„Feminizam je na Balkanu još uvijek pogrdna riječ“ | Politika | DW | 31.05.2022
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Strani mediji

„Feminizam je na Balkanu još uvijek pogrdna riječ“

Povratkom nacionalističkih mitova pokopano je napredno nasljeđe iz bivše Jugoslavije u pogledu emancipacije žena. Seksualno uznemiravanje je tu uobičajeno i nedostaje svijest da se radi o kršenju prava žena, piše NZZ.

Članak u novinama Neue Zürcher Zeitung (NZZ) počinje sjećanjem autorice i književnice Lane Bastašić, rodom iz Banjaluke, na jednu nepravdu: odlazak u lov početkom 1990-ih, u koji je njezin djed poveo njezinog brata, ali ne i nju - samo zato što je djevojčica. Morala je ostati kod kuće i vježbati abecedu. U isto vrijeme, 300 kilometara dalje, odigravao se "drugi lov" – lov na književnicu Dubravku Ugrešić, koju je „hrvatska javnost proglasila izdajnicom i vješticom jer je prosvjedovala protiv nacionalizma".  Istovremeno su njezine kolege, svi ugledni profesori književnosti, muškarci i žene – šutjeli. „I tako je najznačajnija jugoslavenska književnica otišla u progonstvo, dok su muškarci ubijali divljač i ljude, a ja se bavila usavršavanjem svoje kaligrafije".

30 godina kasnije i sama Lana Bastašić bila je optužena za vještičarenje. Tada je prvi put srela Dubravku Ugrešić. "Danas je nemoguće govoriti o feminizmu na Balkanu, a da se ne prisjetimo raspada Jugoslavije", piše ona u članku za NZZ. "Emancipacija žena išla je ruku pod ruku s antifašističkim pokretom u Jugoslaviji. Jedna od njezinih najvažnijih poluga bila je Antifašističko vijeće žena (AFŽ) , osnovano u Bosni 1942. godine s ciljem mobilizacije žena u partizane u svrhu narodnooslobodilačkog otpora. One više nisu bile samo majke, sestre i supruge: osim što su bile bolničarke, kuharice, krojačice i kurirke, te su se žene dobrovoljno prijavljivale na frontu, a neke su postale i prvi heroji Jugoslavije: poput Marije Bursać, Rade Vranješević i Vahide Maglajlić".

Lana Bastašić

Lana Bastašić

Nakon sudjelovanja u Drugom svjetskom ratu Jugoslavenke su konačno dobile pravo glasa i 29. studenoga 1945. glasale protiv monarhije i za republiku (SFRJ). Sljedeće godine, po novom Ustavu, ženama su dodijeljena jednaka prava kao i muškarcima. „Obje moje bake, jedna muslimanka, druga kršćanka, dobile su pristup univerzitetskom obrazovanju i dopušteno im je raditi u državnom sektoru. Nosile su štikle i ruž za usne. Jedna od njih se razvela 1960.", piše Lana Bastašić u svom tekstu za NZZ.

Potom prelazi na devedesete godina prošlog stoljeća u Banja Luci, gdje je odrasla, navodeći kako su srpski nacionalisti promijenili nazive ulica palih partizanki Rade Vranješević i Vahide Maglajlić, čiji su spomenici krasili Banjaluku. „Srpski nacionalisti nisu promijenili samo imena već su izbrisali i sva muslimanska obilježja u gradu", piše dalje u članku. Prijedlog, podnesen ove godine, da se banjalučkoj ulici vrati Vahidino ime, izravno je odbijen.

Ulice su preimenovane u Majku Jugovića, koja je u Kosovskoj bitki izgubila muža i sedam sinova, Majku Kristinu koja je izgubila tri sina u Vojsci RS, Majku Jevrosimu koja je rodila srpskog junaka Kraljevića Marka i Majku Knežopoljku, lik iz poeme Skendera Kulenovića. Pri tome su sinovi majke Knežopoljke ubijeni od strane istih ljudi protiv kojih se borila i Vahida. A za razliku od Vahide, „nijedna od srpskih majki nije bila rođena u Banjaluci" i ni jedna se „nije borila za oslobođenje svoje zemlje od okupacije", piše NZZ.

U članku se dalje navodi kako su se ovakve pojave događale i u drugim bivšim jugoslavenskim republikama: preimenovane su ulice, podignuti kipovi u znak nacionalnog ponosa, a imena partizanki izbrisana iz gradova. „Žene su postale „vlasništvo nacije", a nicali su pokreti, koji su se borili protiv prekida trudnoće.

„Kada me je napao jedan direktor muzeja iz Beograda, nazivajući moje pjesme bogohuljenjem i lezbijskim koještarijama, napad se preusmjerio na mog oca, koji me nije dobro odgojio", piše dalje autorica teksta. Moja tetovaža ukazivala je da „vladam sposobnostima vještičarenja, što nije u skladu s pravoslavnim, kršćanskim vrijednostima".

Dubravka Ugrešić

Dubravka Ugrešić

Uz to, kako dalje navodi Lana Bastašić, posljednjih nekoliko godina klevetao ju je i jedan sveučilišni profesor, koji je smijenjen zbog mnogobrojnih pritužbi žena. Većinu vremena on je proveo upozoravajući ljude na nju kao "samomrzeću Srpkinju" i "polutalentiranu diletanticu" koju vjerojatno "Zapad plaća da umoči olovku u onu stvar umjesto da priča o ubijenim precima".

Skoro da nema literarnog festivala na kojem je Lana Bastašić bila pošteđena sekstističkih komentara, a po tom pitanju se nije proslavilo ni Sarajevo. Tamo je na festivalu knjige Bookstan nju i književnicu Rumenu Bužarovsku jedan muškarac iz publike podučavao „o svetoj ulozi majčinstva", izražavajući razočarenje da to za ove književnice nije od interesa.

Ukazala je i na slučaj Marije Lukić u gradiću Brusu u Srbiji, gdje je pala „povijesna presuda pravosuđa Srbije": bivši gradonačelnik osuđen je na tri mjeseca zatvora zbog seksualnog uznemiravanja svoje suradnice.

„Feminizam je na Balkanu još uvijek pogrdna riječ“, zaključuje autorica teksta u švicarskim novinama Neue Zürcher Zeitung i ukazuje kako tamošnje obrazovane žene i muškarci, poznati i renomirani ljudi, književnici i novinari stalno „ističu svoj antifeminizam" – za razliku od „partizanke" Dubravke Ugrešić, koju su „prognali kao vješticu" i koja i dan danas sebe naziva „jugoslavenskom književnicom" – ženom koja se „ laptopom bori protiv fašizma".

Pripremila Jasmina Rose