Kako Sirija koristi svoju neutralnost u ratu s Iranom

Međunarodna percepcija Sirije u proteklih se godinu dana znatno promijenila. Zemlja je dugo smatrana pokroviteljem terorizma, a potom prije svega opustošenom državom nakon građanskog rata. Danas se, međutim, Sirija sve češće opisuje kao mogući energetski čvor između Bliskog istoka i Europe. Neki čak očekuju da bi mogla pomoći u ublažavanju gospodarskih posljedica blokade Hormuškog tjesnaca.

Poticaj za takva razmišljanja dao je rat s Iranom. Nakon što su Izrael i SAD krajem veljače napali iranske ciljeve, Teheran je blokirao Hormuški tjesnac – morski prolaz kroz koji se odvija velik dio svjetske trgovine naftom. Prije svega Irak, Saudijska Arabija, Kuvajt i Ujedinjeni Arapski Emirati preko njega izvoze sirovu naftu.

Sirija se sada nudi kao alternativni tranzitni pravac. Geografski je povoljno smještena, a u ratu s Iranom svjesno je ostala po strani. Upravo zbog toga mnogim državama u regiji odjednom postaje zanimljiva.

Prvi konkretni koraci već su poduzeti. Početkom travnja Sirija i Irak ponovno su otvorili svoj granični prijelaz, što omogućuje da irački naftni tankeri preko sirijskog teritorija dođu do sredozemnih luka.

Sredinom travnja londonski časopis Al Majalla izvijestio je o sadržaju jednog dokumenta koji je „procurio" i koji navodno potječe od američkog posebnog izaslanika za Siriju Toma Barracka. U dokumentu se govori o „kopnenom mostu kroz Siriju“, odnosno o novim naftovodima i plinovodima koji bi mogli transportirati naftu i plin iz zaljevskih država i Iraka preko Sirije do Europe.

Neutralnost iz „strateških" razloga

Da se Siriju danas doživljava kao mogućeg dobitnika rata s Iranom, povezano je i s novim političkim vodstvom. Prijelaznu vladu čine pobunjeničke skupine i sunitski islamisti koji su krajem 2024. s vlasti svrgnuli dugogodišnjeg predsjednika Bašara al-Asada. Iran i savezničke skupine, poput libanonske šijitske milicije Hezbolaha, godinama su podržavali Asada i borili se upravo protiv tih skupina.

„Nova vlast u Damasku prije svega želi spriječiti da Sirija ponovno postane poprište regionalnih sukoba“, izjavio je u ožujku Kheder Khaddour iz Carnegie Middle East Centra. Vlada zato nastoji ograničiti posljedice rata, a ne izravno se u njega uključiti.

Novi čelnici jasno su se distancirali od Irana. Pojačali su kontrolu granica i akcije protiv krijumčarenja oružja, novca i droge, čime su ugrozili i mreže proiranskih skupina u Iraku i Libanonu.

Osim toga, Sirija – za razliku od Iraka – nakon što su SAD i Izrael koristili njezin zračni prostor za napade na Iran, nije podnijela službenu žalbu Ujedinjenim narodima. Analitičar Samy Akil to je u ožujku protumačio kao moguće prešutno sirijsko odobravanje kampanje protiv Irana.

Promjena imidža Sirije

Prijelazni predsjednik Ahmad al-Šaraa istodobno nastoji aktivno promovirati novu ulogu Sirije. U razgovorima s arapskim državama zalaže se za tješnju suradnju u sigurnosnim pitanjima.

I Europa pokazuje interes za novo vodstvo u Damasku. Nakon posjeta političara koji je nekoć smatran vođom militantnih islamista Berlinu, njemački ministar vanjskih poslova Johann Wadephul izjavio je u ožujku da je Sirija strateška poveznica između Europe, zaljevskih država i indo-pacifičke regije.

Krajem travnja Europska komisija predložila je obnovu sporazuma o suradnji sa Sirijom, koji je na snazi još od 1978. godine. Za 11. svibnja najavljen je i dijalog na visokoj razini između EU-a i sirijskih predstavnika.

„Pojačana diplomatska ofenziva Ahmada al-Šaraae od početka rata pokazuje da se Sirija želi predstaviti kao konstruktivan i važan akter“, ocijenila je i Carmit Valensi iz Izraelskog instituta za nacionalne sigurnosne studije.

Velika očekivanja od novih poslova

Potencijalne gospodarske šanse ne svode se samo na tranzit nafte. Sirija je započela razgovore s međunarodnim energetskim kompanijama o iskorištavanju vlastitih naftnih i plinskih nalazišta. Mogli bi se proširiti i trgovinski pravci između Iraka, Sirije i Jordana – od cestovne i željezničke infrastrukture do elektroenergetskih mreža i logističkih centara.

Značajna bi mogla postati i digitalna infrastruktura. Iran je u travnju upozorio da bi podmorski kabeli u Hormuškom tjesnacu mogli postati meta napada. Saudijska Arabija već je u veljači najavila da nove optičke kabele radije planira „uvoziti" preko Sirije i Grčke, umjesto preko Izraela.

I dalje veliki izazovi

„Zanimanje investitora je stvarno", napisao je sirijski novinar Mazen Ezzi za portal The Amargi. „No ono ovisi o političkoj stabilnosti, jasnom regulatornom okviru, sigurnosnim jamstvima i obnovi temeljne infrastrukture.“

Upravo tu Sirija zasad ima najveće slabosti. Institucije se smatraju slabima, a financijski sustav nestabilnim. Dodatni problem predstavljaju napetosti među različitim zajednicama te prijetnja novog nasilja ekstremističkih skupina poput tzv. Islamske države. Mnoge prometnice, vodovi i postrojenja su uništeni ili zastarjeli, a u brojnim područjima i dalje se nalaze mine i neeksplodirana sredstva iz građanskog rata.

Ni geopolitički okolnosti nisu jednostavne. Iran, Izrael i Rusija i dalje slijede vlastite interese u Siriji, dok se zemlja istovremeno „natječe" s drugim mogućim tranzitnim pravcima u regiji. Tu je i vrlo konkretan problem: Sirija se već sada bori s nestašicom električne energije za vlastito stanovništvo. O nesmetanom izvozu nafte i plina još se ne može govoriti.

Savjetodavna kuća Karam Shaar Advisory upozorava stoga na pretjerana očekivanja. Sirija bi doduše mogla postati tranzitna zemlja, no pravi energetski centar je nešto drugo – on sam određuje cijene, trgovačke rute i lance opskrbe, tvrdi se. Sirija zasad prije svega nudi svoj geografski položaj, napominje ta kuća.

„Rat s Iranom Siriji je otvorio strateški prozor“, napisao je analitičar Haid Haid iz organizacije Arab Reform Initiative iz Pariza. No, dodaje, jamstava za uspjeh nema: bez održivih reformi, bolje uprave i vjerodostojnog investicijskog okruženja, povratak Sirije kao regionalne tranzitne zemlje mogao bi se pokazati kao nepotpun i kratkotrajan.