Kölnska katedrala: razgledanje od sada samo s ulaznicom
1. srpnja 2026
Ovo je nešto sasvim novo u Kölnu: za ulazak u Kölnsku katedralu po prvi put naplaćivat će se ulaz. Katedralni kaptol to opravdava rastućim troškovima zaštite i održavanja crkve. Posjetiteljice i posjetitelji koji dolaze na molitvu i dalje će preko zasebnog ulaza imati besplatan pristup ograđenom dijelu katedrale.
„Za domovinu se ne plaća ulaz”
Najava se zapravo uklapa u aktualna zbivanja: troškovi rastu, javna sredstva postaju sve oskudnija, a na mnogim mjestima – primjerice u muzejima ili bazenima – posjeti postaju skuplji. Međutim, u Kölnu je uvođenje naplate ulaza u katedralu izazvalo konstantnu kontroverzu. „Za domovinu se ne plaća ulaz”, napisao je početkom lipnja medijski menadžer Oliver Eckert u listu „Kölner Stadt-Anzeiger”, aludirajući time an „osjećaj domovine" koji mnogi Kelnjani povezuju upravo s njihovom katedralom. Time Köln, napisao je on dalje, sada gubi „mjesto koje je oduvijek pripadalo svima”.
„To što će se u budućnosti za posjet najvažnijoj crkvi u Njemačkoj morati kupiti ulaznica, velika je pogreška u više pogleda”, rekao je za DW izvršni direktor Njemačkog vijeća za kulturu Olaf Zimmermann. „Katedrala je crkva, a ne muzej!”
Zaštitni znak i pojam doma
Ova katolička katedrala je puno više od crkve. Ona je zaštitni znak toga milijunskog grada na Rajni i svih njegovih stanovnika. Prije gotovo 780 godina jedan katolički nadbiskup započeo je njezinu gradnju. 630 godina kasnije jedan pruski, protestantski kralj pobrinuo se za njezino dovršenje. A njemački car, također protestant, nakon završetka gradnje 1880. godine slavio je katedralu kao simbol jedinstva Njemačkog Carstva.
Kölnska katedrala nije samo kuća božja i nije samo kulturno dobro kao jedna od najvažnijih gotičkih katedrala na svijetu. Za dušu Kelnjana ona predstavlja pojam doma i orijentir, opjevana je, u nju se zaklinjalo i vrlo brzo postaje nešto što ti nedostaje čim boraviš koji dan daleko od Kölna. Nijedna druga crkvena građevina u Njemačkoj nije na usporediv način toliko voljena i prisvajana.
Kada je u rujnu 1999. umro Willy Millowitsch (1909. – 1999.), jedna od najupečatljivijih izvornih ličnosti Kölna iz prošloga stoljeća, pučki glumac i karnevalist, njegovo je tijelo bilo izloženo u Kölnskoj katedrali, gdje je i svečano ispraćen – onako kako to ovaj grad čini samo u iznimnim slučajevima. Katedrala je pritom postala simboličan prelazak u „kölnsko nebo”.
Za ovu katedralu se često kaže da „pripada sama sebi”. Nadbiskup Kölna, trenutačno je to kardinal Rainer Maria Woelki, u crkvenom je smislu bez sumnje važna osoba. S obzirom na veličinu i imovinu Nadbiskupije, ubraja se među financijski najmoćnije nadbiskupe na svijetu. No s Kölnskom katedralom, u kojoj povremeno predvodi bogoslužja, pravno nema nikakve veze. Ne može s njome jednostavno tako raspolagati niti je mora financirati.
Rastući troškovi održavanja
No oni koji se brinu o katedrali suočeni su s velikim poteškoćama. Najavljujući buduću cijenu ulaznice, prepošt katedrale Guido Assmann ukazao je na financijsko stanje. Održavanje katedrale godišnje košta 16 milijuna eura.
U financiranju sudjeluju Nadbiskupija, Središnja udruga za izgradnju katedrale, savezna pokrajina Sjeverna Rajna-Vestfalija i grad Köln. No zbog povećanih plaća te viših troškova materijala i energije sada je došlo do minusa u financiranju od četiri milijuna eura. „Imamo obvezu ljudima koji rade u katedrali isplaćivati primjerene plaće”, rekao je Assmann.
Zbog toga se sada uvodi ulaznica. Kao što je već rečeno, postoje iznimke za sudionike bogoslužja i vjernike koji se žele pomoliti, kao i posebna pravila za uobičajene skupine poput djece, učenika i osoba s invaliditetom. Osim toga, Središnja udruga za izgradnju katedrale bilježi snažan porast broja članova otkako je postalo poznato da članovi ove udruge ne plaćaju ulaznicu.
Plaćanje ulaznica za crkve i nije rijetkost
Pritom Kölnska katedrala nije prva crkva u Njemačkoj koja naplaćuje ulaz. U Katoličkoj Crkvi to je inače rijetkost. Ona rado naglašava da su crkve uvijek mjesta molitve i pobožnosti, prisutnosti svetoga. U protestantskim se crkvama ulaz češće naplaćuje, primjerice u Berlinskoj katedrali (koju je u 19. stoljeću gradio isti arhitekt koji je radio i u Kölnu), Naumburškoj katedrali i drugim crkvama.
U inozemstvu se posjetiteljima češće naplaćuje ulaz, bilo da je riječ o svjetski poznatoj Sagradi Familiji u Barceloni, Westminsterskoj katedrali u Londonu, crkvi Fraumünster u Zürichu ili Katedrali svetog Stjepana u Beču.
U aktualnoj raspravi često se spominje Berlinska katedrala, gdje ulaz stoji 15 eura. „Samo zato što su protestanti u Berlinskoj katedrali dali loš primjer, Katolička Crkva ne mora slijediti taj primjer”, smatra izvršni direktor Njemačkog vijeća za kulturu Zimmermann. Pritom podsjeća da se Köln smatra jednom od najbogatijih biskupija na svijetu.
Otvorena mjesta društveno su važna
Zimmermann također upućuje na društvenu važnost mjesta koja su bez naplate otvorena svima. Crkva mora biti „otvoreno mjesto za sve”. To ne važi samo za vrijeme bogoslužja. Istodobno ponovno postavlja pitanje koje se posljednjih tjedana često nameće: „Tko dolazi moliti, tko dolazi diviti se, tko dolazi iz tuge, a tko kao turist?”
Zimmermann najnoviju odluku katedralnog kaptola ocjenjuje kao „katastrofu”. Katedrala je javna kulturna baština, napominje on i poručuje da su nadbiskupija Köln i grad Köln zajedno morali pronaći neko drugo rješenje.
No Kölnu – kao i mnogim drugim njemačkim gradovima – kronično nedostaje novca i visoko je zadužen. Građanski zahtjevi za snažnijom potporom katedrali ostali su bez odjeka. Tako će se ubuduće naplaćivati ulaz i za zaštitni znak grada: tko želi razgledati Kölnsku katedralu, ubuduće će za ulaz plaćati dvanaest eura.