Mnoge žene od sramote ne pričaju da su silovane u ratu | Politika | DW | 19.06.2019
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Politika

Mnoge žene od sramote ne pričaju da su silovane u ratu

U sukobima 90-ih na području bivše Jugoslavije počinjeni su brojni ratni zločini. Među njima su i silovanja. U fokusu je pritom pogotovo veliki broj tih „zločina protiv čovječnosti“ u BiH.

„Silovana sam u Omarskoj gdje sam bila zatvorena 1992. godine. To je učinio Mlađo Radić koji je poslije osuđen na 24 godine zatvora. Bila sam i haška svjedokinja u tom procesu i sve sam dokazala“, kaže Sabiha Turkanović za Deutsche Welle. Ona se plaši da će mnogi slučajevi silovanja ostati neprocesuirani. Zato poziva sve one koji su preživjeli silovanje i druga zlostavljana da to prijave nadležnim institucijama. 

„Imam djecu, imala sam muža,... I on je bio zatvorenik u Omarskoj. Godinama sam šutila o tome, a kada sam progovorila to je bio šok za članove moje porodice, za moje kćerke. Prozvala sam siledžiju imenom i prezimenom. I druge žene su silovane u Omarskoj. Silovane su i na drugim mjestima, ali se o tome šuti. Mnoge žene od sramote ne mogu pričati o tome kako su strašno ponižene. Ali to nije naša sramota, to je sramota siledžija. Ako sudovi kazne zločince, onda će i žrtvama biti lakše. Govoriti se mora, silovatelji moraju biti kažnjeni“, kaže Sabiha Turkanović.

„Više nikada ne mogu biti žena kao što sam bila"

Pred Haškim sudom svjedočila je i Grozdana Ćećez. Govorila je o tome kako se osjećala nakon što ju je osuđeni Hazim Delić silovao u logoru Čelebići kod Konjica 1992. godine. „Zgazio mi je ponos. Više ne mogu nikada sebi da dođem, da budem žena kao što sam bila", kazala je Grozdana Ćećez.

Crtež koji prikazuje silovanje: muškarac drži ruku preko usta žene (picture-alliance/Pacific Press/E. McGregor)

Silovatelji moraju biti kažnjeni, poručuju žene silovane u ratu u BiH

Priča o silovanjima i drugim seksualnim zlostavljanjima u Bosni i Hercegovini tijekom rata devedesetih godina nikada neće biti ispričana do kraja. Ni četvrt stoljeća nakon konflikta BiH nema točan broj ni bazu s imenima žrtava, a žrtve su bile žene, muškarci, pa čak i djeca. Iznose se neslužbene procjene da je između 20.000 i 50.000 osoba u BiH tijekom proteklog rata bilo podvrgnuto nekom obliku seksualnog nasilja. Mnogi slučajevi silovanja nisu prijavljeni, uglavnom zbog straha od stigmatizacije. Preživjele žrtve zlostavljanja još uvijek nemaju jednaka prava i beneficije u svim dijelovima BiH. Tek svaka deseta žrtva koristi neku vrstu besplatne pravne pomoći u javnim ustanovama.

„Žrtve su stigmatizirane i izolirane"

ICTY (International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia – Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju) silovanje i druge oblike seksualnog nasilja tretirao je kao zločin protiv čovječnosti, a počinitelji su procesuirani i pred lokalnim (regionalnim) sudovima, kaže novinarka BH radija 1 Mirela Huković-Hodžić.

„Posljedice tih zločina još uvijek su u velikoj mjeri netretirane i utječu na život preživjelih, odnosno pravna satisfakcija i obeštećenje su izostali. Izostala je i sistemska podrška institucija i društva. Javnost malo zna o patnjama i traumama preživjelih, a žrtve se osjećaju stigmatizirano i izolirano“, kaže Mirela Huković-Hodžić za Deutsche Welle.

Zločini seksualnog nasilja ponavljaju se diljem svijeta

Naša sugovornica ističe da su socijalno uključivanje i ekonomsko osnaživanje nužni preduvjeti za inkluziju preživjelih, ali da bh. društvo za to nema sluha, što iznova traumatizira preživjele žrtve. Zločini seksualnog nasilja ponavljaju se u sukobima diljem svijeta. Iako Ujedinjeni narodi poduzimaju aktivnosti na sprječavanju takvih zločina, oni nisu iskorijenjeni.

