Kako da i migranti igraju za njemačku nacionalnu momčad?
1. lipnja 2026
Ovim igračima pripada budućnost nogometa u Njemačkoj: Ibrahim Maza i Malik Tillmann iz Bayer Leverkusena, ofenzivni talent Can Uzun iz Eintracht Frankfurta ili Josip Stanišić koji je nedavno s FC Bayernom osvojio Kup DFB-a i naslov njemačkog prvaka u Bundesligi.
Tu su i nogometaši poput Kenana Yıldıza koji igra za Juventus u Italiji, Salih Özcan iz Borussia Dortmunda ili Paul Wanner iz PSV Eindhovena: svi će ovog ljeta igrati na Svjetskom prvenstvu u Kanadi, Meksiku i SAD. Ali neće nastupiti u dresu njemačke nogometne reprezentacije.
Ti - i još brojni drugi igrači imaju dvojno državljanstvo i odlučili su kako ipak neće igrati za reprezentaciju DFB-a pod vodstvom njemačkog izbornika Juliana Nagelsmanna. Umjesto toga igrat će za Tursku, Alžir, SAD ili Hrvatsku. I to iako su djelomično cijelu svoju nogometnu karijeru još od malih nogu prošli u Njemačkoj.
Unatoč tome, svjesno su se odlučili kako će možda sad igrati i protiv Njemačke. Iz sportskih, emocionalnih ili obiteljskih razloga – ili zato što u tome vide poticaj za vlastitu karijeru. To je stanje potaknulo glavnog direktora DFB-a Andreasa Rettiga na razmišljanje.
To je njihovo pravo, ali...
Mnogi od tih nogometaša standardni su igrači u klubovima u kojima su se i razvijali. Spadaju među najbolje na svojim pozicijama. Svi su mogli imati važnu ulogu i u reprezentaciji DFB-a te su prošli veliki dio mlađih reprezentativnih selekcija. Godišnje igrači između 50 i 70 dana provode pod okriljem DFB-a, objašnjava Rettig.
„Više od 40 posto djece u Njemačkoj mlađe od pet godina ima migrantsko porijeklo. To znači da kasnije imaju mogućnost igrati za ovu ili onu zemlju“, kaže Rettig u razgovoru za Deutsche Welle (DW).
Čelnik DFB-a zabrinut je zbog sve većeg broja reprezentativaca koji žele otići i objašnjava: „Tim se pitanjem moramo ozbiljno baviti kako na kraju ne bismo došli u situaciju da mnogi ovdje školovani igrači sreću traže drugdje.“ Ne želi govoriti o „odljevu" iz reprezentacije, ali je Rettig uvjeren kako je trend vidljiv i kako tu ima razloga za zabrinutost.
Riješiti to novcem?
Još prošle godine direktor DFB-a predstavio je plan o „naknadi za školovanje" koji bi trebao promijeniti situaciju. „Školovanje se mora isplatiti. I to za onoga tko se školuje i za onoga tko školuje", traži 63-godišnjak. „Volio bih da razvijemo sustav u kojem se školovanje nagrađuje i u kojem bismo tu naknadu mogli ponovno ulagati u rad s mladima.“
Ideja je jednostavna: troškovi školovanja po igraču i po danu trebali bi se točno izračunati. Na temelju toga određivala bi se visina naknade – jasno i transparentno za sve strane. Tako bi drugim reprezentacijama bilo teže uzimati igrače iz Njemačke.
Rettig naglašava u razgovoru za DW da mu nije riječ samo o financijskoj naknadi za DFB, nego da bi njegov koncept koristio cijelom nogometu. „Moramo jasno reći da je svaki savez pozvan ulagati u školovanje.“
Jedan razvoj posebno ga smeta: već nekoliko godina promatra kako određeni savezi „više ulažu novac, vrijeme i angažman u potragu za igračima nego u školovanje mladih u svojim klubovima".
A to, naravno, ide u potpuno pogrešnom smjeru. Transparentna naknada za školovanje trebala bi ograničiti takvo ponašanje i ponovno potaknuti veća ulaganja u vlastiti podmladak, nada se Rettig.
Na prsima orao, polumjesec, šahovnica...
Upravo su istaknuti primjeri poput Maze (13 nastupa za mlađe selekcije DFB-a) koji se odlučio za Alžir, američkog reprezentativca Tillmanna (21 nastup) ili Özcan (60 nastupa) koji će igrati za Tursku na Svjetskom prvenstvu, izazvali rasprave u DFB-u. Ipak, Rettig ističe da poštuje svaku odluku, dokle god nije donesena naglo.
„Ne kažemo da je orao na prsima važniji od polumjeseca ili neke druge nacionalnosti“, objašnjava Rettig. „Samo želim apelirati da takva odluka [promjena reprezentacije] ne smije biti isključivo odluka iz računice ‘gdje ću brže sa klupe doći u igru'."
Važno je igračima pokazati vjerodostojnu perspektivu, kaže njemački nogometni veteran. „Ne mislim da činimo dobro ako mladim igračima prerano budimo nerealna očekivanja.“
Jer razvoj nije uvijek linearan i ne mora svaki igrač već sa 17 godina igrati finale Lige prvaka ili Svjetskog prvenstva. Zato Rettig ponekad traži više strpljenja od igrača koji žele promijeniti savez.
I FIFA tu mora reći svoje
„Identifikacija s vlastitom zemljom i igranje za nju najviše je što igrač može postići. Tako treba pristupiti toj odluci. To ne smije biti odluka zbog kratkoročnog nastupa na turniru“, kaže Rettig. „Treba to biti odluka srca i odluka za zemlju s kojom se čovjek najviše osjeća povezanim.“
Tu povezanost i identifikaciju s Njemačkom DFB želi u budućnosti jačati zajedno s klubovima kako bi se smanjilo „prebacivanje između reprezentacija“. Cilj mora biti da mladi igrači uopće ne pomisle na promjenu saveza. „Pozvani smo učvrstiti tu emocionalnu vezu i uložiti još više truda u svim dobnim kategorijama“, rekao je Rettig za Kölner Stadt-Anzeiger.
Plan DFB-a o „naknadi za školovanje“ sada treba predstaviti FIFA-i i o njemu raspravljati jer bi svjetska nogometna organizacija morala promijeniti pravila. Koliko su rasprave već napredovale, Rettig nije želio komentirati. Ipak, jasno je da DFB gaji opravdanu nadu da će se u bliskoj budućnosti promijeniti „divlji lov na talente".