Frank Farian je preminuo, ali Daddy Cool sigurno neće

She’s crazy like a fool – još od 1976. su te riječi poziv odmah ustati i krenuti na plesni podij već i prije odgovora ženskog zbora: Wild about Daddy Cool! Jer to je početak jednog od najpoznatijih hitova poznatog doslovce diljem našeg planeta, Daddy Cool grupe Boney M. A sluša se i pleše se i danas, gotovo pola stoljeća kasnije.

Uz bas i ritam-sekciju su se nadovezali i gudači – a to je bila osobitost i sastava Boney M i glavno obilježje čitavog žanra Minhenski disco, Munich Sound koji su sredinom sedamdesetih prošlog stoljeća proslavili i Silver Convention (Fly Robin Fly), Donna Summer (Love To Love You Baby), i mnogi drugi. I naravno: Giorgio Moroder kao producent i skladatelj. 

Elektronika na zubima

Daddy Cool je počeo ritmičkim udarcima koje zvuče kao preteča elektronske muzike - također totalna moda onog doba. Ali ne: sintesajzeri onog doba su još uvijek tek u pravilu tulili i elektronski cičali. Među poznavateljima je bila poslastica znati kako je taj zvuk zapravo udaranje penkalom po zubima - Franka Fariana, tvorca i producenta grupe Boney M i autora ili koautora gotovo svih njihovih pjesama.

Farian je odrastao u Saarbrückenu gdje počinje raditi kao kuhar. Svoj prvi mali studio uređuje u potkrovlju kuće u obližnjem Elversbergu, a nešto kasnije uređuje nov studio u Offenbachu, još i sam nesvjestan kako time počinje jedno od najvažnijih razdoblja u povijesti njemačke muzičke industrije.

Sebe je uvijek vidio "iza stakla" studija, a ne na naslovnicima, emisijama ili da bude glavni lik grupe i pjevač. Smatrao se tek producentom, makar je i sudjelovao u pjesmama: svoj prvi hit, Do You Wanna Bump je nastao u njegovom studiju, a to je Farian koji pjeva dionice basa i u dionicama falseta. Nije htio niti objaviti pjesmu pod svojim imenom nego je izmislio ime sastava Boney M - inspiriran jednom kriminalističkom serijom. Na omotu singlice nije bilo nikakve slike.

Likovi za njegove pjesme

I dok se ploča prodavala prilično dobro, on je tražio ljude koji bi mogli pjevati tu pjesmu na pozornici, bilo da stvarno pjevaju, bilo da tek otvaraju usta na Play Back. Pola godine je potrajalo dok Farian nije bio zadovoljan "dobitnom kombinacijom": Roberto "Bobby" Farell kao jedini muškarac, te  Maizie Williams, Marcia Barett i Liz Mitchell - svi odredom tamnoputi porijeklom s Kariba.

I Bobby Farell je na pozornici uvijek samo otvarao usta, ali je proslavio sastav kao plesač divljih pokreta, neumoran, najčešće gol do pojasa, sa afro-frizurom i - za to vrijeme  zavidnom tjelesnom dlakavošću. Iako su se njegovi plesovi već za petnaestak minuta pretvarali u ponavljanje s istim varijacijama pokreta, čučnjeva i tapkanja u mjestu, Boney M se još uvijek u prvom redu pamti po liku Bobby Farella.

Frank Farian nikad nije vidio ništa loše da njegov sastav pjeva samo na Play Back. U studiju je svoj glas "poklonio" Farellu i sve je izgledalo odlično. U tom dobu je glavni prihod ionako bio od prodaje nosača zvuka - ploča, a tada su se pojavile i kazete, tako da su koncerti sastava bili tek promocija pogodna za brojne nastupe na televiziji. 

Svi kontinenti plešu

Ipak, Marcia Barett i Liz Mitchell su bile dovoljno pristojne da često doista i pjevaju na pozornici. Čak su se i prilagodile milijunima obožavatelja koji su početni tekst ženskih vokala u Daddy Cool pogrešno čuli i pjevali kao What about Daddy Cool umjesto: Wild about... Očito niti autor teksta tu nije imao zamjerki, tako da su i one pjevale s tim "pogrešnim" riječima.

Pjesma je postala hit globalnih razmjera, a redale su se ne mnogo manje uspješnice kao Sunny, zapravo obrada soul-pjesme Boby Hebba iz 1965, Ma Baker i Belfast. U travnju 1978. je došao i Rivers of Babylon, "žvakača" koja nam je i danas odmah u uhu, a diljem svijeta, od Japana pa do Južne Amerike je prodan u preko 20 milijuna primjeraka.

Zapravo je i to Farianova obrada jedne stare pjesme skupine The Melodians. Farian je postao glasovit kao majstor "muzičke reciklaže" i baš tom pjesmom je prvi put osvojio publiku baš na svim kontinentima, osobito u Africi.

