Srbija: Zaboravljeni zločini i „ugledni“ zločinci | Politika | DW | 01.06.2020
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Politika

Srbija: Zaboravljeni zločini i „ugledni“ zločinci

Masovne grobnice, logori za Hrvate i Bošnjake, prisilna mobilizacija… Na to podsjeća Inicijativa mladih za ljudska prava, u pokušaju da razbije mit kako Srbija nije sudjelovala u ratovima devedesetih godina.

I danas se održava mit da Srbija nije ratovala

I danas se održava mit da Srbija nije ratovala

„Rat u Srbiji – jeste se desilo", moto je serije tekstova na online-sajtu ratusrbiji.rs koji je dostupan od ovog ponedeljka. Poduhvat Inicijative mladih za ljudska prava u Srbiji je podržalo njemačko Ministarstvo vanjskih poslova.

To je prvi pokušaj da se, na osnovu presuda domaćih i međunarodnih sudova, svjedočenja, istraživanja novinara i nevladinih organizacija, predstave činjenice koje ukazuju na to da se rat dešavao i na teritoriji Srbije, kao i da je ona sudjelovala u ratnim sukobima, a nerijetko i u ratnim zločinima u BiH, Hrvatskoj i na Kosovu.

Inicijativa posebnu pažnju poklanja sudskim epilozima teških kršenja ljudskih prava tijekom devedesetih godina u Srbiji. Ova organizacija podsjeća na odgovorne, među kojima su neki i danas na važnim funkcijama u državi.

Masovne grobnice

Podsjeća se da su Albanci ubijeni u zločinima srpskih snaga za vrijeme sukoba na Kosovu najprije sahranjivani u blizini mjesta gdje su ubijeni, a da je potom, uoči ulaska snaga NATO-a na Kosovo, više od 900 tijela premještano u masovne grobnice u središnjoj Srbiji. Ova organizacija podsjeća da je 1999. godine pronađena hladnjača u Dunavu, u kojoj su bili leševi oko 80 albanskih civila.

Grafit na zidu u bivšem logoru Begejci kod Zrenjanina

Grafit na zidu u bivšem logoru Begejci kod Zrenjanina

Navodi se podatak da je 1999. Slobodan Milošević naredio tadašnjem ministru policije, Vlajku Stojiljkoviću, da ukloni dokaze o ubojstvima albanskih civila. On je za to zadužio Vlastimira Đorđevića, tadašnjeg načelnika Resora javne sigurnosti, koji je kasnije pred Haškim tribunalom osuđen na 18 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti – između ostalog i zbog prebacivanja leševa albanskih civila.

Za prikrivanje dokaza o ubojstvima kosovskih Albanaca nikada nije procesuiran Goran Radosavljević Guri, svojevremeno nadležan za Nastavni centar u Petrovom Selu, gdje su otkrivene dvije masovne grobnice. Inicijativa mladih skreće pažnju da je Radosavljević danas član Glavnog odbora vladajuće Srpske napredne stranke.

Ovako sada izgleda zgrada gdje je bio logor Šljivovica kod Užica

Ovako sada izgleda zgrada gdje je bio logor Šljivovica kod Užica

Za zločine je znao i nekadašnji pomoćnik ministra policije Obrad Stevanović, koji je 1999. godine na sastanku državnog vrha zapisao: „Nema leša – nema zločina.“ Ni on za to nikada nije odgovarao, a danas je profesor na Kriminalističko-policijskom sveučilištu u Beogradu.

Logori za Hrvate i Bošnjake

U logore za Hrvate je nakon pada Vukovara doveden veliki broj zarobljenika, a među zatočenicima su bili i Hrvati iz Vojvodine. Logori su se nalazili u okolini Zrenjanina, u Nišu, Beogradu i Sremskoj Mitrovici, a odluku o njihovom osnivanju potpisao je general JNA Veljko Kadijević.

Preporuka uredništva

„Pri dolasku u logore, zatočenici su prolazili kroz špalir vojnika, odnosno između dva reda vojnika okrenutih jednih naspram drugih, koji bi ih tukli rukama, nogama, ali i pendrecima“, piše Inicijativa.

O tome je pred Haškim tribunalom na suđenju Goranu Hadžiću svjedočio Mladen Lončar, bivši logoraš, koji je rekao da u logoru u Begejcima ni silovanja nisu bila retkost. U logoru u Sremskoj Mitrovici ubijeno je sedam, u Nišu jedna, a u Begejcima i Stajićevu pet osoba.

Pred Haškim tribunalom su za zločine u logorima optuženi i Slobodan Milošević i Goran Hadžić, a pred Višim sudom u Beogradu je zbog nasilja nad logorašima u Sremskoj Mitrovici na godinu dana i po dana osuđen jedan od čuvara, Marko Crevar.

Kada je nakon pada Srebrenice, između 31. srpnja i 25. listopada 1995., u Srbiju sa područja Žepe prešlo oko 800 Bošnjaka, dočekali su ih granični bataljoni Vojske Jugoslavije i pripadnici Posebne jedinice policije, koji su ih odveli u logore Šljivovica i Mitrovo Polje.

