Beograd: Djeca-migranti na ulici | Panorama | DW | 01.01.2021
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Srbija

Beograd: Djeca-migranti na ulici

U glavnom gradu Srbije maloljetnici bez pratnje žive na otvorenom – usred zime. Njihova dalja sudbina je u rukama međunarodne krijumčarske mreže.

Serbien Belgrad | Balkanroute unbegleitete minderjährige Flüchtlinge

Djeca - migranti u Beogradu

Ledeni vjetar duva ulicama Beograda. Građani glavnog grada Srbije pripremaju se za doček pravoslavnog Božića 7. januara. I pored korone, radnje su otvorene. Ljudi, odjeveni u debele kapute, šetaju po šoping-zoni ili šetalištu na Savi.

U blizini glavne autobuske stanice u Željezničkoj ulici na obodu gradskog centra, vidi se drukčija slika. U malom parku je grupa djece i mladih. Najmlađi ima 11, a najstariji 17 godina. Oni su bez pratnje, većina ih je iz Avganistana.

Neki maloljetnici su umotani u bijele prekrivače. „To sam kupio na pijaci preko puta“, kaže Šerkat. Nosi patike sa soknama. I drugi momci drhte na hladnoći. Svima im se na licu vidi umor. Čekaju na mogućnost daljeg putovanja ka mađarskoj ili hrvatskoj granici.

Šerkatu je već jednom uspjelo da napusti Srbiju – ali situacija na drugoj strani granice EU je, kako kaže, bila loša: „U Hrvatskoj, policija mi je ukrala mobilni telefon i poslala me natrag.“ Prema njegovim rečima, situacija u izbjegličkim kampovima u Srbiji je teška. Kaže da nema potrvdu o registraciji koju izdaju nadležna mjesta u Srbiji – a onaj ko nije registrovan, nema pristup sredstvima pomoći.

Djeca izbjegavaju vlasti

Bogdan Krasić iz organizacije Save the Children poznaje problem: „Ova djeca su na putu u druge zemlje. Ona neće da ostanu u Srbiji. Ima i mnogo djece u zvaničnim kampovima za potražioce azila, ali je, nažalost, i veliki broj njih van tih kampova". Krasić prenosi da nije jednostavno pomoći ovim mladim ljudima, jer oni neće da se registruju: „Oni hoće u Zapadnu Evropu i izbjegavaju humanitarne organizacije i policiju“.

Šerkat i njegovi pratioci spavaju na jednom gradilištu preko puta parka, odmah pored bogato saniranog šetališta, na kojem nastaju investicioni projekti vrijedni milijarde: tržni centri, hoteli, poslovne zgrade. Ove noći, gradilište ja napušteno. Prazne boce i konzerve, dušeci i tanki prekrivači od poliestera ukazuju da su momci bili ovdje. Jedan prevodilac doziva Šerkata. Ovaj se javlja i kaže da se sa nekoliko drugih migranata tokom popodneva autobusom odvezao do Bačke Palanke na granici sa Hrvatskom. Htjeli su, kaže, još jednom da okušaju sreću.

Serbien Belgrad | Balkanroute unbegleitete minderjährige Flüchtlinge

Spavanje na betonu

Cilj: Francuska

I Rizvanulah i Ekram iz Avganistana, obojica – kako kažu – 15 godišnjaci, hoće što prije da idu dalje. Sa dvojicom drugih mladića spavaju na keju. Umotani su u jakne i vreće za spavanje, ali se i pored toga smrzavaju. Dušeke – nemaju. Samo ih tanka kesa za smeće odvaja od kamenog pločnika.

Rizvanulah hoće u Francusku, gdje, kaže, ima rođake. Priča da je tri i po godine bio u Turskoj i da je tamo radio, ali da za to nije dobio novac. Poslije toga je prešao u Grčku: „Grčka policija me je pretukla i poslala natrag u Tursku“. Poslije toga je uspio da preko Sjeverne Makedonije stigne do Beograda.

Nema mjesta u kampu za maloljetne

Rizvanulah i Ekram su već deset dana u glavnom gradu Srbije. Rizvanulah bi rado otišao u kamp za maloljetne migrante, ali to nije jednostavno: „Imam 15 godina i već sam bio u kampovima u Obrenovcu, Šidu i Adaševcima. Tamo mi nisu vjerovali da sam maloljetan, i nisu mi dali kartu i papire“.

