1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Infarkt u Hormuskom moreuzu?

25. jul 2018.

Između predsednika SAD i Irana padaju sve ozbiljnije pretnje. Teheran pritom zaista može da ugrozi „usko grlo“ na svetskoj saobraćajnici kojom se isporučuju ogromne količine nafte – iako bi to bio samoubilački potez.

https://p.dw.com/p/322gu
Foto: Getty Images/AFP/M. Naamani

Hormuski moreuz se, medicinskim rečnikom rečeno, zaista može uporediti s opasnim suženjem arterije pred samim srcem. Ako se tamo zaglavi ugrušak, smrt je neminovna.

Krvotokom svetske privrede današnjice i dalje teče nafta, a kroz taj uski pojas Indijskog okeana između Omanskog i Persijskog zaliva prolazi oko trećina nafte koja se transportuje morskim putem.

Iza moreuza, tamo dublje u Persijskom zaljevu, nalaze se praktično sva nalazišta naftom bogatih zemalja regiona – od Iraka, do Kuvajta. Isto tako, kroz taj moreuz prolazi i kompletan tečni gas koji se vadi u Kataru. I jedino Saudijska Arabija ima barem teoretsku mogućnost da deo svoje nafte tovari i u lukama na Crvenom moru – ali ni ona tu dislokaciju ne bi mogla da izvede za kratko vreme.

Zato se kroz Hormuski moreuz transportuje se sve više nafte: 2016. godine 18,5 miliona barela, odnosno devet odsto više nego u godini pre toga.

Vojni sukob gotovo nezamisliv

Hormuski moreuz na svom najužem mestu širok je samo pedesetak kilometara, a to znači da tu međunarodnih voda praktično nema, odnosno da na te vode pravo polažu kako Ujedinjeni Arapski Emirati i Oman, tako naravno i Iran. Pore toga, kod severne, iranske obale Hormuskog moreuza, nalazi se i čitav niz ostrvaca koja pripadaju Iranu i na kojima su, naravno, iranske vojne baze.

Karte Strait of Hormuz Iran Oman EN

SAD neprestano ponavljaju da zemljama Arapskog poluostrva garantuju bezbednost – a time indirektno i bezbednost prolaza kroz Hormuski moreuz. Zato je gotovo nezamislivo da bi na tom mestu moglo da dođe do nekakvog vojnog sučeljavanja.

Ali retorika koju koriste Donald Trampa i iranski predsednik Hasan Rohani nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Nakon prošlog novembra i zahteva Vašingtona da sve zemlje sveta prekinu sve trgovinske odnose sa Teheranom, uključujući i kupovinu iranske nafte, Rohani je izjavio da bi „Amerika trebalo da zna da je mir sa Iranom majka svakog mira, a rat sa Iranom majka svih ratova“. To je bio povod da Tramp ljutito uzvrati: „Nikad, nikad više nemojte da pretite SAD jer ćete se suočiti s posledicama kakve su u istoriji samo malobrojni imali priliku da iskuse.“

Iranskom predsedniku je voda do grla

Ipak, iako ubedljiva američka vojna premoć nije sporna, američki admirali sigurno se ne bi ugodno osećati na takvom mestu, bez dovoljno širine oko njihovih brodova. Konačno, baš u plitkom Hormuskom moreuzu 2007. se američka nuklearna podmornica USS Newport News sudarila s japanskim tankerom Mogamigawa – na sreću, bez kobnih posledica.

Inače, 2011. je Iran i izveo vojnu vežbu u Horsuškom moreuzu čiji je strateški cilj bilo njegovo zatvaranje. Teheran je tada garantovao da je reč samo o vežbi i da saobraćaj neće biti ometan.

Iran Übung der Marine
Vojne vežbe iranske mornarice u Hormuskom moreuzuFoto: picture-alliance/dpa/E. Noroozi

Donekle je iznenađenje to što je upravo ovaj iranski predsednik tako jasno spomenuo pitanje moreuza u sklopu svog odgovora na američke pretnje ekonomskim sankcijama. To se sigurno dogodilo i zato što je Rohani suočen s nezadovoljstvom Iranaca koji su verovali da će ukidanje sankcija doneti ekonomski oporavak, ali i dalje trpe zbog nestašica i nezaposlenosti. S druge strane, Rohanija je zbog tog spominjanja Hormuskog moreuza nedavno pohvalio čak i vrhovni verski vođa Ali Hamnei, baš kao i komandant iranskih elitnih jedinica Al Kuds, Kasem Solejmani.

Poskupljenje goriva?

U suštini, već i sama napetost oko Hormuskog moreuza mogla bi da pogodi potrošače u čitavom svetu. Ako na primer osiguravajuća društva povećaju premije za brodove koji tamo prolaze, jer smatraju da je to rizično područje, to će se osetiti i na našim benzinskim pumpama – uz, naravno, srdačan pozdrav iz Rusije čija će nafta u tom slučaju takođe da poskupi, iako ne prolazi kroz Hormuski moreuz.

Načelno, Iran je prihvatio Konvenciju o pravu na moru Ujedinjenih nacija iz 1982. i iako je nikada nije ratifikovao, Teheran je jasno stavio do znanja da će poštovati odredbe Konvencije i o teritorijalnim vodama i o slobodnom prolazu kroz moreuze, odnosno o omogućavanju pristupa otvorenom moru drugim zemljama – dok vlada mir.

I na kraju još nešto: Teheranu je sigurno jasno da, ako jednog dana ostvari pretnju i zatvori Hormuski moreuz, to neće značiti samo da kroz njega više ne mogu da prolaze iranski brodovi. To će biti kraj svake međunarodne ekonomske saradnje sa Iranom i kraj oporavka te zemlje. Pitanje je samo, koliko mora da bude snažan pritisak pa da u Teheranu zaključe da više nemaju šta da izgube.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android