Zašto Njemačka želi stolicu u Savjetu bezbjednosti?

Njemačka delegacija s mukom se probija kroz njujoršku gužvu: automobili trube, čuju se sirene, a prolaznici gunđaju. Na kraju, njemački ministar spoljnih poslova stiže u Ujedinjene nacije  svega nekoliko minuta prije termina. Johan Vadeful nalazi se u srcu 80 godina stare institucije, njenom najmoćnijem tijelu — Savjetu bezbjednosti.

Njegovo trominutno obraćanje posvećeno je pomorskoj bezbjednosti, štetnim posljedicama rata sa Iranom i posebno blokadi Ormuskog moreuza. Nakon govora, Vadeful sjeda za čuveni sto Savjeta bezbjednosti u obliku potkovice. Međutim, ubrzo ga mole da se premjesti u redove iza, jer Njemačka nije član Savjeta bezbjednosti UN — barem ne još.

Zašto se Vadeful ponovo nalazi u Njujorku?

Misija njemačkog ministra spoljnih poslova je da vrati svoju zemlju za taj sto na dvije godine - 2027. i 2028. To ne bi bio prvi put: Njemačka (i bivša Zapadna Njemačka) bila je nestalna članica Savjeta šest puta, a bivša Istočna Njemačka jednom.

Stalne članice su SAD, Kina, Rusija, Francuska i Velika Britanija, koje imaju pravo veta u Savjetu bezbjednosti.

U ekskluzivnom intervjuu za DW, Vadeful je izrazio oprezni optimizam u pogledu šansi Njemačke: „Rekao bih da su šanse dobre, ali ovo je takmičenje, a i demokratija“, rekao je za DW. „Možemo da pobijedimo. Možemo da izgubimo. I jedno i drugo je moguće. Imamo dobre argumente. Aktivni smo u svijetu. Uključeni smo u sistem UN.“

Kako se osvajaju nestalne stolice u Savjetu bezbjednosti UN?

Od deset nestalnih mjesta u Savjetu bezbjednosti, pet se dodjeljuje na izborima u junu. Ako Njemačka želi jedno od njih, mora da dobije dvotrećinsku većinu od 193 članice u tajnom glasanju.

Kampanja nikada nije jednostavna — previše je promjenljivih faktora, raznih saveza i zahtjeva. Ovoga puta je još komplikovanije jer je Njemačka relativno kasno objavila kandidaturu. Grupa zapadnoevropskih i drugih država već se ranije dogovorila oko Austrije i Portugala, pa će podrška morati da dođe iz drugih regiona.

Vadeful izgleda polaže nade u afričku grupu, najveći blok sa 54 glasa u UN-u. Tokom 29-časovne posjete Njujorku planirani su brojni bilateralni sastanci, a posebno važan je susret sa predstavnicima Afričke unije.

On podsjeća na ulogu Njemačke kao jednog od najvećih donatora u svijetu, ali naglašava da poruka nije samo novac: „Slogan je, rekao bih, izaberite zemlju koja ima iskustvo i interes da razumije druge zemlje i druge kontinente", rekao je za DW.

Još jedan faktor koji bi mogao pomoći jeste njemačka podrška zahtjevu Afričke unije za dva stalna mjesta u Savjetu bezbjednosti, u okviru širereforme UN.

Da li su Ujedinjene nacije i dalje relevantne?

Postavlja se i pitanje da li je sav ovaj napor vrijedan u vrijeme kada „zakon jačeg“ izgleda kao da dominira.

„Naravno da smo pod pritiskom", priznao je Vadeful. „Sistem UN je pod pritiskom, ali diplomatija je i dalje veoma važna da bi se spriječilo da zakon džungle pobijedi.“

Uprkos ratovima od Ukrajine do Sudana i Bliskog istoka, mnogi u UN se nadaju da će se međunarodni poredak zasnovan nakon Drugog svjetskog rata na određenim pravilima — oporaviti.

Njemačka, čini se, tiho pokušava da bude jedan od nosilaca tog mogućeg povratka — a idealno bi bilo, sa mjestom u Savjetu bezbjednosti.