Slučajevi koji su ovdje opisani nisu usamljeni. Mnogi maloljetnici dolaze iz Turske i Grčke na Zapadni Balkan. U 2015. i 2016. je javno interesovanje za takozvanu Balkansku rutu još bilo veliko. Humanitarne organizacije nisu nudile samo hranu i medicinske potrepštine, već i određen stepen transparentnosti. Donekle se znalo gdje su se ljudi nalazili i koliko ih je bilo.

Međunarodna krijumčarska mreža

Pogledajte video 01:01

Migrati u BiH - Kada politika zakaže

No, ta vremena su prošla. Pri tome je Balkanska ruta i dalje aktuelna. Zbog uslova u kojima se izbjeglice nalaze u Turskoj, ali i u Grčkoj, povećao se broj migranata na putu od Grčke ka Hrvatskoj ili Mađarskoj.

Katarina Jovanović je psiholog i bavi se istraživanjima. Za organizaciju Save the Children, ona i njen tim su intervjuisali i studijom obuhvatili 40 maloljetnika i izbjeglica bez pratnje na beogradskim ulicama. Pri tome su saznali da djeca putuju sama, ali da su tokom putovanja pod kontrolom krijumčara: „Govore o kahakbaru, nekoj vrsti šefa krijumčara, koji se nalazi u Avganistanu i u kontaktu je sa krijumčarima na licu mesta.“

Uloga roditelja

Uglavnom su roditelji ti koji se obraćaju kahakbaru kako bi najstarijeg sina poslali samog na putovanje u Zapadnu Evropu. Zbog toga porodica u pravilu mora da se zaduži: „Mi mislimo da roditelji tek tako puštaju svoju djecu da idu i da se više ne staraju o njima. Ali to nije tačno. Oni pokušavaju da zadrže određen stepen kontrole“, objašnjava Jovanović.

Tokom putovanja ka Zapadu, krijumčari na terenu, koje informiše kahakbar iz Avganistana, uspostavljaju kontakt sa djecom. Tako se reguliše čak i pristup novcu: „Većina djece nema novca kod sebe. Ona znaju da je to opasno. Već prema tome kakav dogovor su napravili njihovi roditelji, ona dobijaju manje svote novca od krijumčara na terenu“. Osim toga, djeca su bar povremeno u kontaktu sa roditeljima. Krijumčari im daju novac za telefonske kartice, ali pri tome kontrolišu šta djeca javljaju roditeljima.

- pročitajte i ovo: Gdje su nestale maloljetne izbjeglice u Njemačkoj?

Nasilje i zlostavljanje

U mnogim slučajevima, djeca su žrtve nasilja i zlostavljanja, pa i seksualnog. Ali o tome ne razgovaraju sa roditeljima: „Neće da se njihovi roditelji brinu“, kaže Jovanović: „Ona misle: moram da prođem kroz ovo, moram da budem jak. Tako ću odrasti. Sada više nisam mali dječak“.

„Postoji sistem", kaže Jovanović. „On ponekad štiti djecu, ali u većini slučajeva ne, tako da djeca proživljavaju užasne stvari“. Zvanična pomoć za mlade migrante ne postoji. Pandemija korone je bila definitivan kraj za grupe pomagača koje su se na Balkanskoj ruti starale o maloljetnicima koji putuju bez pratnje.

Serbien Belgrad | Balkanroute unbegleitete minderjährige Flüchtlinge

U mnogim slučajevima, djeca su žrtve nasilja i zlostavljanja, pa i seksualnog.

Sve manje podataka

Zu to nema ni podataka o aktuelnoj migraciji: „Vidimo velike diskrepance u brojkama koje objavljuje UNHCR na novou države i regija“; objašnjava Bogdan Krasić. „Vidimo kako djeca dolaze iz Grčke i zato pretpostavljamo da je njihov broj u drugim zemljama na Balkanskoj ruti sličan. Ali, to se ne odražava u brojkama UNHCR-a. Mi de facto ne znamo koliko djece je ove godine stvarno bilo na putu“.

Za Katarinu Jovanović, to što je sve manje pouzdanih podataka o migraciji, dio je izbegličke politike svih zemalja na Balkanskoj ruti: „Vlasti su nas samo jednom pustile da razgovaramo sa djecom“, kaže, misleći na vrijeme nastanka njene studije 2018.

Prema njenim riječima, sada se tim radom niko ne bavi, ni UNICEF, ni UNHCR, ni Međunarodni crveni krst: „Mi zapravo više nemamo pristup podacima ili se oni pojavljuju vrlo sporadično i ne prevode se na engleski. Može se jasno vidjeti da se informaciona politika promijenila“.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android