Koliko Vatikanski ugovori koštaju Hrvatsku?

Malo je dokumenata, sporazuma ili zakona od nezavisnosti Hrvatske koji su izazvali toliko kontroverzi kao takozvani  Vatikanski ugovori. Međutim, nijedna hrvatska vlada nije pokušala da revidira ugovore što ih je u drugoj polovini devedesetih u ime Hrvatske sa Svetom Stolicom potpisao pokojni Jure Radić, ondašnji potpredsednik Vlade i predsednik Državne komisije za odnose sa verskim zajednicama. Vatikanske ugovore je ratifikovao i Sabor 1997. i 1998. godine.

Reviziju se nije usudila da zatraži ni socijaldemokratska vlada Zorana Milanovića u vreme krize i opšte budžetske štednje, premda su upravo u tom trenutku nastupile „bitno promenjene prilike“ koje su, u skladu sa slovom ugovora, možda mogle opravdati zahtev za revizijom.

Predlog izmene kontroverznih ugovora ovih je dana ponovno aktuelan zahvaljujući zahtevu opozicionog poslaničkog kluba GLAS-a i Hrvatske stranke umirovljenika (HSU), koji je svoju inicijativu pokrenuo još pre godinu dana, ali je tek sada došla na red za saborsku raspravu.

Od 600 miliona do milijardu kuna

Poslanici GLAS-a i HSU predlažu radikalnu korekciju Vatikanskih ugovora i uvođenje nemačkog ili italijanskog sistema finansiranja verskih zajednica. U Nemačkoj, recimo, poreske vlasti ubiru i crkveni porez i dostavljaju ga onoj verskoj zajednici kojoj pripada poreski platiša. Uz crkveni porez verske zajednice u Nemačkoj iz državnog budžeta dobijaju dodatne državne dotacije i subvencije – Katolička crkva skupa sa porezom preko šest milijardi evra godišnje, nešto više od Evangelističke crkve.

U Hrvatskoj pak Vatikanski ugovori obezbeđuju izdašnu finansijsku potporu Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj iz državnog budžeta. Procene se razlikuju, ali smatra se da Hrvatska za Crkvu godišnje izdvaja najmanje 600 miliona kuna, dok u stranci GLAS ovih dana spominju i iznos od milijardu kuna (135 miliona evra godišnje), tvrdeći da je reč o šest puta višem iznosu po glavi stanovnika od proseka zemalja EU.

Ipak, valja imati na umu da se Hrvatska obavezala da isplaćuje Crkvi obeštećenje za imovinu koju su joj oduzele komunističke vlasti u vreme Jugoslavije, a koju nije moguće vratiti te da većina drugih članica EU nema takav teret iz prošlosti.

Hrvatska je s Vatikanom sklopila četiri ugovora: ugovor o saradnji na području vaspitanja i kulture, zatim ugovor o dušebrižništvu katoličkih vernika u oružanim snagama, ugovor o pravnim pitanjima i ugovor o ekonomskim pitanjima.

Prema ovom poslednjem Hrvatska u proseku za naknade i plate klera izdvaja oko 40 miliona evra, a država izdvaja i oko 27 miliona evra za plate veroučitelja u školama. Javnim novcem finansiraju se i Katolički bogoslovni fakultet i njegovi zavodi i instituti. Država godišnje daje Crkvi i oko osam miliona evra za zaštitu crkvene baštine i spomenika kulture, a finansira i Vojni ordinarijat, na šta godišnje odlazi preko milion evra. Država plaća dušebrižničku službu u MUP-u, kao i u bolnicama i domovima socijalne nege.

Crkva je oslobođena poreza na sve priloge prikupljene na krštenjima, venčanjima, sahranama i blagoslovima kuća, a za primljena sredstva nije obavezna da podnosi javne izveštaje o tome kako ih troši. Valja napomenuti i da Crkva dobija neutvrđene iznose i od lokalnih samouprava, dok su gradovi u urbanističkim planovima dužni da predvide mesta za crkve. Ako policija želi da uhapsi sveštenika, pre toga mora da obavesti njegovog biskupa, što je takođe predviđeno jednim od Vatikanskih ugovora.

