1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Borba Palestinaca za državu

Andreas Gorcevski2. decembar 2014.

Nasilje između Izraelaca i Palestinaca poprima nove oblike, razgovori o rešenju sa dve države ne mrdaju sa mesta. Istovremeno raste broj država koja priznaju nezavisnost Palestine. Da li to pomaže mirovnom procesu?

https://p.dw.com/p/1Dxx6
Abstimmung im britischen Parlament zur Anerkennung Palästinas als Staat 13.10.2014
Foto: Reuters/Luke MacGregor

Broj palestinskih ambasada i predstavništava u svetu raste. Švedska je krajem oktobra kao prva zapadnoevropska članica EU priznala Palestinu kao samostalnu državu. Zemlje poput Bugarske, Rumunije, Poljske, Češke i Mađarske su to uradile još pre prijema u EU. I parlamenti u Velikoj Britaniji, Irskoj i Španiji izjasnili su se za ovaj korak. Danas (2.11) o tome glasa francuski parlament. Međutim ova glasanja poslanika nisu obavezujuća za vlade. Evropski parlament takođe namerava da do kraja godine glasa o mogućem priznanju.

Čuvene rezoilucije

Palestinci već decenijama ulažu napore da postanu priznati članovi međunarodne zajednice. Još 1947. godine je Generalna skupština Ujedinjenih nacija u rezoluciji 181 glasala za podelu tadašnjeg britanskog mandata. Plan o podeli je predviđao postojanje izraelske i arapske države. Kako bi se sprečio sukob oko Jerusalima – svetog grada za Jevreje, hrišćane i muslimane – on je trebalo da ostane pod upravom UN. Ipak arapske države su odbile ovaj plan. Učinile su to uz obrazloženje da plan krši prava većinskog stanovništva u Palestini. U Arapsko-izraelskom ratu, koji je usledio, Izrael je uspeo da proširi teritoriju. Pojas Gaze, naseljen Arapima, zauzele su egipatske trupe, a Zapadnu obalu jordanska vojska.

U Šestodnevnom ratu 1967. godine Izrael je zauzeo između ostalog Zapadnu obalu, Pojas Gaze i istok Jerusalima. Nakon toga je Savet bezbednosti UN doneo rezoluciju 242 koja je do danas pravna osnova za predloge rešenja ovog konflikta. Istovremeno je rezolucijom UN naglašeno pravo svih država da egzistiraju unutar sigurnih i priznatih granica. Ipak Izrael je aneksijom Istočnog Jerusalima zanemario ovu rezoluciju. Izgradnja jevrejskih naselja na Zapadnoj obali i u Istočnom Jerusalimu dodatno je otežala pregovore o budućem statusu okupiranih područja.

Proglašenje države

Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO) se najpre bazirala na oružanu borbu protiv Izraela. Članice PLO su tako izvele brojne terorističke napade. Pod utiskom prve Intifade u okupiranim područjima u junu 1988. godine je Jordan odustao od svojih zahteva za teritorijom zapadno od reke Jordan. PLO je 15. novembra 1988. godine u Alžiru proglasio samostalnu državu. Iako je to bio samo simbolični akt, u roku od nekoliko sedmica oko 90 zemalja je priznalo tu državu. Vodstvo PLO je svoju bazu još uvek imalo u Tunisu. Tek je sporazumom iz Osla 1994. godine omogućeno da sedište palestinskih autonomnih oblasti bude prebačeno u Ramalu. Do danas je više od 130 zemalja priznalo Palestinu kao suverenu državu. U Nemačkoj je Palestina predstavljena diplomatskom misijom, ali ne i ambasadom.

Jerusalem Felsendom
Istočni Jerusalim je poslednjih dana poprište nasiljaFoto: DW/T. Kraemer

I u međunarodnim organizacijama su vlasti palestinskih autonomnih oblasti znatno napredovale. Već 1974. godine je PLO pozvan na zasedanje Generalne skupštine UN u svojstvu posmatrača. 2011. godine su autonomne oblasti, u kojima glavnu reč ima PLO, podnele zahtev za punim članstvom u Ujedinjenim nacijama. No taj zahtev ipak nije imao izgleda na uspeh jer su SAD najavile ulaganje veta u Savetu bezbednosti. Umesto toga je Palestina 29. novembra 2012. godine dobila status posmatrača pri UN. Većina u Generalnoj skupštini UN bila je očigledna: 138 država je bilo za, a SAD, Izrael i sedam drugih protiv, 41 država – među njima i Nemačka – bile su uzdržane. U Generalnoj skupštini UN SAD naime nemaju pravo veta. U Organizaciji UN za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO) je pak Palestina 2011. godine postala punopravna članica.

Narod, teritorija, vlast

Jedna država iz međunarodnopravnog ugla gledano mora imati brojna obeležja. Odlučujući kriterijumi su državna vlast, državna teritorija i institucija koja efektivno obavlja državnu vlast. U slučaju Palestine sporno je da li vlada predsednika Mahmuda Abasa tu državnu vlast može obnašati u dovoljnoj meri. Jer palestinska vlada nema uticaj, vredan pomena, u Pojasu Gaze. Tamo naime vlada radikalni pokret Hamas. Osim toga izraelska politika na okupiranim teritorijama ograničava sposobnost delovanja vladi autonomnih oblasti u brojnim područjima.

Posledice neprestanog priznavanja Palestine su sporne. Zagovornici priznanja smatraju da bi time mogla nastati nova dinamika. „Talas priznanja Palestine od strane zemalja EU bi bio jak signal Izraelu da pregovore ponovo shvati ozbiljno, da zaustavi izgradnju naselja i da iskreno radi na postizanju rešenja u vidu dve države", rekao je ministar spornih poslova Luksemburga Žan Aselborn za Zidojče cajtung.

SAD, Izrael, Nemačka i pojedine druge države dele stav da sveobuhvatna pravila, definisana sporazumom za Bliski istok, treba da budu preduslov za revalorizaciju autonomnih oblasti. Prema tim procenama jednostrani korak Palestinaca je kontraproduktivan.