Borba za prava žena bez obzira na cijenu

Kada je mlada ljekarka švajcarskog porijekla, Monika Hauser, početkom  rata u BiH,  krajem 1992. godine  došla u Zenicu i upoznala prve žene, žrtve ratnih silovanja, spontano je odlučila da sa tamošnjim kolegicama ljekarima osnuje prvu kuću ze žene „Medica Zenica“.

U toj kući je žrtvama pružana sva tada moguća medicinska i psihološka pomoć. Ubrzo nakon toga ona osniva i međunarodnu organizaciju e.V., sa sjedištem u Kölnu, koja se danas  bori za prava žena ne samo na području Balkana, već i u Sjevernom Iraku, Liberiji, Kongu, Ruandi ,Burundiju ,Sierri Leone te u Turskoj. Zbog čega je ove godine pokrenula kampanju za ukazivanje na pogoršanje položaja žena i aktivistkinja?

„Želimo ukazati na problem porasta pritisaka i nasilja nad našim aktivistkinjama na svim područjima u kojima djelujemo.To je naročito izraženo u RS u BiH, u Srbiji te na području Sjevernog Iraka, kaže Monika Hauser za DW i nastavlja: „U cijeloj BiH je politička situacija vrlo fragilna. Stanje ustanovljeno Daytonskim sporazumom je vrlo problematično, zaustavljen je rat, no ostavilo gomilu problema. Veliki problem su segregacijska stremljenja sadašnjeg predsjednika RS Milorada Dodika. To je za sve one koji su se borili za cjelovitu BiH veoma bolno. Naravno i za žene, žrtve masovnih silovanja i onih koji se bore za njihova  prava i za bolju budućnost BiH.“

Angažman Medice Mondiale  na širem području Balkana

Monika Hauser je u BiH  ali i na širem području veoma poznata. Nosilac je brojnih priznanja, između ostalih i Alternativne nobelove nagrade 2008. godine. U BiH je zovu Monika Medica. Uz njenu podršku i pomoć njene organizacije u BiH i danas djeluju organizacije Medica Zenica  te Vive žene u Tuzli. U Srbiji između ostalih podržava Inicjiativu mladih za ljudska prava (YIHR), regionalnu mrežu nevladinih organizacija osnovanu 2003. godine, koja ima programe u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini te na Kosovu, u svom ovogodišnjem saopštenju za medije Medica Mondiale eksplicitno ukazuje upravo na velike pritiske na rad  ove organizacije u Beogradu.

Njena programska direktorica, Sofija Todorović priča: „Nakon jednog mog intervjua koji sam dala povodom aktuelnog stanja na Kosovu se na jednoj zgradi u mom susedstvu pojavio grafit sa mojim imenom i prezimenom  i sa jednom vrlo pogrdnom uvredom. To je malo naselje u kome živim celi život. Osnovne vrednosti Inicijative su istina, pravda, odgovornost, jednakost, sloboda, demokratija. Borimo se za mir u regionu, ne samo za odsustvo rata, već za mir kao trajni proces koji podrazumeva suočavanje sa prošlošću. To očito nekima smeta. Ovo je ovo bila jasna  poruka da pazim šta pričam  i da bi bilo bolje da prestanem s tim“.

Angažman neće prestati bez obzira na pritiske

Sofija Todorović se kao studentica prava u Beogradu već sa 22 godine počela interesovati za ljudska prava i za sukobe  na području bivše Jugoslavije i njihove posljedice u regionu. „ Ja sam kroz svoj aktivizam  puno naučila i pričala u tome. To se u nekim političkim i društvenim strukturama smatra provokacijom. U posljednjih 10 godina je taj problem suočavanja sa prošlošću na najnižim granama. Javni prostor za razgovor je užasno sužen, posebno na vodećim političkim pozicijama u zemlji.

U Srbiji vlada ratnohušilačka retorika u promociji nacionalizma, koja veoma narušava mir u regionu i proces pomirenja na duže staze.To je i ono što povećava pritisak na nas i  naš rad“. U slučaju njenog difamiranja se obratila i Fondu za humanitarno pravo, koji je u njeno ime podnio više krivičnih prijava policiji, no reakcija nadležnih organa je izostala. priča. Čak je i Evropskom sudu za ljudska prava podnijet zahtjev za usvajanje  mjera zbog ugroženosti prava na njen život i povrede prava na poštovanje njenog privatnog i porodičnog života. Sud u Strazburu je stao u njenu zaštitu, pa je Vladi Srbije naloženo da dostavi i sve dokumente policije, službe bezbjednosti i tužilaštva koji se odnose na njen slučaj.

Stanje u Republici Srpskoj  još gore no u Srbiji 

Sofiji Todorović priča i da joj je odlazak u Srebrenicu 2015. godine promijenio život i da bi više mladih iz Srbije trebalo otići tamo. Situaciju u RS ocjenjuje dramatičnijom no u Srbiji. To smatra i Monika Hauser,  prije svega jer je  vlada RS utvrdila nacrt zakona koji predviđa osnivanje registra neprofitnih organizacija koje dobijaju finansijsku podršku iz inostranstva  i označava ih kao špijune, To po njenom mišljenju ekstremno  ograničava rad tih organizacija i dovodi ih u još veću opasnost, Hauser se zalaže za njihovu  daljnju finansijsku ali i političku potporu.

„Mi za naš rad, između ostalog, dobijamo i sredstva od Njemačkog ministarstva vanjskih poslova te ministarstva za privrednu saradnju i razvoj. Pokušavamo senzibilizirati i druge  njemačke i evropske političare kada je u pitanju politika Milorada Dodika. Njemu se moraju postaviti granice“. Sofija Todorović dodaje.“Obaveza nas drugih iz regije je da aktivistkinje u RS podržavamo u njihovom radu, da ih se ne da zaplašiti i da ne odustaju od daljnje saradnje u ostvarivanju zajedničkih ciljeva. Mirovni pokret u Srbiji  i celoj regiji su obilježile žene. To su primeri za nas mlade. Postoje stvari koje su važnije od straha. Demokratija i mir ne padaju s neba. Uprkos svim pritiscima i pretnjama mi uspevamo da kreiramo nove odnose na području Balkana. Oni su najveći zalog za pomirenje, trajni mir i bolju budućnost regiona“.

16-dnevna kampanja  Medice Mondiale se okončava regionalnom konferencijom koja će biti održana u Sarajevu  8. decembra ove godine. 

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na  Instagramu