″U BiH postoje tri istine o ratu″ | Panorama | DW | 26.11.2018
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Panorama

"U BiH postoje tri istine o ratu"

„Sve tri strane u BiH tretiraju sudski utvrđene istine kao meni iz kojeg mogu birati što će prihvatiti, a što neće", rečeno je na konferenciji o kulturi sjećanja. Jedan od primjera: presude Gotovini te Prliću i ostalima.

„Ako je rat u zemlji završen, ne znači da vlada mir." Ta rečenica napisana na jednom od brojnih izložbenih eksponata u sklopu konferencije „Bildkorrekturen" („Korekcija slika") održane u Leipzigu, ukratko opisuje teme o kojima se diskutiralo: izgradnja mira, kultura sjećanja i uloga medija u procesu pomirenja. Jedna od država u fokusu ovog događaja bila je i Bosna i Hercegovina.

„Mi poričemo ono što se dogodilo u ratu", izjavila je Ivana Franović, mirovna aktivistica Centra za nenasilnu akciju (CNA) na jednom od panela. Ona je prisutnima prikazala fotografije različitih spomenika u BiH koji obilježavaju mjesta stradanja iz proteklog rata, ali i fotografije mjesta koja su neobilježena, a na kojima su počinjeni ratni zločini.

„U BiH postoji kultura sjećanja, ali je ona pogrešna", tvrdi ova aktivistkinja.

„Najvažnije je da se sjećamo svog neprijatelja"

„Mi. Naše žrtve. Naši vojnici. To je glavni narativ kojim se čvrsto bori protiv onog drugog narativa i kojim se poriče da je i netko drugi patio u ratu", objašnjava ona i dodaje da je u BiH najvažnije sjećati se svog neprijatelja, a to, kako ona kaže, važi za sve tri strane koje su bile uključene u konflikt. „Nemamo spomenike koje podsjećaju na to što smo mi učinili, nego samo što su oni drugi učinili", govori Franović.

Deutschland Bildkorrekturen Konferenz in Leipzig (DW/A. Salihbegovic)

Ivana Franović

Ova aktivistica već 20 godina radi s bivšim borcima u BiH. To nije nimalo lagan zadatak, govori ona: "Jedan od boraca s kojim sam radila je bio bivši vojnik Vojske Republike Srpske i imao je visoki čin u ratu. On je bio jedan od onih koji je čvrsto poricao genocid u Srebrenici, kao i broj ljudi koji su tamo ubijeni. Ali, nakon nekog vremena i rada s njim, on je sam odlučio posjetiti Srebrenicu. Kada se vratio rekao je da se srami", priča ona.

Kroz dijalog vojnika različitih etničkih pripadnosti, koji su zajedno i posjećivali mjesta stradanja, njihovi čvrsti narativi su se počeli rasplinjavati.Međutim, medije u ovaj proces pomirenja, koji je, kako kaže i danas veoma krhak, Centar za nenasilnu akciju nije htio uključivati. „Proces je bio kao hodanje po jajima. Zato nismo htjeli uplitati medije, jer je samo jedan naslov mogao uništiti povjerenje koje smo gradili", priča ona za DW.

Zaštita navodnog nacionalnog interesa

„Mediji imaju obvezu izvještavati o temama ratnih zločina. Oni to moraju raditi profesionalno i etički kako bi demistrificirali sve mitove i pogrešno stvorene slike o konfliktu", izjavio je za DW Zlatan Musić, glasnogovornik OSCE-a u BiH. Uloga medija je veoma važna u procesu pomirenja, složili su sve svi panelisti na konferenciji. Međutim, u BiH ima jako malo prostora gdje novinari mogu kvalitetno i objektivno istraživački izvještavati, jer su skoro svi mediji politički i ekonomski kontrolirani, objasnio je Denis Džidić, urednik Balkan Investigative Reporting Network (BIRN) BiH.

„To suštinski onemogućava bilo kakvo pomirenje. I to nije slučajno. Vladajuće političke elite koje su tu bile i prije rata, tokom rata, a i nakon rata to žele. Sve su to identične nacionalističke politike podjele, iako se naziv stranke promijenio", objašnjava Džidić u razgovoru za DW.

