Sve više nasilja prilikom prisilnog vraćanja migranata

O neuspjelim protjerivanjima izbjeglica iz Njemačke stalno se izvještava. Nisu rijetki slučajevi da izbjeglice dobijaju na njemačkim sudu procese kojima se poništavaju odluke da se moraju vratiti u svoju ili neku treću zemlju, odakle su došli u Njemačku. A neki jednostavno nestanu, prije nego što policija dođe po njih. No, prislni izgon često nije moguć i zbog nasilja u avionima, kojima se prebacuju u domovinu, koje sve češće eskalira. Samo u prvoj polovici 2019. su piloti njemačkih i stranih avio-kompanija odbili prevesti ukupno 335 osoba.

Ova brojka potiče iz odgovora njemačke vlade na upit parlamentaraca iz stranke Lijevih, koju je na uvid dobio i DW. Tu se spominje i koji su aerodromi bili najviše pogođeni: Frankfurt na Majni (131 osoba), Düsseldorf (111) i München (39). Kada su u pitanju avio kompanije najviše je bila angažirana Lufthansa, koja je prevezla 87 osoba, Eurowings 75 i Iberia 42. Iza ovih brojki se međutim često skriva i nasilje, koje sve više eskalira - kako od strane osoba koje moraju napustiti Njemačku, tako i od strane države.

Udesetrostručeno vezivanje migranata

Političarka Lijevih Ulla Jelpke htjela je imati točne informacije i poslala je njemačkoj vladi katalog s 26 pitanja. Kada je dobila odgovor, ispostavilo se da je skoro desetostruko povećana uporaba "pomoćnih sredstava fizičkog nasilja"- od 2015. do 2018. sa 135 na 1.231 slučaj. Konkretno se radi o vezivanju ruku i nogu lisicama, čime policajci pokušavaju neutralizirati muškarce koji pružaju otpor.

Povećanje upotrebe lisica je utoliko znakovitije, ako se ima u vidu da se broj prisilno vraćenih nije povećao: 2017. ih je bilo 23.966, a od siječnja 2018. do lipnja 2019. vraćeno je 11.496 osoba. Sve veća uporaba lisica, uprkos neznatnom smanjenju broja prisilno vraćenih osoba, njemačko Ministarstvo unutarnjih poslova obrazlaže time "što sve više osoba tokom procesa povratka pruža fizički otpor". U pismu od 6. kolovoza se još dodaje da njemačka vlada nema informacija o tome da bi posrijedi moglo biti nešto drugo.

Lako objašnjivo

Na upit, koji je Deutsche Welle poslalo Ministarstvu unutarnjih poslova u ponedjeljak, glasnogovornica ministra unutarnjih poslova Eleonore Petermann je pojasnila da je porast nasilja lako objasniti. Prisilni povratci nisu dobrovoljni i zato "pogođeni izražavaju svoje negodovanje i daju sebi oduška, možda i koristeći fizičko nasilje". "Da bi se protjerivanje uprkos tome sprovelo, ali i da bi se jamčila sigurnost drugih osoba, u nekim slučajevima je moguće da policija te osobe veže", priopćila je Petermann, dodavši: "Ali samo kao posljednje sredstvo!

Zastupnica Lijevih u Bundestagu Ulla Jelpke, koja je pokrenula ovu temu, potpuno drugačije komentira korištenje sile odnosno nasilja na obje strane: "Smatram nepodnošljivim da se na očaj tih ljudi odgovara silom, kako bi se oni, protiv svoje volje, vratili u mizerne uvjete života koji vladaju u njihovim ili zemljama tranzita." S terena, dodaje ona, "stalno stižu šokantni izvještaji o brutalnim protjerivanjima".

Za "Pro Asyl" je praksa prisilnog vraćanja "Blackbox"

Jelpke s tim u vezi skreće pažnju na kritiku Komiteta Vijeća Europe za borbu protiv tortura i mučenja. On je u svibnju od Njemačke tražio obustavu primjene "neprimjerenih i neproporcionalnih" mjera u primjeni sile tokom prisilnog vraćanja migranata. I organizacija za zaštitu prava izbjeglica "Pro Asyl" registrirala je zaoštravanje kursa – na obje strane. "Optužbe za ekscesivnu primjenu sile ne odnose se na saveznu policiju, koja je zadužena za migrante na aerodromima, već na policajce koji sprovode prisilni povratak, koji hvataju migrante i transportiraju ih u pravcu aerodroma", kaže Bernd Mešović, pravno-politički referent organizacije Pro Asyl..

Za njega je to "Blackbox-tema". Teško da za tu praksu postoje svjedoci, koji bi mogli reći jesu li optužbe doista opravdane. Mešović pretpostavlja da bi razlog tome mogle biti javne izjave političara, koji često izražavaju očekivanja o "uspješnoj provedbi prisilnih povrataka u većem broju".