Zašto je iranska oporba podijeljena?
22. siječnja 2026
„Vrijeme je da Iran dobije novo vodstvo", izjavio je američki predsjednik Donald Trump 17. siječnja za portal Politico. Trump je optužio iranskog vrhovnog vođu ajatolaha Alija Hameneija da je odgovoran za razaranje zemlje i nasilje neviđenih razmjera.
Najnoviji val prosvjeda u Iranu brutalno se guši; prema svjedočenjima, ubijene su tisuće demonstranata. Poznati oporbenjaci, poput dobitnice Nobelove nagrade za mir Narges Mohammadi, nalaze se iza rešetaka. Svaki vid organiziranog otpora - od studentskog pokreta, radnika pa do ženskih organizacija - sustavno je uništavan tijekom proteklih godina.
„Spreman sam preuzeti odgovornost i voditi zemlju kroz fazu političke tranzicije“, poručuje 65-godišnji Reza Pahlavi, sin posljednjeg perzijskog šaha. Nakon 47 godina u egzilu kaže da je spreman vratiti se u domovinu.
„Iranski režim je pritisnut uza zid", rekao je Pahlavi na nedavnoj konferenciji za medije 16. siječnja u Washingtonu i naglasio: „Režim je pred slomom. Mislim da bi svijet - posebno demokratski i slobodni svijet koji brani slobodu, ljudska prava i ravnopravnost građana – sada trebao djelovati."
Od 2019. godine demonstranti širom Irana sve češće skandiraju Pahlavijevo ime i traže povratak monarhije. Ipak, ostaje nejasno koliku stvarnu podršku on ima u zemlji.
Pahlavi se ne može osloniti na neovisne financijske centre moći u Iranu, posebno na utjecajne trgovce teheranskog Bazara, koji su prije revolucije 1979. igrali ključnu ulogu. „Današnji trgovci u Bazaru profitiraju od države“, objašnjava u razgovoru za DW iranski sociolog Hosein Gazijan koji živi u SAD-u.
Iranska vlada je zbog sankcija uspostavila sustav državnih subvencija za devize namijenjene trgovcima. Prihodi od izvoza nafte u američkim dolarima dodjeljuju se određenim trgovcima i firmama po znatno povoljnijem tečaju nego što je onaj na slobodnom tržištu.
Najviše profitiraju politički dobro povezani akteri, koji uvezenu robu prodaju uz velike marže. Mnogi od njih blisko surađuju s Revolucionarnom gardom koja, mimo službenih financijskih kanala, organizira izvoz nafte i uvoz robe. Time oporbi nedostaje financijska i organizacijska baza kakvu su imali ranije akteri kod promjene vlasti.
"Oporbi je potrebna financijska podrška"
Iranske vlasti optužuju Rezu Pahlavija da je agent Izraela. Kao „dokazi" navode se njegov posjet Izraelu 2023. godine, sastanak s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom i izvještaji izraelskih medija.
Tako je list Haaretz u listopadu 2025. pisao da je Izrael sustavno provodio digitalne dezinformacijske i utjecajne kampanje na perzijskom jeziku s ciljem slabljenja iranskog režima i jačanja Pahlavijevog političkog profila.
Ali dezinformacije na perzijskom šire i kibernetičke jedinice Revolucionarne garde, stvarajući nepovjerenje prema oporbi u egzilu.
„Ne vjerujem da Izrael financijski pomaže Rezi Pahlaviju", kaže Arash Azizi, povjesničar i predavač na Sveučilištu Clemson u SAD-u. „Svatko tko ozbiljno želi voditi oporbenu politiku mora biti sposoban za mobiliziranje financijske podrške. Pahlavija prije svega podržavaju bogati krugovi u SAD-u, među njima iransko-američki biznismeni i desni, proizraelski milijarderi.“ Pahlavi trenutno živi u blizini Washingtona.
Za vrijeme vladavine njegovog oca Iran je imao bliske odnose s Izraelom, sve do Revolucije 1979. Nakon uspostave Islamske Republike pod ajatolahom Homeinijem nova vlast se počela predstavljati kao snaga otpora imperijalizmu i otvoreno prijetiti Izraelu uništenjem.
Nepostojanje zajedničkog političkog pravca
Iako Reza Pahlavi uživa međunarodnu pažnju i za neke predstavlja simbol alternative Islamskoj Republici, drugi u njemu vide oličenje autoritarne prošlosti. On i druge vodeće oporbene ličnosti u egzilu pokušali su poslije prosvjeda 2022. - izazvanih smrću Mahse Amini - prevladati podjele i formirati zajedničku koaliciju.
Bez uspjeha. Njeno brzo raspadanje mnogi vide kao dokaz strukturalne slabosti oporbe u egzilu. „Ključni problem iranske opozicije u inozemstvu je što ne radi jasnu razliku između političkog djelovanja i borbe za ljudska prava“, kaže Azizi. Zato im, dodaje, nedostaju organizacija, strategija i sposobnost dugoročnog političkog planiranja.
„Pahlavi je okupio savjetnički tim koji dijeli oporbu i redovito napada sve koji ne prihvaćaju njegovu vodeću ulogu", dodaje Azizi. „Njegova supruga, na primjer, optužila je Narges Mohammadi da je agent Islamske Republike zato što je iz zatvora dala intervju CNN-u. Također je širila parole poput: ‘Smrt mulama, ljevičarima - ljudima poput mene - i mudžahedinima'."
Povijesne podjele
Pored monarhista, Narodna mudžahedinska organizacija Irana (MEK) predstavlja drugi veliki oporbeni pokret. Nastala 1965. godine, kombinirala je islamsku ideologiju i lijevu politiku. Nakon revolucije dospjeli su u sukob s novim režimom, njihovi članovi su masovno hapšeni, a vodstvo je pobjeglo u Irak, gdje su surađivali sa Sadamom Huseinom za vrijeme iransko-iračkog rata.
U završnoj fazi rata tisuće zarobljenih pristaša MEK-a i drugi politički zatvorenici pogubljeni su bez sudske presude. Zbog tog povijesnog tereta MEK se i danas smatra kontroverznim akterom. Organizacija odbija svaku suradnju s Pahlavijem. Danas je smještena u Albaniji i često poziva bivše zapadne dužnosnike kao govornike - među njima i bivšeg direktora CIA-e i američkog državnog tajnika Mikea Pompea.
Pomeo je 2. siječnja na platformi X objavio: „Sretnu Novu godinu svim Irancima na ulicama — i Mosadovim agentima koji su uz njih…"
Iranske vlasti ovakve izjave koriste kao propagandni „dokaz" stranog uplitanja u prosvjede.
"Od zastrašivanja do otvorene represije"
„Reakcija države brzo je prešla iz zastrašivanja u otvorenu represiju", kaže Andreas Krieg, politolog s Kraljevskog koledža u Londonu.
I zaključuje: „Dok je kolektivno djelovanje u Iranu uglavnom bez vodstva i decentralizirano, dijaspora igra veliku ulogu u kreiranju mišljenja i podizanju morala. Istovremeno, ona je duboko podijeljena i mnogi u Iranu joj ne vjeruju. Ljudi strahuju od političke manipulacije i mogućeg vakuuma moći ako režim padne.“
Surađivala na tekstu: Elona Elezi