Pregovori o koaliciji još uvek traju
14. jun 2017.Sve bi bilo u redu da su se lideri četiri stranke uspeli da se dogovore oko koalicije. Takvi pregovori u Holandiji obično traju tri meseca. Ni broj koalicionih partnera nije neobičan: kada je politička scena toliko fragmentirana, a još nema ni izbornog cenzusa od pet odsto, obično je potrebno tri do četiri partnera da bi se formirala vladajuća većina.
Holandija je dugo bila evropski rekorder po dužini pregovora oko vladajuće koalicije. Godine 1977. bilo im je potrebno neverovatnih 208 dana i držali su taj rekord sve dok 2010. kada su ih prestigli belgijski političari koji su se te godine bavili sami sobom čak 541 dan.
Ipak, za tih godinu i po dana malo kome je nedostajala nova belgijska vlada. Stara je jednostavno ostala na vlasti kao privremena. Belgijanci su, zbog komplikovane državne strukture i spora oko jezika, navikli na teške i duge procese i dogovore.
Više imigranata? Za zelene, nikakav problem
Posle izbora 15. marta, šefovi četiri holandske stranke pokušali su da donesu zajednički program. To su desni liberali (VVD), bivšeg premijera Marka Rutea, socijalni liberali (D66), demohrišćani (CDA) i Partija zeleno-levih. Ruteova VVD jeste najjača snaga, ali ona sa osvojenih 21 odsto glasova, ipak ne dominira. Druge pregovaračke stranke nisu daleko jedna od druge – osvojile su između 9 (Zeleno-levi) i 12 odsto (D66 i CDA) glasova. Ni ideološke razlike među njima nisu nepremostive. Postoji samo jedan problem: imigraciona politika. Zbog toga su oba kruga pregovora bila neuspešna. Herman Tjenk Vilink, posrednik u preliminarnim pregovorima, kao odlučujući problem navodi to što zeleni nisu bili spremni da se, kroz sporazum sa EU, migranti iz severnoafričkih zemalja drže dalje od Evrope. Kralj Viljem-Aleksander obavešten je da vlada sastavljena od četiri stranke – nije moguća.
Tokom izborne kampanje, šef zelenih Jese Klaver i premijer Mark Rute žestoko su raspravljali o Sporazumu o Turskoj. Klaver je tada izjavio: „Tu postoje velike razlike između nas zelenih i desnih liberala. Nisam ponosan na to što 90 odsto manje sirijskih izbeglica dolazi u Evropu. Oni strahuju za svoje živote u Turskoj. Nakon Drugog svetskog rata zakleli smo se da više nikada nećemo ostaviti ljude u nevolji.“ Rute je na to izjavio sledeće: „Drugim rečima, da se vi pitate, mi bismo ovde imali desetine hiljada dodatnih izbeglica! Osim toga, tenzije u holandskom društvu već i sada su dovoljno visoke.“ Upravo te razmene udaraca, iako su vođene pre izbora, pokazuju zašto koalicioni pregovori nisu uspeli.
Nemoralna ponuda Gerta Vildersa
Rute je mogao sebi da olakša život i da prihvati ponudu desničarskog populiste Gerta Vildersa iz Stranke za slobodu koji je ponudio da podrži Ruteovu manjinsku vladu. Još nakon prve neuspele runde pregovora, Vilders je izvikivao u parlamentu: „Svaka druga mogućnost stvoriće vam Vam iste probleme gospodine Rute! Samo sa nama možete da uvedete strožiju imigracionu politiku. Ovde sedi 20 poslanika moje partije. Slobodno im mahnite! Sede tu, jer je za njih glasalo milion i po ljudi. Oni konačno moraju da budu ozbiljno shvaćeni. U protivnom će, gospodine Rute, sve krenuti u pogrešnom smeru!“
Rute je međutim u svom odgovoru podsetio javnost na prvi pokušaj Vildersovog tolerisanja manjinske vlade – 2012. nakon dve godine ekonomske krize: „Kada je teško, političar ne sme da beži. I to je, između ostalog, neophodno za dobar kabinet. A taj ispit niste položili gospodine Vilders. Za Vas su stranački interesi važniji od interesa države.“
Rute dakle pre svega želi dalje pregovore – pa i sa Klaverom. Bez obzira na različita mišljenja, atmosfera je ipak dobra. Klaver je od samog početka članovima svoje partije dao uputstva da „ne izjavljuju ni jednu lošu reč o drugima“. Rute takođe ne popušta: „Tako nešto već možemo nazvati pregovorima. Mi smo zemlja koalicija. Po tome smo poznati već stotinama godina. Između stranaka uvek ima velikih razlika, ali u ovom slučaju radilo se o veoma velikim razlikama.“ Da bi oborili sopstveni rekord od 208 dana pregovora, potrebno je još mnogo. Da i ne spominjemo belgijski rekord. Ipak, to ne bi trebalo da bude Ruteova mera.