Solidarnost s izbjeglicama zbog vlastitog migrantskog iskustva | Priča dana | DW | 12.11.2018
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Priča dana

Solidarnost s izbjeglicama zbog vlastitog migrantskog iskustva

Usprkos izvanrednim mjerama za sprječavanje dolaska u Unsko-sanski kanton, migranti i dalje pristižu u ovaj dio BiH, ali i uspijevaju proći prema zapadu. U Velikoj Kladuši nailaze na razumijevanje i solidarnost.

Autobuse koji voze iz Sarajeva prema Unsko-sanskom kantonu na ulazu u taj najzapadniji dio BiH redovno zaustavlja kantonalna policija. Tako je i ovog puta. „Ima li ih?“, pita policajac vozača autobusa. „Nema nijedan večeras“, odgovara mu on. Policajac će se, ipak, sam uvjeriti u to. Provjera se vrši metodom „skeniranja" boje kože putnika. Ako je neko od putnika tamniji od domicilnog stanovništva, bit će zatraženo da pokaže isprave. Ukoliko se utvrdi da je riječ o migrantu koji je u zemlju ušao ilegalnim putem, ulazak u Unsko-sanski kanton će mu biti onemogućen čak i ako posjeduje potvrdu da je izrazio namjeru da traži azil u BiH koja mu, barem na papiru, jamči slobodu kretanja unutar države u trajanju od osam ili četrnaest dana.

Nakon što se policajac uvjerio da među putnicima u autobusu nema „sumnjivih" lica, nastavljamo put do Velike Kladuše, grada koji po popisu iz 2013. ima 40.000 stanovnika. Vozač nam kaže kako je migranata jako malo u vozilima javnog prijevoza otkako je na snagu stupila odluka da im se onemogući dolazak na područje ovog kantona zbog popunjenih smještajnih kapaciteta. Od tada je više od 1500 migranata spriječeno pri ulasku na područje Unsko-sanskog kantona. Odluka je donijeta 23. listopada, dva dana nakon što je nekoliko tisuća građana Bihaća izašlo na ulice i blokiralo prometnice prosvjedujući zbog lošeg upravljanja migrantskom krizom. Smještajni kapaciteti – pri čemu je riječ je o jednoj zgradi bez podova, prozora i vrata - za prihvat izbjeglica u gradu na Uni su već mjesecima prije toga bili popunjeni.

Flüchtlinge in Bosnien (DW/Amir Puric)

Tepki uvijeti u izbjegličkom kampu Trnovi

Nakon protesta otvoren je još jedan prihvatni centar za migrante u Bihaću, kapaciteta do 450 osoba, pod nadležnošću Međunarodne organizacije za migracije (IOM). Sedmodnevni protest izbjeglica i blokada graničnog prijelaza u Velikoj Kladuši riješeni su otvaranjem prvog privremenog centra za migrante u ovoj općini i u njemu se trenutno nalazi 300 osoba. Očekuje se da svi oni uskoro budu prebačeni u vojarnu Ušivak kod Sarajeva, potvrdila je za DW glasnogovornica MUP-a USK Snežana Galić. S druge strane, informacije iz medija govore da je taj centar već popunjen do posljednjeg mjesta.

Izostanak suradnje između različitih institucija i razina vlasti u BiH još je očitiji na primjeru nikad otvorenog migrantskog kampa na zemljištu Agrokomerca, kompanije u vlasništvu Vlade FBiH. Već četiri mjeseca na lokaciji „nesuđenog“ kampa propada više od 50 novih šatora namijenjenih migrantima, zato što državno Ministarstvo sigurnosti, uprava kompanije i lokalna vlast u Velikoj Kladuši ne mogu pronaći zajednički jezik. Istodobno, nedaleko od ovog mjesta, u krajnje nehumanim uvjetima i u improviziranim šatorima od najlona živi između dvije i tri stotine izbjeglica.

Pogledajte video 02:07

Migranti se žale na hrvatsku policiju

Ipak, nedostatak smještaja, zabrana vožnje javnim prijevozom koja vrijedi za migrante na području čitavog Unsko-sanskog kantona, te dolazak zime, ne znače da izbjeglice više ne pristižu u Bihać i Veliku Kladušu. Iz MUP-a kažu da sada dolaze u ovaj kanton preko teritorija Republike Srpske. Uz lokalne putove se često mogu sresti i migranti koji pješače iz Bihaća do Velike Kladuše. Blizina granice s Hrvatskom je glavni razlog zbog kojeg dolaze, drugi je empatija na koju ovdje nailaze od strane domaćeg stanovništva. Reklo nam je to više izbjeglica s kojima smo pričali u ovom gradu. Službenih podataka nema, ali prema različitim procjenama u Velikoj Kladuši se trenutno nalazi između 600 i 1000 migranata.

