1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Valeska Eš: Kosovu je hitno potrebna sposobna vlada

12. februar 2021.

Kosovu je potrebna sposobna i efikasna vlada koja će se konačno pozabaviti sprovođenjem važnih reformi, ne zbog EU, već zbog ljudi u zemlji. Ali i vlada koja će postići napredak u dijalogu sa Srbijom, smatra Valeska Eš.

https://p.dw.com/p/3pFyf
Foto: privat

DW: Kosovo očekuju novi parlamentarni izbori. Kakva su vaša očekivanja?

Valeska Eš: Iskreno se nadam da će ovogodišnji parlamentarni izbori doneti stabilnu vladu sa solidnom parlamentarnom većinom. Za tu zemlju i njenu mladu demokratiju bilo bi važno kada bi izbori stvorili trajniju vladu koja bi mogla da se pozabavi mnogim gorućim problemima u zemlji. Kosovu je hitno potrebna vlada sposobna za delovanje. Recimo, za usvajanje Zakona o ekonomskom oporavku od posledica pandemije u parlamentu trebalo je tri meseca, iako je tu reč samo o pravovremenom dodeljivanju hitne pomoći.

Očekujem da sve političke stranke ozbiljno shvate izborni mandat i stave budućnost zemlje iznad sopstvenih političkih interesa. U to za mene spada prevazilaženje dubokih političkih podela i spremnost za formiranje vladajuće koalicije na osnovu zajedničkih ideja o budućnosti zemlje, a ne da to zavisi samo od podele pozicija – iako je to postalo centralno pitanje predizborne kampanje, reč je pre svega o tome ko će biti budući predsednik, jer je ta pozicija, prema Ustavu, nadstranačka.

Poenta je boriti se protiv pandemije i njenih posledica, što je veliki izazov za sve države sveta. Reč je na kraju krajeva o sprovođenju važnih reformi, ne zbog EU, već zbog ljudi u zemlji. A reč je i o tome da se konačno postigne napredak u dijalogu sa Srbijom.

-pročitajte još: Aljbin Kurti pred velikim trijumfom

Tri dana posle izbora Kosovo slavi svoj 13. rođendan. Vrlo burna je godina iza te zemlje koja je sada uzrastu tinejdžera. Kako vi sumirate stanje?

Mislim da je Kosovo prošle godine izgubilo mnogo vremena. Pandemija je naopačke okrenula mnoge stvari širom sveta i vezala za sebe mnoge političke i finansijske resurse. Upravo zbog toga bilo bi važno koncentrisati se na najvažnija pitanja.

Umesto toga, u martu je, nakon nepuna dva meseca, došlo do prinudnog formiranja nove vlade i to tako tesnom većinom u parlamentu da je ona gotovo nije imala manevarski prostor. Zbog toga nije postignut gotovo nikakav napredak u reformama, a nije bilo ni značajnog napretka u dijalogu sa Srbijom. Zato je, prema mom mišljenju, važno da buduća vlada ima dovoljnu podršku za rešavanje tih teških pitanja, a i da buduća opozicija bude svesna svoje odgovornosti i da konstruktivno shvati svoju ulogu.

Jedan od najvećih izazova za novu vladu, pored rešavanja političkih izazova, jeste i rešavanje spora sa Srbijom. Nemačka i Francuska do sada su po tom pitanju imale vodeću ulogu u okviru EU. Protekle sedmice u Parizu je održan sastanak Vučića i Makrona. Na Kosovu se ljudi već pitaju da li se Nemačka možda povukla. Da li će Nemačka manje da se bavi pitanjem Kosova u izbornoj 2021. godini?

Ne verujem da bilateralni sastanak predsednika Makrona i predsednika Vučića daje odgovor na pitanje o budućoj ulozi Nemačke u dijalogu. Francuska i Srbija tradicionalno imaju dobre odnose, a bilateralna razmena nije neuobičajena. Takođe, ne vidim naznake da se Nemačka povukla.

