Erbil - drugi glavni grad Iraka? | Politika | DW | 27.07.2014
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Erbil - drugi glavni grad Iraka?

Džihadisti u Iraku nastavljaju svoje krvave pohode. Većina hriršćana pobeglo je iz Mosula i utočište potražilo kod Kurda na severu zemlje. „Za regop je to veliko opterećenje", žali se gradonačelnik Erbila, Nihad Koja.

DW: Koliko je Erbil pogođen novim talasom izbeglica?

Nihad Koja: Vrlo smo pogođeni. Još prije je nekoliko valova izbjeglica iz cijelog Iraka zahvatilo Erbil. Među njima je i ranije bilo kršćana jer su primjerice u Bagdadu strahovali za svoj život. U međuvremenu u kurdskoj regiji na sjeveru Iraka imamo gotovo milijun izbjeglica. Od tog broja je oko 250.000 izbjeglica iz Sirije, a ostali su iz drugih dijelova Iraka.

U kakvom stanju su ljudi koji dolaze u Erbil? Primjerice izbjeglice koje su upravo stigle iz Mosula i drugih gradova. Koju pomoć im pružate?

Ljudi su u zaista velikoj nevolji. Neke porodice na svu sreću imaju rodbinu ili prijatelje koji se brinu o njima. Većina živi u izbegličkim centrima, koji su prepuni. Neki od onih koji su morali napustiti Mosul uopšte nemaju novca kako bi nešto kupili. Mnogi dolaze gladni i žedni. Neki su ovde došli pešice. Oni se prihvataju i zbrinjavaju odmah po prelasku granice. Naravno, u onoj meri koja je moguća. U drugoj fazi izbeglice se šalju u sigurna područja, u gradove i sela, što dalje od granice.

Problem je što jednostavno nemamo dovoljno resursa, kako bi izašli na kraj sa tako velikim brojem izbeglica. Zbog toga smo zatražili pomoć međunarodnih humanitarnih organizacija. U Erbilu se trenutno nalazi delegacija THW iz Nemačke. Nadam se da će ovaj primer slediti i druge organizacije i pomoći ovim ljudima, jer mi to sami ne možemo učiniti“.

Jesu li hrišćani u kurdskom području bezbedni ili moraju da strahuju da će i odatle biti proterani?

Oni su apsolutno sigurni. Ovdje smo i ranije imali velik broj kršćana. Ovdje već stoljećima bez problema zajedno žive Kurdi, muslimani i kršćani. Svako upražnjava svoju vjeru, međusobno se pomažu i toleriraju. Kurdsko stanovništvo izlazi u susret ljudima, tako da se kršćani ovdje mogu osjećati kao u svojoj drugoj domovini.

Trenutno se ne može ni pretpostaviti kada će džihadisti biti zaustavljeni i kada će se hrišćani moći da se vrate u Mosul. Mogu li oni dugoročno gledano ostati u Erbilu?

Naravno da mogu. Niko ih neće prisilno vratiti. Mi uvek kažemo: Irački Kurdistan je domovina za sve ljude u Iraku. Tako je bilo u poslednjih 60, 70 godina. Kada su različite iračke vlade vršile politički pritisak na ljude oni su bežali nama na sever Iraka. Tako je i ostalo, jer je kurdsko društvo tolerantno.

Imaju li izbeglice u Erbilu uopšte neku perspektivu, da li bi mogli da pronađu posao na primer?

Svaka osoba je slobodna i može da radi. Ako uspeju da pronađu posao, onda će se i brzo integrisati. Međutim, jedan mali region ne može sam da zbrine milion ljudi i za svakog da pronađe posao. Čak i u velikim industrijski razvijenim zemljama, kao što je Nemačka, izbeglice ili stranici, imaju poteškoća sa pronalaženjem posla po dolasku u zemlju. Kako onda da to funkcioniše u zemlji kao što je naša?

Kurdsko područje na severu Iraka postalo je jedini bedem protiv terorističke grupe „Islamska država“. Mnogi kažu da bi Erbil mogao da postane „novi Bagdad“, jer zapadne diplomate tamošnju regionalnu vladu koriste kao jednu vrstu platforme za svoje ciljeve. Možete li da zamislite da Erbil kao novo središte iračke politike Zapada?

Erbil je već postao drugi glavni grad Iraka. Mi već imamo preko 30 inostranih predstavništava. Ovde su se smestile mnoge UN institucije. Mnoge velike međunarodne kompanije su takođe ovde: Erbil je odavno postao zamena Bagdadu.

Mnogi su mišljenja da Kurdi zbog novonastalih prilika mogu da računaju na dobijanje sopstvene države. Posmatrate li i Vi to takođe na taj način?

Sigurno je da smo se približili osnivanju države. Ali, mi uvek tvrdimo da želimo da ostanemo u mirnom i demokratskom Iraku, ako sve političke stranke podrže irački ustav. Međutim, ako problemi između sunita i šita i dalje budu eskalirali, mi nismo spremni dalje da se uvlačimo u sukob.Tada ćemo ići svojim putem.

*Nihad Latif Koja je gradonačelnik Erbila, glavnog grada kurdskog reiona u Iraku i sedišta autonomne oblasti Kurdistan.1981. godine je ovaj bivši sportista pobegao od režima Sadama Huseina u Nemačku. U Bonu je živeo više od 20 godina. U tom nemačkom gradu je pored ostalog bio aktivan u podršci iračkoj opoziciji. U domovinu se vratio 2004. godine.

DW.COM