1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Ko stvarno rešava grčku krizu?

Saša Bojić23. jun 2015.

Posle „prvog ovonedeljnog samita“ evrozone o Grčkoj prisutno je olakšanje u javnosti zbog „postizanja saglasnosti u poslednjem trenutku“. Evo izvoda iz karakterističnih komentara objavljenih u nemačkim medijima.

https://p.dw.com/p/1Flyd
Belgien Angela Merkel Krisengipfel Eurogruppe Griechenland in Brüssel
Foto: Getty Images/AFP/E. Dunand

Članice evrozone su zaključile da su novi predlozi vlade u Atini „pozitivan korak napred“ ka rešavanju grčke krize – ministri finansija će sada utvrditi konačnu ocenu koju bi u četvrtak trebalo da potvrde šefovi država ili vlada Evropske unije. Evo izbora iz propratnih tekstova objavljenih u nemačkim medijima.

„Pitanje ostanka Grčke u evrozoni rešava se u Vašingtonu“, piše ekonomski portal Dojče virtšafts nahrihten: „SAD ne žele da se upuste u rizik stvaranja propale države na južnom krilu NATO. Izlazak Grčke iz evrozone imao bi katastrofalne posledice po NATO – a za američku vladu bi to bilo loše: njoj je stalo do sukoba između Rusije i EU. SAD su pozdravile produženje sankcija EU protiv Rusije i ponovo optužile Moskvu za agresivno postupanje u Ukrajini. Korak u Briselu ukazuje na odlučnost međunarodne zajednice u nameri da natera ruskog predsednika Putina da poštuje međunarodne norme, rekao sinoć je portparol američke vlade Džon Ernest“.

Belgien Gipfeltreffen der Eurogruppe Griechenland
Aleksis Cipras i Žan-Klod JunkerFoto: Reuters/Y. Herman

Portal u nastavku piše da SAD dobro znaju da bi izlazak Grčke iz evrozone pocepao Evropsku uniju. A cepanje EU ugrozilo bi pozicije NATO jer bi pojedine države mogle da se nanovo orijentišu. Zbog toga je za američku stranu i za stvaranje slike neprijateljske Rusije važno da NATO ostane okvir koji će jače povezivati Evropu nego politička tela EU. „Samo tako Vašington može da trajno obezbedi svoj dalji odlučujući uticaj na odluke u Evropi. Vašington i dalje pokušava da održi zapadni savez za podršku sankcijama protiv Rusije. Bankrot Grčke bi mogao da pruži Moskvi priliku da unese razdor među evropske saveznike SAD.“

Još i pre održavanja poslednjeg samita, Dojče virtšafts nahrihten je napisao da „EU očekuje postizanje saglasnosti sa Grčkom još ove nedelje. Nakon što su SAD zatražile da se postigne dogovor, notorno američki orijentisani predsednik Evropskog saveta Donald Tusk je pohvalio nove predloge Grka. Kako je uspeo da ih oceni – ostaće tajna, jer su predlozi stigli tek tokom ponedeljka i najpre mora da ih analizira Trojka…“

„Mi Ciprasa shvatamo ozbiljno“

„Ovaj samit je bio uspeh – pre svega za Aleksisa Ciprasa“, piše Zidojče cajtung. „Otkako je izabran za premijera Grčke, on od evropskih partnera traži da se o sporu oko dugova Atine razgovara na najvišem političkom nivou. Cipras je želeo da govori. Želeo je da ga slušaju. I baš to se desilo sinoć. Osamnaest šefova država i vlada otputovalo je u Brisel da bi razgovaralo sa Ciprasom. O dugu i dugovima. Ali, mnogo važniji od sadržinske debate je bio politički signal koji su poslale zemlje evrozone: mi Ciprasa shvatamo ozbiljno, jer je on demokratski izabran. Pre svega Grčku shvatamo ozbiljno. Jer je ona deo monetarne unije.“

Merkel: Sada treba raditi vrlo koncentrisano

„Sada je na pregovaračima da nađu kompromis sa kojim će obe strane moći da žive. Jer, Grčka i poverioci moraju pokazati građanima Evrope da su doposlednjeg trenutka činili sve, ali zaista sve, da bi našle najbolji mogući kompromis. Samo tako će parlamenti u Atini, Helsinkiju, Berlinu i drugde moći i da prihvate taj kompromis.“

Berze miruju

Dnevnik Frankfurter rundšau je objavio tekst posvećen načinima na koje se u medijima inscenira prevazilaženje kriza. „Jeste li već čuli reč drama u vezi sa krizom? Naravno – i to najčešće kada se govorilo o Grčkoj. To važi i za tragediju – i taj pojam se često upotrebljava da bi se opisale prilike u Atini. A u insceniranje se i drugi ponešto razumeju. Neke njegove komponente se stalno javljaju.“ Novinarka Danijela Vates je te komponente ovako opisala:

Oni koji stvaraju raspoloženje – to je „neka vrsta političkih čirlidera“. Oni su tu da bi protivnika u pregovorima omekšali ili na njega vršili pritisak. A i da bi uticali na komentarisanje u medijima. „Kada se radi o odlukama koje su finansijsko-politički relevantne, oni uvek gledaju u pravcu potencijalno nervoznih finansijskih tržišta. U aktuelnom slučaju, nemački političari su odjednom dozvolili sebi da spekulišu o izlasku Grčke iz evrozone. U noći pred sastanak šefova vlada, Nemac Martin Selmajer, šef kabineta predsednika Evropske komisije Junkera, javio je preko Tvitera da su novi grčki predlozi dobar osnov za dalje postupanje. On je postavio trend dnevnog raspoloženja: nada u poslednjem minutu. Berze su ostale mirne.“

Još jedna od komponenti političkog insceniranja za autorku teksta je „moć spinovanja – „Angela Merkel zna šta to znači kada pustite da rezultate pregovora interpretiraju drugi. U leto 2012, posle jedne noćne sednice, pred novinare je prvi izašao tadašnji italijanski premijer Mario Monti i izrazio zadovoljstvo zbog navodne odluke o donošenju evroobveznica. Merkelova se pojavila tek tri sata kasnije – i morala da se bori protiv utiska da je izgubila i da je izolovana u Evropi. Otada posle takvih samita važi pravilo: najpre se izlazio pred mikrofone, a tek onda se ide na spavanje.“