No niti to nije bio kraj njegovih hitova: tu su još došli i  Brown Girl in the Ring, Rasputin, Marys Boy Child, El, Lute, Gotta Go Home...

Vrtoglava karijera grupe je počela jenjavati 1981. kad je Farian morao otkazati suradnju da otkazati Bobby Farellu zbog radne nediscipline. Farell je pokušao urediti svoj život i u Skopju se oženio makedonskom Romkinjom Jasminom Šaban - što je na Balkanu izazvalo veću euforiju od priče o princu Charlesu i Lady Di koji su se vjenčali nešto ranije iste godine.

Milli Vanilli – uspjeh i sramota

No ta euforija je kratko trajala već i zato što je Farell svoju suprugu odmah odveo na Jamajku. Sastav Boney M je postojao  još godinama, ali su živjeli više od starih hitova nego od nekih novih pjesama. Farell je potom nestao sa pozornice da bi se mnogo godina kasnije ponovo pojavio u pokušaju oživjeti staru slavu, bez dogovora sa Farianom i već i zbog toga, prilično neuspješno. Od Jasmine Šaban se razveo 1995., a umro je 2010.

Frank Farian je koncem sedamdesetih postigao golem uspjeh i sa svojim drugim sastavom Eruption (najveći hit: I Can’t Stand the Rain), a krajem osamdesetih je lansirao duet Milli Vanilli. I tu je bila prokušana formula uspjeha: atraktivni tamnoputi zabavljači puni energije, u ovom slučaju su to bili Fab Morvan i Rob Pilatus.

Milli Vanilli su bili vrlo atraktivni za gledanje, ali je otkriveno kako niti oni uopće ne pjevaju "u živo". No vremena su se promijenila tako da je to izazvalo golem skandal zbog kojeg im je oduzeta i nagrada Grammy, a oni su pali u zaborav. Play Back je doduše i danas redovita praksa nastupa, ali samo ako je na pozornici otvarao usta i onaj tko je to doista pjevao - pa makar, kao što je danas često slučaj, uz elektronsku obradu gdje bilo tko može zvučati kao Maria Callas. Ali Morvan i Pilatus nisu niti ulazili u studio nego su "njihove" pjesme pjevala čak petorica pjevača – a to je bila prevara.

Mnogostran i neosporni golemi talent

Farian je kasnije mnogo puta ponovio kako se stidi tog skandala. Tvrdio je kao su ti dečki zapravo mogli pjevati, ali nisu dovoljno vježbali za "žive" nastupe. Bio je to veliki udarac za producenta kojeg su u Njemačkoj ubrzo nazvali „iluzionistom“ – ne samo zbog dara reciklirati stare pjesme, nego i što je europskoj publici uspješno „prodavao“ karipsku egzotiku s primjesama njemačkog estradnog cirkusa, stvarajući svijet kakav ne postoji niti na Karibima, niti u Nemačkoj, nego na prvom mjestu u njegovom novčaniku koji je puna dva desetljeća postajao sve deblji.

No na glazbenoj pozornici su Fariana cijenili čak i nakon skandala s Milli Vanilli. Njegove obrade tuđih pjesama bile su autentične i legitimne, baš kao i njegove originalne stvari. U tome nije bilo ničeg spornog.

Estradno izrabljivanje karipske kulture, bolje reći: maglovitih predstava europske disco-publike o Karibima u doba dok je i Bob Marley dominirao hit-listama, nije ni izdaleka bila jedini vid Farianovog rada. Kao autor ili producent bio je prisutan na albumima čitavog niza muzičara kao što su Meat Loaf, Precious Wilson ili Terence Trent D’Arby i mnogih drugih – kako u Europi tako i u SAD gdje je također živio. Imao je svoje muzičke studije u Bruxellesu, na Ibizi i u Miamiju gdje je i preminuo.

Farian će još dugo živjeti...

U javnosti uvijek nasmijan i ugodnog ponašanja, Farian je često govorio kako niti on ne zna, zašto je bio toliko uspješan. Po njegovom mišljenju, „uspjeh se ne može planirati“ i da je imao mnogo sreće. Barem je tako bilo u njegovo doba, a nije smatrao potrebnim govoriti o vlastitom, golemom talentu čuti i stvarati ono što se i milijunima drugih dopada.

Daddy Cool, Sunny, Gotta Go Home... Boney M i danas su nezaobilazni program i privatnih zabava i programa radio-postaja. Disco-epoha živi i dalje i teško će u dogledno doba biti zaboravljena. A to znači da ćemo se još dugo sjećati i nesuđenog kuhara iz Saarbrückena koji je svoje poslastice ipak stvorio na drugi način, Franka Fariana.