Izradi sam - svoj mrtvački sanduk | Priča dana | DW | 01.11.2019
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Priča dana

Izradi sam - svoj mrtvački sanduk

Kako izraditi sam neku stvar za svakodnevnu uporabu? Takvih savjeta su puni časopisi, televizijske emisije, Youtube. Ali, sve češće se nude i savjeti za izradu stvari koja čovjeku treba samo jednom - na kraju života.

Henning Rutsatz (drugi s desna) sa sudionicima tečaja pravljenja vlastitog mrtvačkog sanduka (picture-alliance/dpa/C. Jaspersen)

Henning Rutsatz (drugi s desna) sa sudionicima tečaja pravljenja vlastitog mrtvačkog sanduka

Izrada mrtvačkog sanduka može biti zabavna. "Uzmem akumulatorski odvijač za žene", kaže Elke Dykhoff. "Onaj drugi je teži." I ona uzima taj alat i zavrće nekoliko vijaka u nešto što izgleda kao sanduk od jelovine. I Gabriele Köhler i Cord-Hinrich Blanke pomažu u radu. Rubovi dasaka moraju odgovarati utorima, a glatka strana daske dolazi - prema planu - unutra, tamo gdje će graditelj sanduka jednoga dana sam ležati kao mrtvac.

Sastavne dijelove jednostavnog mrtvačkog sanduka za spaljivanje ovog popodneva u njemačkom Kirchlintelnu, između Bremena i Hannovera, predstavlja Henning Rutsatz iz tvrtke "Abschied und Bestattungen" (Oproštaj i pogrebi). Mrtvački sanduk "izradi sam" može se napraviti kao posljednju uslugu nekom dragom čovjeku - ili samom sebi, kaže ovaj predstavnik pogrebnog poduzeća. "Tugovanje treba izraziti." Korisno je ako čovjek u svom tugovanju može biti aktivan. Dvije udovice i same iskušavaju svoje stolarske sposobnosti. Njima je važno stvari na vrijeme organizirati. I obje bi svoje mrtvačke sanduke oslikale. "Taj sanduk je upravo ono što si zamišljam", kaže Elke Dykhoff (68). Bivša kemijsko-tehnička asistentica nema djece. I želi da za krajnji slučaj sve bude spremno. "Za dvije godine će moj tavan biti ispražnjen, onda će biti mjesta za mrtvački sanduk."  Ali, prije njezinog 96. rođendana on joj neće trebati, to je čvrsto odlučila ova udovica.

Gabriele Köhler (lijevo) i Elke Dykhoff u akciji pravljenja mrtvačkog sanduka (picture-alliance/dpa/C. Jaspersen)

Gabriele Köhler (lijevo) i Elke Dykhoff u akciji pravljenja mrtvačkog sanduka

Neobična ideja nije nova

"Što se mene tiče to može biti najjeftiniji sanduk", kaže Gabriele Köhler (66). Sanduk je potreban samo onih nekoliko dana do kremiranja, za to ne treba rasipati skupocjene materijale, kaže ona. Svoju unučad namjerava pozvati da oslikaju bakin mrtvački sanduk. Dominirat će neonsko-zelena boja. Ranije je bilo uobičajeno da rodbina, prijatelji ili susjedi za pokojnika prave mrtvački sanduk, kaže Henning Rutsatz. "Nadam se da ćemo tu tradiciju moći vratiti u novo vrijeme."

Pogrebno poduzeće vodi Silke Ahrens. Ona već tri godine nudi tečajeve na kojima zainteresirani mogu pokušati sami napraviti svoj mrtvački sanduk. I ta ideja nije toliko "otkačena". I drugdje po Njemačkoj se nude slični seminari. U Sjedinjenim Državama i Kanadi se može naručiti gotove sastavne dijelove, koje samo treba sastaviti.

Na Novom Zelandu postoji društvo Kiwi Coffin Club u kojem članovi ne samo izrađuju vlastite mrtvačke sanduke nego uz kavu i kolač razgovaraju o životu (i smrti). U britanskom glavnom gradu Londonu je prema medijskim izvještajima u kolovozu ove godine otvoren prvi Coffin Club. Coffin znači mrtvački sanduk.

Tri osobe prave sanduk (picture-alliance/dpa/C. Jaspersen)

Uz malo vještine i dobar alat nije teško napraviti ni mrtvački sanduk

Nudi se sve više pogrebnih usluga

Pogrebnik Gerrit Stokkelaar iz Münstera naišao je na mrtvačke sanduke za vlastitu izradu u Nizozemskoj. "Tamo je odnos prema smrti i umiranju puno opušteniji", kaže on. Odnedavno i sam nudi gotove sastavne dijelove za mrtvačke sanduke. Kod svojih klijenata primjećuje dvije suprotne težnje: puno obitelji želi da u slučaju smrti člana obitelji sami imaju što manje posla, oni sve prepuštaju pogrebnom poduzeću. S druge strane mreže za palijativnu skrb i ustanove za njegu umirućih već nekoliko godina nude mogućnost da više ljudi umre u vlastita četiri zida. I žalovanja za pokojnicima postaju sve individualnija. "Više se prostora daje svjesnom opraštanju od pokojnika", kaže Stokkelaar. U taj način razmišljanja da čovjek "sam oblikuje svoj posljednji put" uklapa se i izrada vlastitih mrtvačkih sanduka.

Pedagoginja i autorica knjige "Život kao posljednja prilika" Marianne Gronemeyer s pomiješanim osjećajima gleda na taj razvitak. "Za pojedinca to može biti dobro iskustvo", kaže ona u razgovoru za DPA. Istovremeno se za pogreb nudi sve više usluga, kaže ona. "Kako želite da pratimo Vaše umiranje?" Zahtijeva se sve više odluka; pritom je iluzija moći kontrolirati smrt. Jer, "za umirućeg nije toliko važno hoće li biti pokopan u mrtvačkom sanduku koji je sam napravio nego da doživi pomirenje, da da oprost i primi ga", naglašava ova pedagoginja.

Kako ga sačuvati do smrti?

Uz razgovor i zvuk akumulatorskog odvijača u Kirchlintelnu je završen mrtvački sanduk. Izgleda kao da je nastao u trgovini građevinskog materijala. Cord-Hinrich Blanke se odlučuje na probno lijeganje u sanduk, a i poklapaju ga. "Više se ne smijem udebljati", kaže Blanke ustajući iz mrtvačkog sanduka. Pomalo mu to miriše na crni humor, ali bavljenje vlastitim mrtvačkim sandukom ne smatra morbidnim. "Čovjek se vrlo intenzivno susreće s temom smrti, ali onda se opet može vratiti životu."

Muškarac leži u sanduku, dvije osobe ga poklapaju (picture-alliance/dpa/C. Jaspersen)

Probno lijeganje je pokazalo da se vlasnik mrtvačkog sanduka više ne smije udebljati

Blanke zna da si želi napraviti sanduk za pokapanje u zemlju. Za njega je potreban - objašnjava pogrebnik Rutsatz - čvršći poklopac koji se neće prolomiti pod teretom zemlje. Blanke kao bivši predsjednik mjesnog streljačkog kluba zna da će njegov lijes u grob nositi članovi kluba. "Oni će me sigurno pokopati u zemlju." Samo jedno još brine ovog 71-godišnjaka: "Da u idućih 29 godina sanduk ne pojede crvotočina."

dpa

Preporuka uredništva