Deutschland Bildkorrekturen Konferenz in Leipzig (DW/A. Falkenthal)

Njemački studenti su sa zanimanjem pratili predavanja i diskusije

Političke elite inzistiraju na kontroli medija jer se ne žele baviti suštinskim problemima i pitanjima pomirenja i napretka, navodi on: „Ne bave se korupcijom, a ni time da se javne nabavke namještaju podobnima, kao ni da mladi masovno odlaze. Oni se bave pitanjima zaštite navodnog nacionalnog interesa i temama je li u Srebrenici bio ili nije bio genocid, mada su tri različita tribunala dokazala da jest", izjavio je Džidić. "Dok ćemo se mi u javnosti baviti pitanjima gdje je zastava Republike Srpske, iza kulisa će se možda dogovoriti neki posao vrijedan 20 milijuna maraka."

On, kao i mirovna aktivistica Franović navodi da problem dolazi sa svih strana. „Sve tri strane tretiraju sudski utvrđene istine kao meni iz kojeg mogu birati što će prihvatiti, a što neće", objašnjava on.

Deutschland Bildkorrekturen Konferenz in Leipzig (DW/A. Falkenthal)

Denis Džidić

„Evo Bošnjaci, koji su uskraćeni za jednu takvu istinu koja se negira, a tu mislim na genocid u Srebrenici koji je van svake sumnje dokazan – s druge strane kada dođe do uhićenja pripadnika Armije BiH, onda ti isti Bošnjaci, SDA, se snebivaju i napadaju to pravosuđe, navodeći da je uhićenje dokaz nekog revanšizma. Isto vrijedi i za Hrvate u BiH, koji su slavili Haški tribunal kada je oslobođen Ante Gotovina, a isti tribunal su napadali kada je donesena presuda za Jadranka Prlića i ostale", kaže Džidić, a u diskusiji sa studentima zaključuje: „Bosni i Hercegovini je neophodan minimum zajedničkog narativa".

„Kukavički je da se škola ne bavi ratom"

Profesor Sveučilišta u Sarajevu Nenad Veličković je također bio jedan od panelista na konferenciji koja je okupila oko 120 studenata sa četiri njemačka sveučilišta. On je govorio o važnosti uloge obrazovanja u procesu pomirenja.

„Međunarodna zajednica je nakon rata, kada je primijetila da postoje tri različita narativa i da svatko to vidi svojim očima, donijela odluku da se u udžbenicima ne uči o ratu. Tako da je zadnji rat zaobiđen u obrazovanju i nema ga ni u književnosti, ni u povijesti. Dobili smo udžbenike gdje te teme nije bilo 2003. godine", navodi on i dodaje da se to ipak mijenja:

„Vidim da se međunarodna zajednica sve manje poštuje i pita. Tako se onda na različite načine rat opet vraća u obrazovanje", objašnjava Veličković. On navodi primjer Kantona Sarajevo u kojem su zakonom definirali obvezu da se genocid u Srebrenici i opsada Sarajeva tematiziraju kroz nastavu povijesti.

Deutschland Bildkorrekturen Konferenz in Leipzig (DW/A. Salihbegovic)

Nenad Veličković

„Škola se treba baviti stvarnošću i mislim da je kukavički da se škola ne bavi proteklim ratom, koji je bio stvarnost. Nije rješenje bilo da se zabrani, nego da se osmisli kako da se to uradi i doprinese pomirenju." Veličković dodaje da je sada OSCE jedan od najodgovornijih koji treba raditi na tome.

I Veličković i Franović složili su se u tome da politike koje sada dominiraju u BiH ne preveniraju ni na koji način mogućnost izbijanja novog rata.

"Mir je toliko nepodnošljiv da će u jednom trenutku možda stvarno biti dovoljan broj ljudi koji će povjerovati da se u ratu može bolje živjeti nego u miru. To je problem. Politike se ponašaju neodgovorno i prema načinu na koji pamtimo prošli rat, zloupotrebljavaju rat, a pri tome propuštaju vrijeme. Propustili su cijepiti populaciju od želje da uđe u novi rat", zaključuje Veličković.

Prisutnim studentima je diskusija bila vrlo zanimljiva. Anja Falkenthal, studentica DW Akademije, kaže da je naučila da su u BiH stvari dosta komplicirane: „Ja o BiH prije ovoga nisam znala puno. Dobila sam osjećaj da je mir u BiH krhak i zvuči mi zastrašujuće da u državi nema minimuma zajedničkog narativa."

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Preporuka uredništva