Zatočenici su bili prebijeni, držani u nehigijenskim uvjetima, izgladnjivani i psihički maltretirani. Za zatvaranje i torturu Bošnjaka nitko nije procesuiran, a glavni isljednici u tim logorima, Radisav Ojdanić i Vladimir Milićević, danas su u penziji.

Prva i jedina presuda kojom se potvrđuje da su logori za Bošnjake postojali u Srbiji donijeta je 2013. godine kada je Mujo Vatreš, koji je u tim logorima proveo šest meseci i izgubio oko 50 kilograma, dobio novčanu nadoknadu od 500.000 dinara.

Prisilne mobilizacije

Građane u Srbiji su između 1993. i 1995. godine prisilno mobilizirale Vojska Jugoslavije i policija Srbije. Na udaru su posebno bile izbjeglice iz Hrvatske i BiH, pa je u lipnju 1995. godine između dvije i četiri tisuće osoba odvedeno najprije u policijske stanice, potom u sabirne centre, a zatim na ratišta u BiH i Hrvatskoj.

Tijela otkrivena u Petrovom Selu su sahranjena pojedinačno u srpnju 2001.

Tijela otkrivena u Petrovom Selu su sahranjena pojedinačno u srpnju 2001.

Jedan od najozloglašenijih kampova za prisilno mobiliziranje je bio Nastavni centar Srpske dobrovoljačke garde (SDG) u Erdutu, pod komandom Željka Ražnatovića Arkana. MUP Srbije je SDG-u predao 5.000 izbjeglica, koje su bile izložene poniženjima, psihičkom i fizičkom maltretiranju. „Odgovornost Srbije nesumnjivo je utvrđena u postupcima naknade štete prisilno mobiliziranih", navodi Inicijativa. Podsjeća se da Arkan nije odgovarao za to krivično djelo, ali da je pred Haškim tribunalom optužen za ratni zločin u Sanskom mostu.

Inicijativa ukazuje da je u sprezi s JNA nerijetko djelovalo više od 50 paravojnih jedinica, kao što su Arkanova Srpska dobrovoljačka garda, Škorpioni i Knindže, koje su počinile ratne zločine. Tako je u travnju 1992. godine JNA najprije opkolila Bijeljinu, a potom su, dok su srpske snage preuzimale vlast, pripadnici srpskih paravojnih snaga u tom gradu ubili najmanje 48 civila.

Pripadnici paravojnih jedinica su zbog ratnih zločina procesuirani pred sudovima u Beogradu, a vođa Knindži, Dragan Vasiljković poznatiji kao Kapetan Dragan, koji je u Hrvatskoj osuđen na 13 godina zatvora, odslužio je kaznu i namjerava se kandidirati na predstojećim parlamentarnim izborima u Srbiji.

Zloglasne obuke kod Arkana u Erdutu

Zloglasne "obuke" kod Arkana u Erdutu

Progon Hrvata i Bošnjaka

Pošto je u svibnju 1992. godine u Hrtkovcima Vojislav Šešelj rekao da u Srbiji nema mjesta za Hrvate, iz Vojvodine je otišlo oko 10.000 Hrvata. Tijekom 1992. godine ubijeno je sedam građana hrvatske nacionalnosti, a sudski epilog imalo je samo ubistvo Mijata Štefanca.

Pritisci na Hrvate pojačali su se u Zemunu nakon dolaska Srpske radikalne stranke u lokalnu vast, a u srpnju 1997. godine se u stan porodice Barbalić uselila Ljiljana Mihajlović. Nakon nekoliko sudskih postupaka, 2013. godine donijeta je presuda da Barbalići ne polažu pravo na stan. Oni danas žive u Hrvatskoj, a Ljiljana Mihajlović je zastupnica Srpske radikalne stranke i zamjenica predsjednika skupštinskog Odbora za ljudska i manjinska prava.

U skupštini Srbije sjedi i Vojislav Šešelj, iako je pred Haškim tribunalom osuđen na deset godina zatvora zbog progona Hrvata u Vojvodini. Milan Bačević, koji se takođe zalagao za iseljavanje Hrvata, danas je veleposlanik u Kini i član Predsjedništva Srpske napredne stranke.

Teror nad Bošnjacima u Sandžaku počeo je 1992. godine. Najbrutalniji zločin počinili su pripadnici grupe Osvetnici, predvođeni Milanom Lukićem, koji su u mjestu Mioče u BiH iz autobusa iz Srbije izveli 17 putnika, ubili ih i bacili u Drinu.

Šešelj je samo jedan od zločinaca u političkom životu Srbije

Šešelj je samo jedan od zločinaca u političkom životu Srbije

Za taj zločin su pred sudom u Beogradu osuđene četiri osobe na kazne zatvora od 20 i 15 godina. Osvetnici su u veljači 1993. iz vlaka na liniji Beograd-Bar izveli 18 Bošnjaka, brutalno ih prebili i potom ubili, a suđenje za taj zločin počelo je u Beogradu prošle godine.

„U razdoblju opće glorifikacije osuđenih ratnih zločinaca u Srbiji, ovo je pokušaj da razbijemo mit o tome da se u Srbiji nije dešavao rat, i da država Srbija nije sudjelovala u ratnom raspadu druge Jugoslavije“, navodi Inicijativa mladih za ljudska prava.