Proces protiv Alicana Uludağa: turski novinari pod pritiskom

DW-ov dopisnik Alican Uludağ nalazi se već tri mjeseca u turskom pritvoru. U četvrtak, 21. svibnja, novinar će se prvi put pojaviti pred sudom. Tereti ga se da je u 22 objave na društvenim mrežama javno vrijeđao predsjednika Turske, širio obmanjujuće informacije i omalovažavao državne institucije.

Uludağ je uhapšen u svom stanu u Ankari. Nakon prebacivanja u Istanbul, 19. veljače 2026. godine određen mu je istražni pritvor. Iako je zatvoren u Istanbulu, suđenje se održava u Ankari. Usprkos njegovom izričitom zahtjevu da osobno iznese svoju obranu, na ročištu će sudjelovati samo putem videokonferencije.

Slučaj se smatra posebno značajnim jer Uludağ spada među rijetke preostale novinare u Turskoj koji se fokusirano bave pravosuđem i sudskim procesima. On sam smatra da je njegovo hapšenje ciljano, kako bi ga se udaljilo iz tog rada. Ranije je izvještavao o kontradikcijama u optužnicama, kao i o nedosljednostima u iskazima svjedoka pokajnika – temama o kojima je, prema vlastitim riječima, pisao nepristrano.

„Nisam odustao od svog novinarskog rada. Vjerujem da je većina ljudi u pravosuđu i sama zabrinuta zbog sve veće politizacije postupaka. Nastavit ću tragati za istinom. Ne priznajem nijednu od optužbi“, izjavio je Uludağ.

Svoj boravak u zatvoru novinar opisuje i kao paradoksalno iskustvo. Mogućnost da iz neposredne blizine promatra zatvorski život i psihičko stanje pritvorenika, prema njegovim riječima, ima novinarsku vrijednost za njegov rad kao izvještača o pravosuđu.

Pritisak na slobodu medija

Uludağ nije jedini novinar u Turskoj koji je zatvoren ili izložen političkom pritisku. Navodi da je od njegovog hapšenja u nekoliko postupaka zabilježeno više privođenja nego inače tijekom cijele godine. To je razvoj situacije koji on iz pritvora može pratiti samo ograničeno. Posebno ga zabrinjava to što trenutačno ne može izvještavati o mogućim kršenjima prava u zatvorskom sustavu.

Na Svjetskom indeksu slobode medija za 2026. godinu organizacije Reporteri bez granica (RSF), Turska je pala za četiri mjesta i sada zauzima 163. poziciju od ukupno 180 zemalja.

Cenzura, pravne sankcije i strah od kaznenog progona sve više obilježavaju svakodnevni rad novinara u Turskoj. Prema podacima RSF-a, temeljna jamstva slobode medija širom svijeta slabe – ali je taj proces u Turskoj posebno izražen.

Istraživanje pokazuje da Turska spada među zemlje u kojima se optužbe poput „dezinformacija", „uvrede predsjednika" i „omalovažavanja državnih institucija" redovito koriste kako bi se izvršio pritisak na kritičko novinarstvo. Podaci ukazuju da se ne radi o izoliranim slučajevima.

Novinarstvo kao „zločin“

Posebnu ulogu ima članak 217/A turskog Kaznenog zakona, koji je stupio na snagu 2022. godine i u javnosti se često naziva „zakonom o cenzuri“. On kriminalizira „javno širenje obmanjujućih informacija“ i kritičari ga vide kao instrument koji ima zastrašujući učinak na novinarski rad.

Među najpoznatijim slučajevima posljednjih mjeseci, pored Uludağa, je i istraga protiv Ismaila Arija, novinara oporbenog lista BirGün. Protiv obojice su pokrenuti postupci na osnovu sličnih optužbi.

Čak i kada novinari na kraju često budu oslobođeni, hapšenja, prijetnje zatvorom, sudski troškovi i višemjesečni procesi ostavljaju trajan, zastrašujući efekt. Brojni medijski radnici poput Merdana Yanardağa, Evrim Kepenek, Timura Soykana, Tolge Şardana, Furkana Karabaya, Sinana Aygüla i Barışa Pehlivana bili su ili su još uvijek krivično gonjeni na osnovu ovog člana. Kritičari smatraju da je sam sudski postupak postao sredstvo kažnjavanja.

Prema podacima Turskog sindikata novinara, zaključno s 28. travnjem, najmanje 14 novinara i medijskih radnika nalazilo se u pritvoru. Među njima je i reporterka ETHA-e Pınar Gayıp, koja je uhapšena pod optužbama za „članstvo u oružanoj terorističkoj organizaciji“ i „propagandu organizacije". Njezina istraživanja, intervjui i čak prisustvo na sahranama korišteni su kao temelj za optužnicu.

Dok Uludağ čeka svoje prvo ročište, najviše ga brine to što trenutačno ne može izvještavati o mogućim kršenjima prava u zatvorima – o ljudima čije bi slučajeve, u drugačijim okolnostima, možda upravo on pratio kao novinar.