Ruke žene u poziciji obrane (picture-alliance/PIXSELL/Puklavec)

Žrtve traumatizira i odnos društva prema njima

„Ako problem promatramo iz perspektive preživjelih žrtava, čini se da smo jako malo naučili o prevenciji 'silovanja kao oružja ratovanja'. Strahote koje su preživjele neke od žrtava silovanja i seksualnog nasilja tijekom rata u BiH dobile su sudski epilog. Prijedor, Foča, Čelebići, Vitez, Brčko, Srebrenica, Dretelj,... samo su neki od toponima gdje su takvi zločini počinjeni i koji se spominju u presudama direktnim izvršiteljima, ali i najvišim političkim i vojnim dužnosnicima“, kaže Mirela Huković-Hodžić.

„Nitko ne govori o silovanim muškarcima"

Društvo u BiH gotovo da i nema nikakav odnos prema preživjelim žrtvama seksualnog zlostavljanja, kaže programska menadžerica u Helsinškom komitetu za ljudska prava Aleksandra Letić.

„Kada je riječ o zločinima seksualnog nasilja koji su počinjeni tijekom rata devedesetih godina, ta se tema godinama tabuizira. Žrtve se teško rješavaju da govore, posebno one koje su preživjele najgori oblik seksualnog nasilja – silovanje. U BiH su žrtve seksualnog nasilja često stigmatizirane, a kao takve vrlo teško ostvaruju zakonska prava. Posebno je složen problem silovanih muškaraca. O tome nitko ovdje ne govori i onda je jasno zašto nema točnih podataka o broju žrtava i broju zločina zasnovanih na seksualnom nasilju“, kaže Aleksandra Letić za Deutsche Welle.

Uloga Haškog tribunala

Ona napominje da su zakonske odredbe koje se fokusiraju na ovu populaciju „neprecizne", a institucije koje bi trebale brinuti o žrtvama „neuvezane". „I onda imamo situaciju u kojoj se trenutno nalazimo. Više od dvadeset godina nakon konflikta seksualno nasilje se tabuizira, malo ili nimalo se govori o djeci koja su nastala kao proizvod silovanja, a posebno je teška situacija na lokalnom nivou, gdje se ljudi međusobno poznaju i izbjegavaju pričati o užasima koje su preživjeli", kaže Aleksandra Letić.

Zgrada Tribunala u Den Haagu (picture-alliance/dpa/M. Beekman)

MKSJ je izrekao i presude za silovanja te klasificirao taj zločin kao "zločin protiv čovječnosti"

Više od trećine svih osoba osuđenih pred Haškim tribunalom proglašeno je krivima i za zločin seksualnog nasilja, pa se smatra da je taj sud imao „povijesnu ulogu" u kaznenom gonjenju seksualnog nasilja počinjenog u ratovima u bivšoj Jugoslaviji. Generalna skupština UN-a je 2015. godine posebnom rezolucijom proglasila 19. lipanj Međunarodnim danom borbe protiv seksualnog nasilja u ratu. Na internetskoj stranici UN-a ističe se da je rat u BiH „jedan od prvih gdje je međunarodni sud prepoznao silovanje i seksualno nasilje nad muškarcima i ženama kao zločin protiv čovječnosti“.

Projekti i donacije

Konstatira se i da izgradnji mira i pomirenja pomaže adekvatno zbrinjavanje žrtava seksualnog nasilja, zbog čega je u BiH pokrenuto više zajedničkih projekata UN-a i drugih organizacija. Cilj je, navodi se, unaprijediti pristup pravdi, zaštititi i financijski podržati preživjele žrtve seksualnog nasilja, poboljšati zakonodavstva, unaprijediti programe reintegracije, itd.  

Pomažu i donatori, među kojima su vlade Velike Britanije, Kanade i drugih zapadnih zemalja. No, pojedini predstavnici žrtava ističu da mnoge međunarodne organizacije dobivaju milijunske iznose, ali da krajnji korisnici, žrtve, imaju malo koristi od toga.

 

Preporuka uredništva