Merz „žali“, ali nema ništa od povratka atomskoj energiji

Opet više nuklearne energije u Europi? Za to se zalaže šefica Europske komisije Ursula von der Leyen. Ona je na nuklearnom samitu kod Pariza početkom tjedna kao „stratešku grešku“ opisala okretanje leđa atomskoj energiji u pojedinim državama Europske unije.

Hvalila je tu energiju kao pouzdanu, povoljnu i uz male emisije štetnih plinova. Von der Leyen je najavila financijsku pomoć EU-a za izgradnju nuklearnih centrala.

Za šeficu Europske komisije se tako zatvara i obiteljski krug. Još je njezin pokojni otac Ernst Albrecht, također član CDU-a, sedamdesetih bio premijer Donje Saske i zalagao se da se u toj pokrajini napravi odlagalište radioaktivnog otpada.

Nije uspio. Mjestašce Gorleben, gdje je trebalo biti odlagalište, do danas je ostalo simbol borbe stotina tisuća prije svega mladih ljudi protiv atomske energije. Radioaktivni otpad nikad nije tamo skladišten.

Vječita debata

Von der Leyen ni danas nema ključnu podršku u svojoj stranci, njemačkoj CDU. Bila je bliska bivšoj kancelarki Angeli Merkel koja je prije 15 godina, pod utiskom havarije u japanskoj Fukušimi, odlučila krenuti u proces "opraštanja" od atomske energije.

Posljednja nuklearka je skinuta s distributivne mreže prije tri godine. Građene su od 1961. godine i u jednom trenutku je 37 reaktora davalo čak 30 posto njemačke struje.

Napuštanjem te logike nikad nisu svi bili zadovoljni. Posebno zbog veće ovisnosti od uvozne nafte i plina, što uvijek prate ćudi kolebanja svjetskih cijena, sukoba i geopolitičkih računica. Debate bi se po pravilu užarile – recimo, nakon ruskog napada na Ukrajinu, ili sada, po udaru na Iran – da bi onda brzo zgasle.

Sada savezni kancelar Friedrich Merz, i on stranački kolega Ursule von der Leyen, ponavlja da „nije moguće“ vratiti se energiji koju su prethodne vlade ugasile. „Žalim zbog toga, ali tako je, i moramo se koncentrirati na energetsku politiku koju imamo“, rekao je Merz u utorak (10. ožujka).

Teoretski ima većine...

Tehnički gledano, pokretanje reaktora nije mačji kašalj. Ali, prije svega, Merz zna da u ovom sazivu parlamenta nema većinu za takav korak. Odnosno – imao bi je ako bi zastupnici njegove Unije digli ruke sa zastupnicima desničarske Alternative za Njemačku (AfD).

Za Merza bi to bio ulazak u duboko zaleđe u kojem se već jednom opekao. Sada kategorično isključuje bilo kakvu suradnju ili pravljenje većine oko neke teme s AfD-om, koja je u dijelovima pod prismotrom zbog desnog ekstremizma.

U samoj saveznoj vladi, manji partner, socijaldemokrati (SPD), jasno odbacuje ideju povratka nuklearnoj energiji. Ministar zaštite okoliša Carsten Schneider (SPD) podsjetio je na „milijarde poreznog novca" koliko je koštao rad nuklearnih elektrana.

„Treba izvući zaključke ako jedna rizična tehnologija nakon 75 godina i dalje visi nad državnim loncem, a uz to postoje bolje alternative“, rekao je on.

Privatnike to ne zanima

Schneider je lakonski odbacio ideje Bruxellesa o polaganju prije svega na male mobilne modularne reaktore. „Te male atomske centrale se desetljećima najavljuju, ali ne uspijevaju se nametnuti. Umjesto toga, stalno vape za subvencijama."

U tome je dobio jak glas podrške u liku Markusa Krebbera, šefa najvećeg njemačkog opskrbljivača strujom RWE. „Kako sada stvari stoje, nezamislive su privatne investicije u male modularne reaktore“, rekao je on za Politico.

Na svijetu nema, dodao je Krebber, dobavljača koji bi danas ponudio sagraditi takav reaktor po fiksnoj cijeni. Sve u svemu – privatnom sektoru ne pada na pamet da se bakće modularnim reaktorima.

Za razliku od Njemačke, u drugim zemljama EU-a se razmišlja o jačanju nuklearnih kapaciteta. Prije svega u atomskoj zemlji Francuskoj gdje radi 57 reaktora.

Francuzi su utemeljili kružok petnaest članica EU-a koje se zalažu za još (više) reaktora. Među njima su Švedska i Italija, dok njemački stav dijele recimo Španjolska i Austrija.