„Hrvatska se od europskog čuvara pretvorila u europskog batinaša“ | Politika | DW | 24.09.2019
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Politika

„Hrvatska se od europskog čuvara pretvorila u europskog batinaša“

Udruga „Are You Syrious“ pomaže u integraciji izbjegličke djece u hrvatsko društvo. O tomu smo razgovarali s Tajanom Tadić iz te udruge.

Prosvjed migranata ispred hotela Porin u Zagrebu 2017. godine (picture alliance/dpa/PIXSELL/P. Glebov)

Prosvjed migranata ispred hotela Porin u Zagrebu 2017. godine

Sredinom ovog mjeseca aktivistička udruga za pomoć izbjeglicama Are You Syrious dobila je odobrenje za povratak u prihvatilište za tražitelje azila „Porin" u Zagrebu, na edukativni i socijalizacijski rad s djecom-izbjeglicama. Prethodno su aktivisti te udruge tamo obavili više od 5.000 radnih sati, ali su na određeno vrijeme bili odstranjeni zbog sukoba s državom koju su prethodno optuživali za neprihvatljiv odnos prema izbjeglicama – prije svega nasilje na granici, te iskrivljivanje činjenica o tome. Štoviše, država je tako početkom ove godine odbila produžiti ugovor o suradnji dvjema najaktivnijim nevladinim udrugama za pomoć izbjeglicama, AYS-u i Centru za mirovne studije. O perspektivi buduće suradnje porazgovarali smo s projektnom voditeljicom AYS-a Tajanom Tadić.

DW: Što znači ovaj povratak u takvom kontekstu, kao i za pomoć najosjetljivijim kategorijama izbjegličke populacije? Vi niste promijenili stav o državi, no što se onda ipak jest promijenilo?

Tajana Tadić: Povratak AYS-a u Porin znači nastavak jedinstvenog programa rada s djecom te jednog od zadnjih načina na koji obični ljudi mogu pristupiti u Porin i biti involvirani u proces integracije, za koji smatramo da treba započeti onog trena kada osoba zatraži međunarodnu zaštitu.

Nismo promijenili stav, niti je izgledno da ćemo ga promijeniti. Uostalom, nije ni nužno da se u svemu slažemo s državnom politikom, naša je uloga kao organizacije civilnog društva biti korektiv i upozoravati na probleme koje uočavamo u svojem svakodnevnom radu s izbjeglicama.

Tajana Tadić (privat)

Projektna voditeljica udruge "Are You Syrious" Tajana Tadić

Potpisivanje sporazuma i naš povratak u Porin dogodio se nakon izrazito konstruktivnog sastanka s državnom tajnicom Terezijom Gras, koja je prepoznala važnu ulogu AYS-a u integraciji najmlađih stanovnika Porina u hrvatsko društvo. Taj sporazum trenutno je potpisan samo do kraja ovog školskog polugodišta, ali nadamo se i očekujemo da neće biti problema u njegovom produljivanju, jer mislim da se slažemo kako dobrobit najmlađih mora biti iznad svih političkih i vrijednosnih neslaganja.

Što konkretno poduzimate u radu s djecom iz Porina – ako izdvojimo tu aktivnost vaše organizacije iz sveukupnog bavljenja izbjegličkim problemima - i koliko se u međuvremenu promijenio odnos domaće javnosti prema vama i vašem radu? Naime postoji mnogo onih koji vam pomažu i pružaju podršku, ali i onih koji se protive, u rasponu od ispisivanja ksenofobnih poruka po vašem kombiju i ulazu u sjedište, do medijskih podmetanja i sličnog.

Djeci pomažemo pri učenju hrvatskog jezika, pripremamo ih za ulazak u školski sustav. U slobodno vrijeme vodimo ih na izlete, kreativne radionice te druge aktivnosti izvan samog Porina, koje im pružaju priliku za neopterećeni susret s domicilnim vršnjacima.

Već godinama uspješno provodimo program Veliki brat / Velika sestra u kojem svakom djetetu pridružujemo volontera koji zbog jezičnih i drugih barijera služi kao spona između škole i obitelji, te im pomaže u svim aspektima integracije. Radi se o programu koji se često među stručnjacima ističe kao dobra praksa, a nastao je upravo na temelju iskustva rada s djecom u Porinu. Kada je djeci i njihovim obiteljima odobrena međunarodna zaštita, velike sestre i braća često nastavljaju rad upravo s tim obiteljima zbog veze koja se između njih stvorila.

Podrška sugrađana češća od napada i osuda

Ne gledaju svi blagonaklono na naš volonterski rad s izbjeglicama. Nesretni ljudi često robuju strahu od drugačijega, pa se okreću šovinizmu i toksičnom nacionalizmu, iako mi smatramo da je upravo stvar nacionalnog ponosa pomoći ljudima u nevolji. Imali smo nekoliko vrlo neugodnih situacija, vandaliziranja ureda, prijetnji, u par navrata morali smo tražiti i zaštitu policije, no stavovi koje najčešće čujemo i doživljavamo od svojih sugrađana izrazito su pozitivni. Do suza nas znaju ganuti tople poruke podrške i dragi ljudi koji svakodnevno navraćaju u naš integracijski centar kako bi izbjeglicama pružili pomoć i dobrodošlicu. Svaka negativna stvar samo nas dublje učvršćuje u našim uvjerenjima i misiji - s voljom i bez straha pomagati onima kojima je pomoć potrebna.