Savezna vlada Nemačke više puta je jasno stavila do znanja da je glavna osoba odgovorna za dijalog Beograda i Prištine specijalni predstavnik EU Miroslav Lajčak i da on ima punu podršku Nemačke. On je ovih dana države-članice EU izvestio o svojim aktivnostima. Pretpostavljam da će mu mandat biti produžen i da on može da nastavi da računa na aktivnu podršku Berlina, bez obzira na ishod izbora u Nemačkoj na jesen ove godine.

Stanovnici Kosova očekuju da će Bajdenova administracija dati novi impuls u dijalogu sa Srbijom. Šta će pritom biti najveći izazov?

Najveći izazov je, smatra, pre svega dogovor oko zajedničke pregovaračke pozicije na Kosovu. Jasno je da je za kosovsku vladu cilj dijaloga priznanje nezavisnosti zemlje od strane Srbije. To bi takođe bilo važno kako bi se u to ubedile i one zemlje EU koje ne priznaju Kosovo. Na putu ka tom cilju, Kosovo podržavaju Sjedinjene Američke Države, ali i mnoge države članice EU. Unija kao organizacija mora da se ponaša statusno neutralno, ali to ne znači da se to odnosi i na njene članice.

Ali i Kosovo će morati da pravi kompromise. Mislim da je važno pronaći načine za sprovođenje već postignutog sporazuma na takav način da on ne krši ustav i presudu Ustavnog suda (Kosova), kao i da u budućnosti ne komplikuje centralni proces donošenja odluka u zemlji. Mislim da je pozitivno to što Bajdenova administracija jasno podržava dijalog koji vodi EU i očekujem da će u budućnosti ponovo biti ostvarena bliska saradnja između SAD i EU.

Bivši američki predsednik Donald Tramp uspostavio je diplomatske odnose između Kosova i Izraela, ali cena za to je bila visoka. Da li će otvaranje kosovske ambasade u Jerusalimu negativno uticati na pregovaračku poziciju Prištine sa Briselom?

Evropska unija u principu u vezi s pristupnim procesom očekuje i približavanje spoljnopolitičkim stavovima EU. Ta očekivanja je Unija po tom pitanju jasno izrazila. O konkretnim efektima mogu samo da nagađam.

Prema nekim medijskim izveštajima, pojedini analitičari već traže nove alternative punopravnom članstvu balkanskih zemalja u EU? Kako ocenjujete te alternativne predloge?

Ne postoji ekvivalentna alternativa punopravnom članstvu u EU i, barem ne u Nemačkoj. Perspektiva punopravnog članstva ne dovodi se u pitanje. I novoizabrani predsednik CDU Armin Lašet jasno je izrazio svoju podršku toj perspektivi. Ipak, mora se priznati da sve članice EU ne podržavaju tako aktivno perspektivu pridruživanja kao Nemačka i da su ponovna odlaganja za Severnu Makedoniju umnogome narušila verodostojnost te perspektive. Strukture odlučivanja u EU, međutim, zahtevaju jednoglasnost po pitanju proširenja i svaka država-članica pojedinačno može nažalost da zaustavi napredak. To je suštinski izazov za EU, ne samo u pitanjima proširenja: EU nije država, već 27 država-članica koje sa sobom donose i svoje interese. To često otežava donošenje odluka na evropskom nivou.

Istovremeno se mora primetiti da, izuzev Severne Makedonije i delimično Albanije, reformski napredak u regionu tokom poslednjih godina nije uvek bio uverljiv. Uverenje u mnogim državama-članicama EU jeste i ostaje da su reforme prvenstveno u interesu samih zemalja, pa se u skladu s tim i očekuje da se bez pritiska spolja ostvaruje napredak. Možda bi trebalo razmisliti o nekakvoj postepenijoj integraciji tih zemalja u strukture EU, ali ne kao o alternativi punopravnom članstvu.

Valeska Eš je programska direktorka nemačkog instituta Aspen za Evropu.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android