Oaza solidarnosti

Izbjeglice, ali i volonteri iz nevladinih organizacija koji im pomažu, puni su riječi hvale za građane Velike Kladuše. „Postoji nešto u Kladuši što nigdje drugdje nisam vidjela, a to je da ovdje, koliko je to moguće, postoji zajednički život lokalnih i ljudi koji su došli ovdje“, ističe Nidžara Ahmetašević koja je volontirala u nekoliko izbjegličkih kampova u Grčkoj, ali, kako kaže, nigdje nije naišla na razinu solidarnosti s izbjeglicama koju je vidjela u Velikoj Kladuši. Potvrđuje nam to i Adis Imamović koji je sa svojom organizacijom „SOS Ljuta Krajina" s izbjeglicama u ovom gradu od samog početka krize, osiguravajući im hranu, odjeću, šatore i ostale potrepštine. Prije toga je bio na 14 terena u sedam različitih država kroz koje je migrantska ruta prolazila. Odnos Kladušana prema izbjeglicama toliko je oduševio ovog rođenog Banjalučanina da je donio odluku kako će se, kada i ako jednog dana migrantska kriza u Europi završi, vratiti da živi u Velikoj Kladuši.

Flüchtlinge in Bosnien (DW/Amir Puric)

Younes iz Palestine

Ostati u Velikoj Kladuši želi i Younes, jedan od dvadesetak mladića koje zatičemo kako igraju nogomet na parkingu ispred zgrade stare autobusne stanice u kojoj i spavaju. Younes kaže da je iz Palestine, priča nekoliko svjetskih jezika, a sporazumijeva se i na bosanskom. Raspituje se o načinima kako da dobije azil u BiH. No, službeni podaci su neumoljivi: više od tisuću migranata zatražilo je azil u BiH u prvih deset mjeseci ove godine, ali Ministarstvo sigurnosti niti jednom od njih nije priznalo izbjeglički status, a samo jednom djetetu iz Sirije je odobrena supsidijarna zaštita.

Za razliku od Younesa, ostali mladići iz njegovog društva žele u Francusku, Italiju, Englesku ili Njemačku. Vedri su i pričljivi, ne žale se ni na što. „Ljudi su ovdje dobri, nema rasizma. Mi smo navikli da živimo samo za danas. Najvažnije je zdravlje, ako si zdrav onda je sve lako", govori nam mladi Alžirac, uvjeren da će, ako bude dovoljno uporan, jednog dana i dospjeti do Zapadne Europe. U ovom slučaju, statistika je na njegovoj strani i govori da granice Europske unije ipak nisu neporozne. Naime, služba za poslove sa strancima BiH ove godine je registrirala ulazak u zemlju više od 21 hiljade migranata. Sada se u BiH ne nalazi ni petina od te brojke, od čega je većina, ili nešto više od tri tisuće izbjeglica, stacionirana u Unsko-sanskom kantonu.

Granice ne zaustavljaju kretanje

Osim u četiri formalna i jednom neformalnom kampu na području ovog kantona, izbjeglice žive i u napuštenim kućama i objektima, ali i u privatnom smještaju. Daleko najteže je onima koji su u neformalnom kampu Trnovi u Velikoj Kladuši u kojem vladaju grozni higijenski uvjeti, nedostaje toaleta i tuševa, a sve češće i vode. Niko ne želi dočekati zimu na ovom mjestu, stoga sve češće pokušavaju preći granicu s Hrvatskom.

Flüchtlinge in Bosnien (DW/Amir Puric)

Ali iz Pakistana

Pakistancu Aliju je u posljednja četiri mjeseca to uspjelo osam puta, ali bi svaki put bio uhvaćen u unutrašnjosti Hrvatske ili Slovenije, te ilegalno vraćen u BiH od strane hrvatske policije. Prošlog tjedna se, kaže, još jednom uspio probiti do Slovenije gdje se sam prijavio policiji i izrazio namjeru da traži azil. „Rekli su mi da će to biti moguće sljedeće jutro. Ali, ujutro su me stavili u auto i za pola sata sam vidio hrvatsku granicu", razočarano priča ovaj 32-ogodišnjak. Kaže da će, bez obzira na prethodna iskustva, nastaviti pokušavati doći do Italije, a onda i Francuske gdje ima obitelj. „Možda već sutra ili prekosutra. Ne mogu ostati ovdje“, kaže on.

Većina Alijevih prijatelja s kojima je ljetos bio u kampu sada mu se javljaju iz zemalja Europske unije. Dok jedni odlaze iz Velike Kladuše, drugi dolaze. Granice i izvanredne mjere otežavaju kretanje ovih ljudi, ali ih ne zaustavljaju. Dolazak zime čini nervoznim i migrante i domaće stanovništvo, ali u Velikoj Kladuši razumijevanja za ljude koji putuju još uvijek ima dovoljno. Čak i kada su migranti blokirali granični prijelaz s Hrvatskom, tu žilu kucavicu ekonomije ovog malog grada, građani su im donosili hranu. Daleko od toga da nema i onih koji su ljuti zbog trenutne situacije u gradu, no bijes je vidljiviji na društvenim mrežama nego u stvarnosti, uvjerava nas Adis Imamović.

Prethodne nedjelje grad je opet bio blokiran, ali ovog puta migranti iz Azije i Afrike nisu imali ništa s tim. U kilometrima dugoj koloni auta na izlaz iz zemlje čekali su ovdašnji „gastarbajteri" nakon provedenog mini-odmora u rodnom mjestu. Možda upravo zbog emigrantskog iskustva kojeg dijeli ogroman broj ljudi ovog kraja, migranti u Velikoj Kladuši nailaze na više razumijevanja nego drugdje.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

 

Preporuka uredništva

Audios and videos on the topic