Protivljenje Njemačkeobilježilo je turske napore za pridruživanje EU. Pristupanje je zatraženo još 1999., a formalni pregovori počeli su 2005. godine, ali nisu daleko odmakli.
Koordinate njemačke politike prema Turskoj sada su bitno drukčije, kaže Yasar Aydin iz berlinskoga Zaklada za znanost i politiku (SWP). Kaže, u posljednje vrijeme su odnosi Berlina i Ankare „pragmatični“ i utemeljeni na logici geopolitike i moći. Početak je, kaže Aydin za DW, izbjeglički dogovor kancelarke Merkel o kojem se mnogo pričalo u Njemačkoj 2016. godine.
Erdogan je trebao zaustaviti slobodan prolaz izbjeglica iz Turske prema Grčkoj i Bugarskoj, u zamjenu za milijarde iz fondova EU i izgled za ukidanje viza za turske građane. Takav odnos se nastavio oko rata u Ukrajini. „To je ja tebi, ti meni", kaže Aydin. Odnosi su, kaže, bliže simetričnima. Sve drukčije nego u vremena kancelara Kohla koji je zastupao, recimo, ograničenja u prodaji oružja Turskoj.
Dolazak Merza se, kaže Aydin, uklapa u signale moći predsjednika Erdogana. U ponedjeljak ga je posjetio britanski premijer Keir Starmer koji se uz to odrekao susreta s predstavnicima oporbene kemalističke CHP, iako je riječ o sestrinskoj stranci britanskih laburista. Svečano je s Erdoganom potpisao ugovor o nabavi dvadeset vojnih zrakoplova Eurofighter od Britanije.
Njemačka je pak bitna za Tursku kao najveća zemlja EU u kojoj živi tri milijuna turskih migranata, te je i najveće izvozno tržište za Tursku. Erdogan se, smatra Aydin, nada modernizaciji carinske unije s EU.
Kraj otvorenih kritika
Posebno su njemački demokršćani uvijek bili kritični prema Turskoj zbog utjecaja koji ta zemlja ima na turske migrante u Njemačkoj. Nadalje, jer turske vlasti kod kuće guše oporbu. I dosadašnja šefica njemačke diplomacije Annalena Baerbock (Zeleni) više je puta oštro kritizirala Erdogana i izazivala reakciju Ankare.
U vladajućim krugovima u Berlinu čulo se ovih dana da Merzov posjet ima veze s ekonomijom, migracijama i sigurnošću. U to se uklapa i to što je svega jedanaest dana ranije u Ankari bio ministar vanjskih poslova Johann Wadephul – i on, kao i Merz, demokršćanin.
Wadephul je podcrtavao značaj Turske kao partnera i saveznika u NATO-u. Razgovaralo se o ratovima u Ukrajini i Gazi. Kritičkih tonova gotovo da nije bilo. „Želimo ažuriranje carinske unije, želimo viznu liberalizaciju. Želimo načelno pozitivnu agendu“, rekao je Wadephul. Moguće je da je to okvir u kojem će i Merz nastaviti.