Nastava za ukrajinsku djecu izbjeglice

Na željezničke stanice u Berlinu ili Kölnu svakodnevno dolaze maloljetne izbjeglice, koje su same doputovale iz Ukrajine. Nakon što vlakovi napuste stanice, volonteri ih pronalaze na peronima, potištene i dezorijentirane. Često u rukama drže plišanu životinju. Polovica svih ukrajinskih izbjeglica koja stižu u Njemačku su, kako se procjenjuje, djeca školskog uzrasta. Iz školskih klupa u izbjeglištvo: životi te djece promenili su se na brutalan način.

Budućnost za najnemoćnije žrtve rata

Njemačke savezne pokrajine, općine i škole spremne pokušavaju najnemoćnijim žrtvama ratnog ludila osigurati budućnost. To je pokušaj da se njihova sudbina učini podnošljivijom, da im se da perspektiva. A pomoć je potrebna mnogima: „Savezne pokrajine primjećuju da je priliv izbjeglica daleko veći nego što se u početku pretpostavljalo. Sada se ispituje u kojim školama i na kojim mjestima postoje mogućnosti da se osiguraju prostorije. Gdje imamo nastavnike koji su recimo specijalizirani za predavanje njemačkog kao stranog ili kao drugog jezika“, kaže za DW Udo Beckmann, predsednik Saveza za obrazovanje i odgoj (VBE).

Ali nakon više od dvije godine korona pandemije, koja je njemački obrazovni sustav dovela do samih granica, a djelomično i preko granica strukturalne otpornosti, mnogi nastavnici su iscrpljeni i na ivici svojih snaga.

Na bolovanju rekordno mnogo nastavnika

Još prije pandemije mnoge škole su imale problem s nedostatkom nastavnika. S pandemijom se situacija pogoršala zbog dodatnih izostanaka zbog bolesti. Sada je izazov dvostruki, „s nedovoljno osoblja istovremeno se moramo pobrinuti i za djecu izbjeglice", opisuje trenutno stanje šef VBE-a Beckmann.

Savez njemačkih nastavnika čak upozorava da je trenutni broj bolovanja viši nego ikada tokom pandemije. „Procjenjujemo da je oko deset posto nastavnika spriječeno prije svega zbog bolesti", kaže za DW predsjednik Saveza njemačkih nastavnika Heinz-Peter Meidinger.

Po svoj prilici, predstoji i još jedan, vjerojatno teži izazov. Mnoga djeca izbjeglice vidjela su strah u očima svojih roditelja, vjerojatno su traumatizirana i potrebna im je intenzivna podrška. „Iza njih je bjeg iz zemlje koji je trajao mnogo, mnogo sati i dana. Vjerojatno su se morali oprostiti od svojih očeva. Možda su doživjeli bombardiranje svojih kuća“, kaže za DW Anja Benzinger-Stolze iz Sindikata za obrazovanje i znanost (GEW).

Psihološka pomoć za traumatiziranu djecu

Ta iskustva prije ili kasnije mogu dovesti do trauma kod djece i mladih, ali to oni ne bi trebala nositi sa sobom. „Zato im je potrebna psihološka podrška, direktno od školskih psihologa ili od nastavnika koji su za to obučeni“, kaže Benzinger-Stolze. Nastavnici bi onda morali odlučiti kako se nositi sa situacijom i trebaju li dodatnu pomoć.

S obzirom na složenost situacije, Konferencija ministara obrazovanja prije nekoliko dana je odlučila formirati radnu grupu za koordinaciju i jedno centralno mesto, kojem se svi mogu obratiti. Učenice i učenici bi trebalo u školama biti dočekani „nebirokratski“. Savezna ministrica obrazovanja Bettina Stark-Wazinger predlaže da se nastavnicima koji su izbjegli iz Ukrajine omogući rad u školama i vrtićima u Njemačkoj, kako bi se donekle ublažio problem s nedostatkom osoblja. „Potrebno je brzo rješenje“, naglašava ministrica.

Pomoć umirovljenih nastavnika

Međutim, za sada nitko ne može procijeniti koliko nastavnika ima među izbjeglicama i koliko njih može biti uključeno u školski rad zbog svojih kvalifikacija. Predsjednik Saveza njemačkih nastavnika Maidinger je skeptičan: „To će biti samo kap na užarenom kamenu, a ne ključ za rešenje problema.“

Veću pomoć on očekuje od „velikog broja umirovljenih nastavnika, koji su do sada odbijali ponovni angažman, ali s obzirom na ovu humanitarnu katastrofu, mnogi kažu da bi sada to učinili“.

Brigu za djecu izbjeglice Maidinger vidi kao „nacionalni izazov“ koji se ne može savladati bez pomoći države. „Mi u Savezu njemačkih nastavnika očekujemo da će svim pokrajinama biti osigurana dodatna financijska sredstva za zapošljavanje nastavnika, kao i za određene posebne mjere.“

Uz to, Njemačka bi mogla iskoristiti iskustva prikupljena tokom dolaska velikog broja izbjeglica iz Sirije 2015./16. godine. U mnogim dijelovima zemlje tada su formirani takozvani razredi dobrodošlice i odjeljenja za učenje jezika. „Te osnovne strukture se mogu brzo reaktivirati“, uvjeren je Udo Beckmann iz Saveza za obrazovanje i odgoj (VBE). Berlin, recimo, planira formiranje 50 razreda dobrodošlioce za mlade od 16 godina, koji su pobjegli od rata u Ukrajini.

Povratak kulture dobrodošlice

Ali mnoga pitanja i dalje ostaju otvorena: koliko djece izbjeglica će još doći? Desetci tisuća? Ili više stotina tisuća? Još jedan faktor neizvjesnosti je i pitanje koliko njih će u zemlji ostati? Hoće li se obistiniti nade ukrajinskih izbjegličkih obitelji, da je riječ samo o privremenom boravku i da će se ponovo moći vratiti u svoju zemlju? Ili se Njemačka treba pripremiti na njihov duži ili čak trajni ostanak u zemlji?

Ono što je sigurno, to je velika spremnost civilnog društva da pruži pomoć. Njemačka slavi povratak kulture dobrodošlice. „Imam dojam da postoji velika solidarnost. Jako mnogo ljudi izlazi na ulice i prosvjeduje protiv rata. Mnogi pomažu na veoma konkretan način“, kaže Anja Benzinger-Stolze.

Ali, s obzirom na preopterećen obrazovni sustav, izjava bivšeg njemačkog predsjednika Jaochima Gaucka tijekom migrantske krize 2015. godina još uvijek je aktualna: „Naše srce je veliko, ali naše mogućnosti su ograničene.“

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu