Rat s Iranom: na udaru industrija nafte i plina

Od 28. veljače Sjedinjene Američke Države i Izrael bombardiraju Iran kako bi – prema vlastitim izjavama – toliko oslabili režim u Teheranu da on više ne predstavlja prijetnju za Izrael i ostatak svijeta.

Jedna od posljedica tog angažmana: globalna cijena nafte porasla je za oko 60 posto od početka napada. Međunarodna referentna vrsta sirove nafte Brent sada je najskuplja od sredine 2022. godine, dok je bliskoistočni Oman Crude, s više od 150 američkih dolara po barelu, dosegao čak i povijesni maksimum.

Zašto su cijene nafte toliko porasle?

Oko 20 posto svjetske potražnje za naftom transportira se kroz Hormuški moreuz  – uski morski prolaz koji povezuje Perzijski zaljev sa svjetskim oceanima. Kao odgovor na napade, Iran ne gađa samo Izrael i američke vojne baze u regiji, nego i civilne ciljeve u susjednim zaljevskim državama.

Za cijene nafte je, međutim, presudno to što su oružane snage pod kontrolom iranskog režima blokirale promet kroz Hormuški tjesnac. Od početka rata, kroz taj moreuz prošao je tek poneki trgovački brod – poput tankera, kontejnerskih i drugih teretnih brodova – dok ih je ranije bilo oko 140 dnevno. Naglo smanjenje ponude na svjetskom tržištu dovelo je do rasta cijena nafte.

Dodatno, Iran je gađao naftnu i plinsku infrastrukturu. Među ciljevima su bili Ras Laffan u Kataru, najveći LNG izvozni terminal na svijetu gdje se prirodni plin ukapljuje za transport, kao i dvije rafinerije u Kuvajtu i jedna u Yanbuu u Saudijskoj Arabiji. Stručnjaci procjenjuju da će biti potrebni mjeseci, pa čak i godine, da se sva šteta sanira.

Lučki grad Yanbu na Crvenom moru smatra se mogućom alternativom za izvoz nafte iz regije. Međutim, njegov kapacitet je tek mali dio onoga što bi bilo potrebno da zamijeni Hormuški tjesnac kao transportni pravac.

Kako Iran blokira Hormuški tjesnac?

Hormuški tjesnac, širok svega oko 40 kilometara, nalazi se između Irana i Omana. Iran prijeti da će napadati pa čak i potapati brodove koji pokušaju proći bez dozvole. Za to koristi dronove, rakete kopno–more, kao i bespilotne čamce s eksplozivom. Također postoje strahovanja da je iranska mornarica postavila morske mine na plovnom putu.

Od početka rata zabilježeno je više od 20 napada – vjerojatno raketnih – na trgovačke brodove u Perzijskom zaljevu i Omanskom zaljevu, s druge strane Hormuškog moreuza.

Koje zemlje najviše pogađa blokada Hormuškog tjesnaca?

Samo povećanje cijena, pojednostavljeno rečeno, pogađa sve zemlje koje kupuju ili prodaju naftu i naftne derivate poput benzina ili kerozina na svjetskom tržištu. Porasle su i cijene mineralnih gnojiva koja se proizvode uz pomoć prirodnog plina. Ipak, nisu sve zemlje jednako ovisne od tih sirovina. Izvoznici izvan regije Zaljeva mogli bi čak profitirati kroz veće prihode i potencijalno veću prodaju.

Neposredno su pogođene zemlje izvoznice nafte u Perzijskom zaljevu, jer veliki dio njihovih ekonomija ovisi od prihoda od izvoza nafte i plina.

Osim njih, pogođene su i zemlje uvoznice. Među njima su industrijski snažne države koje su više izložene rastu cijena i šoku u opskrbi nego ekonomije koje počivaju na uslugama. Posebno teško bi to moglo pogoditi azijske zemlje poput Kine, Japana i Koreje, jer su one glavni kupci sirovina iz Perzijskog zaljeva. Ipak, Iran je u međuvremenu najavio da će dozvoliti prolaz brodovima koje ne smatra „neprijateljskim". Krajem prošlog tjedna navedeno je da će Iran dopustiti i isporuke prema Japanu, iako ta zemlja ima bliske ekonomske i vojne veze sa SAD-om.

Nakon što je američki predsjednik Donald Trump  početkom ovog tjedna najavio da će planirane napade na energetsku infrastrukturu Irana odgoditi na pet dana i govorio o napretku u pregovorima s Iranom, čini se da se cijena nafte blago stabilizira. Očigledno su tržišta sirovina počela računati s tim da bi oružani sukob mogao završiti ipak ranije nego što se to proteklih dana strahovalo.