1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Maximilianeum - zajednica "super mozgova"

Gerhard Brack/Željka Telišman 7. siječnja 2013

Maximilianeum u Münchenu je mjesto u kojem studiraju i žive visoko nadareni studenti. Zajednica "super mozgova" jedna je od rijetkih ovakvog tipa u Njemačkoj iako su potrebe velike.

https://p.dw.com/p/17DeR
Foto: Bayerischer Landtag

Clara Freißmuth i Susanne Zwirlein nalaze se u dvorani za glazbu u prostorijama minhenske zaklade Maximilianeum. Clara svira klavir a Susanne klarinet. Ovdje provode mnogo slobodnog vremena; prostorija je velika s puno svjetla i akustika izvrsna. Zidovi su prazni, na jednom se nalazi samo platno bavarskog kralja Maximiliana II. On je naime prije 160 godina osnovao ovu zakladu za posebno nadarene. Oni ovdje studiraju i stanuju – sasvim besplatno.

Susanne Zwirlein i Clara Freißmuth
Susanne Zwirlein i Clara FreißmuthFoto: Gerhard Brack

Zaklada se financira sredstvima dobivenim od savezne pokrajine Bavarske. Zemaljski parlament kao i Bavarski parlament smješteni su naime u zgradama koje pripadaju spomenutoj zakladi. Stanarine naravno nisu niske i ova zaklada može godišnje primiti najviše deset studenata. Osnovni preduvjet je matura položena s najboljom ocijenom – 1,0. No, to nije sve. Kako kaže predsjedavajući Zaklade, Hanspeter Beisser, “u Bavarskoj godišnje između 350 i 400 učenika položi maturu s najvišom ocjenom tako da smo morali postaviti još neke uvjete”.

Strogi ispiti znanja i interesa

Kao prvo za primanje na Maximilianeum se nitko ne može prijaviti samo tako, odnosno, prijaviti samog sebe. To moraju učiniti škole, gimnazije na kojima je dotični učenik ili učenica položio maturu. Nakon toga slijedi čitav niz pismenih ispita a na kraju kandidate očekuje razgovor s desetak zastupnika Ministarstva kulture Bavarske. “Nisam mnogo očekivala budući da sam znala da je potrebno imati i dosta sreće. Između ostalog razgovarati sam morala s članovima ispitne komisije zaduženim za španjolski jezik i religiju. Ovaj prvi me ispitivao o utjecaju arapskog na španjolski, odnosno, o arapskim riječima koje se koriste u španjolskom. Razgovor je bio zanimljiv ali i opušten“, kaže Susanne Zwirlein.

Kako naglašava Hanspeter Beisser, kandidati međutim ne moraju pokazati samo svoje znanje već i dokazati da su zainteresirani za život u zajednici i za zajedničko učenje. Maximilianeum, koji je prvenstveno okrenut visoko naderenim studentima, nudi i veliki izbor raznih seminara i tečajeva kao što je učenje raznih jezika, plesa i filozofije. Osim toga, odlučujuću ulogu može igrati i način provođenja slobodnog vremena, odnosno, hobiji. Prednost imaju oni koji se neprofitno socijalno angažiraju. Clara i Susanne primjerice sviraju u staračkim domovima…

Hanspeter Beißer
Hanspeter BeißerFoto: Gerhard Brack

Strah od izolacije

Da visoko nadereni studenti dobivaju financijsku podršku u obliku stipendije, to u Njemačkoj nije ništa neobično. No, u Maximilianeumu oni ovdje i žive i rade – a to predstavlja rijetkost. “Na današnjim sveučilištima mladi visoko nadareni studenti ne uspijevaju ispuniti sve svoje potrebe. Dvostruki studij, tečajevi jezika i filozofije ali i redoviti susreti i razmjena mišljenja i iskustva s drugim “super mozgovima” je ono što njima u pravilu nedostaje. U SAD-u je situacija drugačija nego u Njemačkoj; mi još uvijek imamo određenih problema u odnosu prema visoko nadarenima”, tvrdi Claudia Saolzbacher, stručnjakinja za obrazovanje iz Osnabrücka.

Maximilian II
Bavarski kralj Maximilian IIFoto: picture alliance/akg

Samim time nije ni čudo da ni većina visoko naderenih ne voli koristiti ovaj izraz kada govori o sebi. “Mislim da je to problematično budući da se time ujedno onda i podrazumijeva da je ljude moguće svrstati u neke kategorije”, kaže Alexander Endlich. I on studira i živi u Maximilianeumu. Studira fiziku i pravo. Iako ni on kao ni njegovi kolege i kolegice ne želi reći koliko iznosi njegov kvocijent inteligencije, jasno je da pripada eliti njemačkih studenata U Njemačkoj inače da bi netko bio proglašen visoko nadarenim mora imati kvocijent inteligencije barem 130.

Pa ipak, usprkos različitosti, većina onih koji ovdje studiraju nisu u prošlosti, na “običnim” školama i gimnazijama stekli neka neugodna iskustva. Clara je primjerice preskočila dva razreda, maturu je položila kratko nakon svog 17-tog rođendana. U školi je bila omiljena baš kao i Susanne. “Naravno da sam tu i tamo čula neku neugodnu primjedbu. No, što sam bila starija to sam na školi bila omiljenija jer sam mogla pomoći drugima”, kaže Susanne. No, na Maximilianeumu studentima se ne pruža samo prilika svakodnevne razmjene mišljenja s drugima već oni ovdje mogu dobiti šansu boravka i studija negdje u inozemstvu; primjerice u Oxfordu i tako upoznati mnoge druge “super mozgove” iz drugih zemalja.