Pjesma Eurovizije: uvijek je bilo mnogo politike

Je li natjecanje za Pjesmu Eurovizije (ESC) odnosno Eurosong političko ili nije? Ta rasprava prati najveći europski glazbeni događaj iako u statutu Europske radiodifuzijske unije (ERU) stoji da je ESC sasvim apolitičan i da su političke parole zabranjene.

Ali sve je više pjesama s političkim stavom protiv rata ili kršenja ljudskih prava, a sve su češće i one koje tematiziraju feminizam i borbu za raznolikost. No organizatori ponavljaju da se radi o glazbenom događaju na kojem ne bi trebalo biti politike.

Izrael u središtu pozornosti

Ova godina već miriše na politiku. Izrael je na meti kritika zbog žestoke vojne odmazde poslije terorističkih napada islamističkog Hamasa.

Izrael na ESC-u sudjeluje već više od pola stoljeća i s vremena na vrijeme se u tim nastupima ogledalo i stanje konflikta na Bliskom istoku. Recimo, 1973. je izraelska predstavnica nastupila pod posebnim mjerama sigurnosti jer su samo par mjeseci ranije palestinski teroristi ubili izraelske sportaše u Olimpijskom selu u Münchenu.

Pjevačica je navodno nosila i pancirku, a publika je iza vrijeme njezine izvedbe morala sjediti, dok su fotografi najprije morali snimati strop dvorane, kako bi pokazali da kamere nisu prikrivene puške.

Posebne se mjere spremaju i za ovogodišnji nastup Eden Golan. Više država članica Europske radiodifuzijske unije tražilo je da ta izraelska predstavnica uopće ne nastupi zbog rata u Pojasu Gaze.

Malo je nedostajalo da Golan stvarno bude isključena. Doduše, ne zbog samog rata, nego jer je naslov pjesme „October Rain", po sudu organizatora, isuviše asocirao na Hamasov pokolj u listopadu prošle godine. Tekst je izmijenjen, Golan može nastupiti, ali prosvjedi nisu zamrli.

ERU je priopćio da „priznaje jake osjećaje i mišljenja" koje izaziva ovogodišnji ESC s obzirom na „užasni rat na Bliskom istoku". Dodali su da je njihova odluka da Golan ipak nastupi kako bi „jezikom glazbe dijelila univerzalnu poruku jedinstva".

Nikad nije bilo bez politike

Prvo natjecanje za Pjesmu Eurovizije održano je u švicarskom Luganu 1956. godine. I nastalo je kao doprinos razumijevanju naroda – ondje su nastupali umjetnici iz zemalja koje su do prije samo jedanaest godina ratovale jedne protiv drugih.

Njemačka je bila među sedam sudionica. Do 1968. se uključilo sedamnaest zemalja, ali su tada došli i prvi politički tonovi – španjolski kandidat je htio pjevati na katalonskom. To se nije svidjelo diktatorskom Frankovom režimu jer je katalonski važio kao jezik slobode i pobune. Na kraju je na natjecanje poslana predstavnica koja je pjevala na mješavini španjolskog i engleskog pjesmu koja se banalno zvala „La la la".

Podjela Cipra (1974.) dovela je do toga da Grci bojkotiraju ESC naredne godine, a Turci godinu kasnije. Prijenos natjecanja u Turskoj je čak prekinut za vrijeme nastupa Grčke, a umjesto toga je emitirana turska nacionalistička pjesma.

Kada je u Parizu 1978. bilo jasno da će pobijediti izraelski predstavnik Izhar Cohen, izraelska susjeda Jordanija je prekinula prijenos i proglasila da su pobijedili - Belgijanci.

Na vrhuncu Hladnog rata je mlada njemačka pjevačica Nicole nastupila s bijelom gitarom i poslala zašećerenu poruku mira i tako pobijedila 1982. godine.

Postavljalo se odavno pitanje smije li ESC ipak biti politički ako je politička poruka ocijenjena kao dobrodošla i pozitivna?

Politika u velikom stilu

Da Eurosong nije imun na političke i ratne kovitlace pokazalo je isključivanje Gruzije 2009. godine. Razlog je bila antiruska igra riječi u naslovu pjesme „We Don't Wann Put In".

Bjelorusija je izbačena 2021. jer je bend koji je trebao nastupiti u pjesmama kritizirao prosvjede protiv diktatora Aleksandra Lukašenka godinu dana prije toga.

A od 2022. nema Rusije zbog agresije na Ukrajinu. Najednom više nije bilo bitno ni koji bi umjetnik s kakvom pjesmom nastupio niti što taj umjetnik misli o ratu.

Nacionalni žiriji često nisu skrivali da iz političkih i ideoloških razloga nekome daju više ili manje bodova, to jest da ne glasaju (samo) o kvaliteti pjesme i nastupa.

Rusija je 2016. kritizirala ukrajinsku pjesmu „1944" u kojoj je Jamala pjevala o progonu krimskih Tatara za vrijeme Staljinovog režima. ERU je pak tumačio da se poruka pjesme ne može shvatiti kao politička, jer Jamala pjeva o obiteljskoj tragediji.

Ona je pobijedila na tom natjecanju, samo dvije godine nakon što su Rusi anektirali Krim.

Kazna za palestinsku zastavu

Uvijek se iznova pojavljuju i parole i transparenti, kako u publici tako i na pozornici. U Tel Avivu je 2019. islandski bend Hatari za vrijeme dodjele bodova u kameru pokazao palestinsku zastavu, pa je islandski javni servis morao platiti kaznu.

Neke je naživcirao već i nastup Madonne te večeri – jedan od njenih plesača nosio je palestinsku zastavu, a drugi izraelsku.

Sada se švedski Malmö priprema za vruću završnicu ovogodišnjeg Eurosonga. Svuda su nadzorne kamere, pojačano je osiguranje. Veliko finale bit će u subotu (11.5.), a za taj dan su prijavljena i dva velika prosvjedna skupa protiv Izraela.

Švedska policija se boji nasilja. Zabranila je izraelskim fanovima da šetaju po gradu s nacionalnim obilježjima, a izraelska delegacija bi trebala napuštati hotel samo zbog proba i nastupa.