Njemački list o Crnoj Gori: Crkva i identitet | Politika | DW | 08.09.2021
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Mediji na njemačkom

Njemački list o Crnoj Gori: Crkva i identitet

Što je pozadina nasilja tokom ustoličenja novog mitropolita Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori? To svojim njemačkim čitateljima pokušava objasniti list Frankfurter Allgemeine Zeitung.

„Crna Gora je demokratska i europska zemlja. Aktualni događaji pokazuju da to nije lak put za Crnu Goru i da svi - Vlada, institucije, građanke i građani - moraju imati ulogu u očuvanju mira. Najoštrije osuđujem sve oblike nasilja i političku instrumentalizaciju religije. Predanost Crne Gore modernom, demokratskom, multikonfesionalnom i multietničkom društvu mogla bi, za razliku od drugih balkanskih država, osigurati mir i relativni prosperitet. Moja podrška ide onima koji ovo žele održati i ojačati", priopćio je Thomas Waitz, političar stranke Zeleni iz Austrije, član Europskog parlamenta i dopredsjednik europskih Zelenih, a prenosi nacionalna novinska agencija Austrije APA.

„S nešto manje od 700.000 stanovnika Crna Gora je najmanja od balkanskih državica i kada se pojavi u vijestima to često nije dobar znak. Tako je bilo i prošlog vikenda, kada su slike nasilnih nereda u bivšoj prijestolnici Crne Gore Cetinju privukle pažnju", piše Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ).

Pozadina nasilja bilo je ustoličenje novog mitropolita Srpske pravoslavne crkve (SPC) protiv čega su demonstrirali ljuti ljudi s obrazloženjem da SPC negira pravo crnogorske države na postojanje, piše autor teksta konstatirajući da se od tada mogu čuti dva tumačenja nasilja.

U Cetinju je eskaliralo nasilje

U Cetinju je eskaliralo nasilje

Dva tumačenja

„Prema jednom, iza toga stoji crnogorski predsjednik Milo Đukanović, koji godinama promovira crnogorsku nacionalnu svijest koja ju odvaja od Srbije. To je jedan od razloga zbog kojeg je predsjedniku države bilo pravo da ceremoniju Srpske crkve zasjene ružne slike."

Autor podsjeća da se „pod Đukanovićevim vodstvom Crna Gora 2006. odvojila od Srbije - protiv kolebljivog otpora EU-a i njenog tadašnjeg povjerenika za Vanjsku politiku Javiera Solane. Za razliku od slučaja Kosova, neovisnost Crne Gore je međunarodno priznata, uključujući i Rusiju. Međutim, Moskva nije bila oduševljena kada je Đukanović 2017. poveo svoju zemlju ka članstvu u NATO-u. Đukanovićev projekt stvaranja države bio je oduvijek sporan, čak i u samoj Crnoj Gori. Skoro trećina stanovništva sebe i dalje definira kao pripadnike srpstva odbijajući neovisnost vlastite države."

Prema drugom tumačenju, koje se također često čuje, piše FAZ „za eskalaciju je kriva nova crnogorska Vlada koja je neprijateljski nastrojena prema predsjedniku i dijelom je prijateljska prema Beogradu. Navodi se da Vlada podriva crnogorsku državnost tako što se previše oslanja na Beograd."

Mišljenje stručnjaka

U daljem tekstu FAZ navodi mišljenje politologa Floriana Biebera, šefa Centra za studije jugoistočne Europe u Grazu koji kaže: „Eskalacija je rezultat tenzija između Đukanovića i Srpske pravoslavne crkve koje postoje posljednje dvije godine."

Milo Đukanović

Kakvu politiku vodi predsjednik Milo Đukanović?

Njemačkim čitateljima se u članku objašnjava da su „Đukanović i njegova Demokratska partija socijalista krajem 2019. donijeli zakon koji bi, pod određenim uvjetima, trebao omogućiti nacionalizaciju imovine Srpske crkve u Crnoj Gori. Zakon je izazvao masovne prosvjede, a ujedinjena oporba je uspjela na parlamentarnim izborima u kolovozu 2020. osvojiti većinu protiv Đukanovićevih socijalista, koji su vladali tri desetljeća."

Srpska pravoslavna crkva u zakonu nije vidjela samo opasnost od gubitka svoje imovine u Crnoj Gori, već i da bude marginalizirana ili potpuno potisnuta u korist neovisne Crnogorske pravoslavne crkve, objašnjava Bieber. Đukanović zaista sustavno promovira jačanje neovisne crnogorske crkve, naglašava autor i navodi:

„Iako to još nije valjano dokazano, postoje i indicije da je planirana eksproprijacija imala za cilj i da neke posebno vrijedne crkvene posjede na primorju učini dostupnim investitorima iz arapskog svijeta a za razvoj velikih turističkih projekata. Međutim, ako je takvih planova bilo, nova Vlada ih je osujetila jer je promijenila zakon - poraz za Đukanovića."

Bieber u razgovoru za FAZ napominje da se Đukanović pokušava pozicionirati kao „jedini branitelj crnogorske državnosti i promovirati razvoj i konsolidaciju crnogorske nacije koja je potpuno odvojena od srpskog identiteta“. Međutim, to ima polarizirajući učinak, budući da crnogorski identitet desetljećima karakterizira ambivalentan odnos prema srpskom identitetu. Srpska pravoslavna crkva je jedini preostali nositeljidentiteta koji okuplja većinu Crnogoraca i Srba u Crnoj Gori.

Vjernici podržavaju SPC

Florian Bieber

Florian Bieber

Čak i mnogi vjernici u Crnoj Gori koji se definitivno zalažu za neovisnost svoje zemlje nastavljaju podržavati Srpsku pravoslavnu crkvu po crkvenim pitanjima, čak i ako ona ima vrlo negativan stav prema projektu izgradnje crnogorske nacije, naglašava Bieber.

„To je tipično za Crnu Goru“, piše FAZ, „slika je dvosmislena, a obrasci identiteta zamagljeni. Do 1920. u Crnoj Gori je postojala neovisna pravoslavna crkva, koja je nakon stvaranja Jugoslavije integrirana u Srpsku pravoslavnu crkvu."

Ovaj list napominje da je „Pravoslavna crkva u Crnoj Gori još 1918. pristala na integraciju u zajedničku Srpsku pravoslavnu crkvu. Pravoslavna crkva u Crnoj Gori prije 1918. godine, poput države, nije sebe doživljavala kao instituciju neovisne crnogorske nacije, već je sebe smatrala dijelom šire srpske nacije, mada uvijek, naravno, uzimajući u obzir povijesnu neovisnost Crne Gore."

I na kraju autor zaključuje: „Zbog toga je pogrešno današnje koncepte nacije projicirati na institucije i crkvu Crne Gore prije više od 100 godina. One koji provociraju eskalaciju to naravno ne sprečava da instrumentaliziraju povijest."

Priredila: Dijana Roščić

Preporuka uredništva