Tim je ugovorima je veronauka uvedena u škole, kao obavezni predmet za one koji ga izaberu. Katolička crkva dobila je pristup i državnim medijima, kao i pravo da osniva vlastite medije.

Broj stanovnika pada, broj župa raste

Bivši diplomaat i analitičar Božo Kovačević smatra da je poslednji zahtev za revizijom Vatikanskih ugovora „logična reakcija na višegodišnje pokušaje Katoličke crkve da ostvari uticaj u društvu koji premašuje okvire Vatikanskih ugovora, dok pojedini biskupi dovode u pitanje sekularni karakter države“.

Kovačević za DW podseća da je Crkva podržavala proteste protiv postavljanja ćiriličnih ploča u Vukovaru, zatim braniteljski protest „koji je imao elemente državnog udara“, kao i nevladine organizacije sa fundamentalističkim stavovima koje su neprijateljske „prema svima koji drukčije misle“.

Odgovarajući na pitanje je li Vatikanskim ugovorima Crkva stavljena u povlašćenu poziciju u odnosu na državu, Kovačević navodi jednu zanimljivost. Podseća da je Vatikanskim ugovorima država obavezna da plaća Crkvi dve plate za svaku župu, pri čemu Crkva može proizvoljno određivati broj župa. „Hrvatska je zato u paradoksalnoj situaciji, jer se već godinama smanjuje broj stanovnika i novorođene dece, dok se broj župa povećava, a sve to finansira država. Mislim da bi tu trebalo tražiti motive za moguću reviziju tih ugovora“, ističe Kovačević.

Moć Crkve u Hrvatskoj naš sagovornik objašnjava nespremnošću vlasti da dosledno sprovede ustavne odredbe o sekularnosti države, dopuštajući Crkvi i njenim čelnicima da u Hrvatskoj čine ono što im u razvijenim demokratijama ne bi palo na pamet. Zato je skeptičan i kada je riječ o izgledima za reviziju Vatikanskih ugovora. Reč je o međunarodnim ugovorima, koji su iznad nacionalnog prava, i za njihovu reviziju potrebna je suglasnost druge strane.

Međutim, izgledi da će Hrvatska uopšte pokrenuti to pitanje, smatra Kovačević, izrazito su mali, posebno dok je na vlasti Hrvatska demokratska zajednica. „Crkva je tradicionalno poržavala HDZ, a postala je opoziciona snaga nakon što je vlada HDZ odlučila da ratifikuje Istanbulsku konvenciju. Zato pretpostavljam da HDZ-u nije u interesu dalje zaoštravanje odnosa s Katoličkom crkvom“, objašnjava ovaj analitičar.

„Nije potrebno menjati ugovore“

Premijer Andrej Plenković i ovog je puta, kao i nekoliko puta ranije, odbacio bilo kakvu mogućnost revizije Vatikanskih ugovora. U HDZ, kako doznajemo, ne pridaju puno pažnje najnovijoj opozicionoj inicijativi za revizijom, niti je smatraju ozbiljnom. „Da im je bilo stalo do revizije, onda bi pokrenuli to pitanje kad su bili na vlasti i kada su postojale neke okolnosti koje bi mogle opravdati takav zahtev“, kaže nam uticajni član vladajuće stranke koji je zamolio da ga ne imenujemo.

Naš sagovornik iz HDZ napominje da je i bez promene samih ugovora moguće ispuniti neke zahteve, poput izveštaja o trošenju novca koji Crkva dobija od države, jer „ugovori to ne zabranjuju“.

Priznaje i da je tačno da je broj župa u Hrvatskoj u jednom trenutku bio povećan, ali ne vidi razlog zbog kojeg se i o tome ne bi moglo razgovarati s Hrvatskom biskupskom konferencijom (HBK). „Zato je ugovorima i predviđen stalni dijalog države i HBK i zbog toga nije potrebno menjati ugovore.“

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android