Francuska: Premijer izgubio povjerenje parlamenta

„I ja sam želio ovaj trenutak istine", započeo je francuski premijer François Bayrou obraćanje zastupnicima Nacionalne skupštine Francuske. Bayrou je na dužnosti tek devet mjeseci, a već se morao boriti za povjerenje zastupnika. Njegova glavna tema: golemo zaduženje zemlje.

Drugo najveće gospodarstvo EU ima razinu duga od gotovo 114 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) ili oko 3,4 bilijuna eura. Prema službenim podacima, deficit je 2024. godine iznosio 5,8 posto BDP-a. Obje brojke gotovo su dvostruko veće od kriterija stabilnosti EU: razina duga od 60 posto i tri posto novog zaduživanja godišnje.

Francuska ove godine mora platiti 55 milijardi eura samo na ime kamata. A iduće godine to će već biti 66 milijardi eura, rekao je Bayrou, podsjetivši zastupnike da Francuska od 1974. godine nije imala uravnotežen proračun – dakle 51 godinu.

On smatra da se Francuska nalazi pred „nezadrživim valom duga" u kojem vjerovnici traže više nego što zemlja može zaraditi. Zastupnicima se obratio riječima: „Imate moć srušiti vladu, ali nemate moć izbrisati stvarnost."

Bayrou je za 2026. planirao dosljedan kurs štednje kojim bi ukupno bilo ušteđeno oko 44 milijarde eura. Posebno sporna bila je ideja o ukidanju dvaju državnih praznika.

Parlament uskratio povjerenje Bayrouu

I u parlamentu se već naziralo protivljenje. Zato je Bayrou – još prije nego što bi došlo do glasanja o njegovim planovima štednje – sam inicirao glasanje o povjerenju. Ishod je bio jasan: samo 194 zastupnika izrazilo je povjerenje premijeru, dok mu ga je 364 uskratilo.

Bayrouovu odluku da pokrene pitanje povjerenja Benjamin Morel naziva „političkim samoubojstvom". Time je želio osigurati podršku za svoj proračunski plan, rekao je docent javnog prava na Sveučilištu Paris Panthéon-Assas za DW. Ali očito je Bayrou znatno precijenio svoje šanse da dobije glasanje.

Još prije glasanja bilo je jasno da francuski premijer teško može računati na pobjedu. Čelnici stranaka, osobito s ljevice i desnog političkog spektra, nedvosmisleno su dali do znanja da Bayrou neće dobiti njihovo povjerenje.

Bayrou je predsjednik liberalne stranke Mouvement Démocrate (MoDem), koja u Nacionalnoj skupštini surađuje sa strankom francuskog predsjednika Emmanuela Macrona Ensemble. Međutim, taj savez nema većinu ni u Nacionalnoj skupštini, donjem domu francuskog parlamenta, niti u Senatu, gornjem domu.

Sada je na potezu Macron

Očekuje se da će François Bayrou podnijeti ostavku francuskom predsjedniku i da će je ovaj prihvatiti – uz molbu da Bayrou ostane na dužnosti u tehničkom mandatu dok Macron ne pronađe novog premijera.

Kako kaže Benjamin Morel, i novi će se premijer prije svega hitno morati pobrinuti da Francuska dobije novi proračun za 2026. godinu. Međutim, pronaći predsjednika vlade koji bi mogao okupiti većinu iza sebe i dalje je vrlo teško.

Posebno opozicijske stranke nemaju interesa činiti ustupke vladi. Tako se, primjerice, desničarski Nacionalni front Marine Le Pen fokusirao na raspuštanje parlamenta – i time na izvanredne izbore.

Politički analitičar Éric Maurice iz European Policy Center također smatra da će Macronu biti teško pronaći pravu političku ravnotežu. Prema obojici stručnjaka, ključ je u tome da se pronađe kandidat koji će uspjeti zadržati Macronov blok, a istodobno pridobiti i glasove socijaldemokrata. Maurice očekuje da će pri sljedećem imenovanju važniji od samog imena biti sadržaji i program.

Izvanredni izbori, međutim, zasad vjerojatno nisu opcija – predsjednik Macron takve je zahtjeve već više puta odbio. A odbio je i sam podnijeti ostavku prije isteka mandata 2027. godine.

Što kriza u Francuskoj znači za EU i Ukrajinu

Zbivanja u Parizu će se pratiti s velikim zanimanjem u Bruxellesu. Na kraju krajeva, Francuska je drugo najveće gospodarstvo EU nakon Njemačke. Zajedno se te dvije zemlje često nazivaju „motorom europskih integracija".

Iako Maurice ne očekuje da će utjecaj biti tako snažan kao tijekom krize eura koja je započela 2008., ipak bi nestabilnost u Francuskoj mogla imati ekonomske posljedice na ostatak EU – primjerice, kroz nedostatak investicija ili smanjenu produktivnost.

Ako bi došlo do političkog zastoja u Francuskoj, to bi imalo i političke posljedice za EU. Moglo bi se dogoditi, recimo, da zemlja bez nove vlade ne zauzima jasne stavove u područjima migracijske, agrarne, trgovinske ili industrijske politike, ili da se pod novom vladom promijeni uloga Francuske u EU.

Na vanjskopolitičkom planu, primjerice kada je riječ o Ukrajini, ništa se neće promijeniti – dok je Macron na dužnosti. Međutim, Maurice smatra da će Macronu biti teško ispuniti obećano: primjerice, povećanje proračuna za obranu, kako je planirano, bit će teško – ako nema proračuna ili ako se njegovo donošenje bude odgađalo.