Kome koristi napad u Istanbulu?

Već godinama Turska nije bila tako potresena kao nakon ove eksplozije na živoj Istiklal ulici u Istanbulu. Najmanje šest osoba je poginulo, 81 je ranjena. Sjećanje građana je još živo na 2015. i 2016. kad je u nekih pet mjeseci izvedena čitava serija terorističkih napada u više gradova Turske u kojima je poginulo ukupno 862 ljudi. A ti su se napadi dogodili u doba dvaju izbora za parlament i pokušaja vojnog udara.

Tada su ti napadi išli na ruku vladajućoj Erdoganovoj stranci AKP jer, kako su utvrdila tadašnja ispitivanja javnog mnijenja, zbog toga je uspjela povratiti naklonost birača. A u Turskoj se za sedam mjeseci opet izlazi na birališta - i gle, misle neki, opet je eksplodirala bomba.

Na ulici na kojoj se dogodio napad je izvješeno na stotine turskih zastava kako bi se pokazalo nacionalno jedinstvo u borbi protiv terora. Ali tursko društvo je duboko podijeljeno i na izborima 18. lipnja sljedeće godine bi za Erdogana moglo biti tijesno: prema ispitivanju agencije Yöneylem je 58% upitanih odgovorilo kako "nipošto" neće glasovati za Erdogana.

Prst na obaraču cenzure

Ali nije samo napad, nego je i ophođenje državnih institucija uplašilo građane Turske: tek što se napad dogodio je državno vijeće za radio i televiziju proglasilo zabranu javljanja, navodno kako bi se "spriječilo širenje straha i panike". Smjesta su ograničene i društvene mreže, a mediji su smjeli objavljivati samo službena priopćenja.

Takva cenzura je zapravo samo još povećala strah i paniku, a po mišljenju nekih turskih stručnjaka tako nešto bi se moglo dogoditi i na dan parlamentarnih izbora u Turskoj. Faruk Cayir je odvjetnik koji predstavlja udrugu alternativnih informatičkih tehnologija i upozorava kako u Turskoj više ne postoji nekakav zakon koji bi nedvosmisleno tako nešto zabranjivao.

I Mehmet Safak Sari, stručnjak za komunikacije, ukazuje kako se zabranom i ograničavanjem protoka informacija kroz društvene mreže zapravo neminovno "ljude tjera u neopisiv strah i paniku". "Ljudi će reći: ako mi je isključena društvena mreža, to sigurno znači da se nešto užasno dogodilo. Zamislite da takvih šest, sedam sati straha kakvog smo sada imali, doživimo i navečer nakon izbora."

I Kurdi i oni koji podržavaju Kurde

Za službenu Tursku nema ni najmanje dvojbe tko je krivac: žena koja se optužuje da je podmetnula bombu je uhićena iste noći nakon napada, a u međuvremenu je uhićeno i više od četrdeset osoba koje su joj navodno pomagale. Ona je u Tursku ilegalno došla iz kurdskog područja Sirije i istražiteljima je priznala kako je napad naložila Jedinica narodne zaštite (YPG) Kurda u Siriji i kako ju je za napad obučila Kurdska radnička stranka (PKK). 

Za Tursku je PKK krivac za baš sve nedaće i nitko u Turskoj se ne obazire na tvrdnju PKK-a kako s tim napadom nema nikakve veze - u terorističkim napadima prije sedam godina je to bilo drugačije i to se proglašavalo njihovom legalnom borbom za prava Kurda. Turski ministar unutarnjih poslova Süleyman Soylu u istom dahu time optužuje i Sjedinjene Američke Države i kaže kako Turska "odbija izraz saučešća" američkog veleposlanstva jer se može "diskutirati" o tome je li država čiji Senat šalje novac u Kobane - provincijsko središte kurdskih područja na zapadu Sirije - "dobar saveznik" Turske. Washington doduše PKK također smatra terorističkom organizacijom, ali doista pomaže YPG-u u njegovoj borbi protiv IS-a. Isto tako, upravo je podrška kurdskoj Jedinici narodne zaštite najveća zamjerka Ankare Švedskoj i Finskoj u njenom protivljenju ulasku tih država u NATO.

Tenkovima i protiv inflacije

U turskoj javnosti se raspravlja i hoće li ovaj bombaški napad u Istanbulu biti povod za novu vojnu intervenciju Turske u susjednoj Siriji protiv tamošnjih Kurda. To se zapravo već duže najavljuje, a Berkay Mandirici iz International Crisis Group podsjeća kako je Erdogan još prije nekoliko mjeseci više puta rekao kako bi Turci "jedne noći iznenada mogli doći" na sjever Sirije. U ovom slučaju bi ta vojna intervencija turskoj vladi poslužila i kao argument građanima kako nešto čini za njihovu sigurnost.

Vojna intervencija i krizno raspoloženje nakon terorističkog napada Erdoganovoj vladi može poslužiti i da građanima odvrati pažnju od već duboke gospodarske krize - a slično je bilo i prije nekoliko godina. Napad će odvratiti i turiste, a inflacija u Turskoj je i službeno već preko 85%. Ekonomski stručnjaci smatraju kako je realni pad vrijednosti turske lire još mnogo veći - i kako turska vlada nije u stanju učiniti ništa da se inflacija u najskorije doba ne pretvori u hiperinflaciju.