Profesor zbog kojeg studenti plaču od smijeha | Kultura | DW | 13.02.2013
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Kultura

Profesor zbog kojeg studenti plaču od smijeha

Tko studira na nekoj od visokih škola u Njemačkoj nema mnogo razloga za smijeh. Predavanja mnogih profesora su monotona i dosadna. No, to zapravo i ne mora tako biti. To potvrđuje primjer profesora Michaela Suda.

Profesor Michael Suda predaje na Tehničkom sveučilištu u Münchenu, na odsjeku za zaštitu okoliša i šuma. Među studentima je poznat pod nadimkom Profesor humor. Za svoj neobični i nesvakidašnji način predavanja već je dobio tri nagrade od kojih su mu jednu dodijelili sami studenti.

Profesor preobučen u domara

Profesor Suda na oproštajnoj svečanosti

Profesor Suda na oproštajnoj svečanosti

U veljači se od ovog fakulteta opraštaju apsolventi šumarstva, a na oproštaju sudjeluje i Profesor humor. „Želim vam sve najbolje povodom završetka studija. Želim vam mnogo sreće, mnogo uspjeha i da vam uspije sve što si i sami želite“, rekao je na dekan fakulteta. Mladići i djevojke odjeveni su onako kako je to uobičajeno na proslavama ovakve vrste; u odijelima i večernjim haljinama. Usred ovog elegantnog društva odjednom se pojavljuje jedna neobična prilika – muškarac u plavom radničkom odijelu, u rukama drži metlu. Profesor Michael Suda za ovu se priliku preobukao u domara. Koristi priliku i studentima priča kako posprema i čisti prostorije ovog elitnog Sveučilišta.

„Odjednom su sa stropa počeli padati komadići papira. Nekoliko sam ih podigao i počeo čitati. No, ništa nisam razumio. Niti jednu riječ: Center od Education Energy, Portofolio, Entepreneurship, Global Player…U trenutku dok kroz prazan prostor padaju ove prazne riječi, to Ništa se odjednom materijaliziralo u papiriće koji su prekrili pod“, kaže Suda.

Studenti se smiju, kao i obično oduševljeni profesorom i njegovim smislom za humor. „Uvijek nas oduševi svojom opuštenošću. Uvijek se nasmijemo do suza. To je toliko genijalno! Uvijek nam je sve uspio jasno objasniti uz puno humora i šale. Njegov način je vrlo osoban i mislim da je upravo to nešto osobno ono što nam se toliko sviđa. Mnogim profesorima nedostaje osobnosti“, kaže jedan od studenata.

"Ja nisam nikakvo božanstvo..."

Maria Adner

Maria Adner

55-godišnji Suda poznaje svakog od svojih studenata. U predavaonicama nerijetko poziva studente da izađu na podij, u ruke im daje mikrofon. Njegov način rada sličan je radu na kazališnoj pozornici. Studentica Maria Adner je tijekom rada na svojoj diplomskoj radnji obilazila različite trgovine građevinskom opremom i razgovarala s prodavačima. „U okviru jednog predavanja smo jednostavno ponovno odigrali te scene. Ja sam glumio jednog neugodnog prodavača a ona mi je morala postavljati pitanja. Za studente je to bilo super jer su tako mogli odmah vidjeti na koji način je ona obavila ovaj eksperiment i do kakvih je rezultata došla“, priča profesor Suda.

Kako sam kaže, mogao je naravno rezultate istraživanja svoje studentice jednostavno na klasični način iznijeti i predstaviti studentima. No, on se dosjetio nečeg drugog. „Ispod stolica smo zalijepili papiriće na kojima su pisali rezultati istraživanja. Studenti su tada morali pronaći te listiće i pročitati rezultate. To je bilo nešto sasvim drugo nego da sam im ja sve to prikazao preko powerpointa“, priča Suda.

On je tijekom godina pohađao mnogobrojne seminare s područja zabave i biznisa. U međuvremenu i sam nudi slične kurseve na temu humora. No, usprkos svemu, on naglašava kako i humor mora biti „doziran u pravoj mjeri“, kako bi se zadržala ravnoteža između studenata i profesora kao i samog sadržaja. No, u središtu svega, naglašava, ipak se nalazi čovjek, studenti. „Humor najvjerojatnije vodi do sasvim drugačijeg socijalnog ponašanja i razumijevanja. Dakle, ja nisam nikakvo božanstvo koje stoji pred njima za katedrom, već sam čovjek kao i sami studenti; s greškama i manama“, završava profesor Suda.

Preporuka uredništva