AYS traži opću legalizaciju izbjegličkih migracija čemu se protive mnogi u poziciji političkog utjecaja. Inače, radi se već dugo o svega nekoliko stotina ljudi, ne tisuća, koji u RH čekaju na rješavanje zahtjeva za azil. Kako međutim postupiti u odnosu na europsko-unijski politički imperativ smanjenja ovdašnjeg toka izbjegličkih migracija radi ulaska Hrvatske u Šengensku zonu?

AYS traži humaniji pristup pitanju migracija. Kao građani Europe protiv smo kršenja ljudskih prava na području EU-a i zato tražimo regulaciju izbjegličkih migracija na siguran i legalan način, kao kada je Hrvatskom prolazio humanitarni koridor kojim su se ljudi organizirano kretali bez ikakvog incidenta, a sada su zbog političke odluke o zatvaranju granica prisiljeni okrenuti se krijumčarima. Naravno, realni smo u sagledavanju šire političke slike i jasno nam je da se zemlje poput RH i Mađarske nalaze u vrlo nezahvalnoj poziciji čuvara europskih granica, u situaciji koja je na ovaj način nerješiva i zbog toga je beskrajno frustrirajuća, pa smo se od europskih čuvara, nažalost, pretvorili u europske batinaše. Ovo je pitanje koje se mora rješavati dogovorom u Bruxellesu, a nikako prisiljavanjem slabo plaćenih policijskih službenika da provode neslužbenu politiku pushbackova.

Trenutačni model zaštite europskih granica dugoročno je neodrživ, kako s humane i humanitarne, tako i s logističke strane. Gledajući u bližu budućnost, izvjesno je da će politička previranja u Turskoj, kao i skorašnji dolazak zime, mnoge potaknuti na novi očajnički pokušaj da se domognu naoko sigurne Europske unije. Kampovi u Grčkoj popunjeni su preko svih kapaciteta, samo u kampu Moria na Lesbosu čiji kapacitet iznosi 3.000, nalazi se preko 10.000 ljudi u uvjetima koji su ravni humanitarnoj katastrofi. Upitni su i službeni smještajni kapaciteti u Bosni, vlasti USK (Unsko-sanskog kantona/županije)  izbjeglice su smjestili doslovno na smetlište, što je vrlo jasna poruka o tome kako ih doživljavaju. To nisu uvjeti dostojni čovjeka i razumljivo je da ljudi žele nastaviti dalje. Formalna zabrana ulaska neće ih odvratiti od puta jer im ništa ne djeluje strašnije od uvjeta u kojima se trenutno nalaze.

Hotel Porin u kojem su smješteni neki od izbjeglica (DW/S. Bogdanic)

Hotel Porin u kojem su smješteni neki od izbjeglica

Hrvatska i njezini istočni susjedi su podjednako licemjerni u odnosima oko izbjeglica

Na RH je da tim ljudima omogući pristup sustavu azila, bez obzira na način na koji su prešli državnu granicu. To nam jasno nalažu domaći zakoni i međunarodni akti kojih se kao članica EU-a moramo pridržavati. Pomalo je ironično da se pod imperativom ulaska u Schengen u RH trenutno krši i sam Šengenski zakonik koji, podsjećam, navodi kako se u pitanje ne smiju dovoditi prava izbjeglica i osoba koje traže međunarodnu zaštitu, posebno vezano uz načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja (non-refoulement).

Hrvatskoj se bliži i period predsjedanja Vijećem EU-a, pa se nadamo da će naša vlada iskoristiti tu priliku da se izbori za pravedniji i održiviji sustav prihvata onih koji preko naših granica dolaze na prostor EU-a. S obzirom na naš geografski i politički položaj, vrijeme je da u kreiranju europske migracijske politike budemo partneri, a ne puki poslušnici. Tek kada se to dogodi, moći ćemo o RH govoriti kao o uistinu ravnopravnoj članici EU-a.

Kako procjenjujete realne odnose Hrvatske, kad je posrijedi izbjeglička problematika, sa susjednim zemljama iz kojih dolaze izbjeglice, prvenstveno Bosnom i Hercegovinom i Srbijom? U čemu surađuju, a u čemu se nadmeću, i s kakvim efektom?

I Bosna i Srbija trenutno su u poziciji u kojoj bi trebale surađivati s RH kao sa svojom susjednom zemljom, ali i članicom Europske unije u koju pretendiraju ući, no ta im suradnja ne paše u potpunosti. Primjerice, od njih se nerijetko očekuje prešutno prihvaćanje nelegalno vraćenih, ili kako MUP (Ministarstvo unutarnjih poslova) voli reći “odvraćenih” ljudi. Međutim, svako malo njihovi se dužnosnici ipak pobune protiv hrvatskog tretmana izbjeglica i migranata, pa je primjerice srpski Komesarijat za izbjeglice javno prozvao Hrvatsku zbog fizičkog nasilja na granicama, isto kao i policija USK-a čiji čelnici otvoreno prozivaju hrvatsku graničnu policiju za nelegalno postupanje prema izbjeglicama. U tome su i jedni i drugi pomalo licemjerni, jer dok se zgražaju nad postupanjem hrvatske policije i sami provode vrlo sličnu politiku izbacivanja ljudi iz svojih zemalja dalje prema Makedoniji ili Crnoj Gori, a što se prihvatnih uvjeta u Bosni i Srbiji tiče, oni su takvi da naprosto potiču ljude da produže dalje. Ukratko - na Balkanu ništa novo.  Žao mi je samo što u tome stradaju oni koji su na svojem putu već previše propatili. Izbjeglice su postale kapital za političku trgovinu, kako između EU-a, Turske i Libije, tako i između zemalja bivše Jugoslavije.

Razgovor vodio: Igor Lasić

Preporuka uredništva

Audios and videos on the topic