Bespomoćni berlinski diplomati u iranskoj krizi | Politika | DW | 07.01.2020
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Politika

Bespomoćni berlinski diplomati u iranskoj krizi

Napetost između Irana i SAD-a eskalira sve do prijetnji ratom. Europa i Njemačka nemaju gotovo ništa što bi mogle ponuditi u smirivanju situacije u Iranu.

Berlin, 4.1.2020.: prosvjedi protiv rata protiv Irana

Berlin, 4.1.2020.: prosvjedi protiv rata protiv Irana

„Deeskalacija" je čarobna riječ. Ona se uvijek iznova ovih dana može čuti u političkim naporima Berlina. I u nedjeljnoj zajedničkoj izjavi kancelarke Angele Merkel, francuskog predsjednika Emmanuela Macrona i britanskog premijera Borisa Johnsona govorilo se o deeskalaciji. Upućeni su apeli "svim uključenim akterima" da pokažu krajnju suzdržanost i osjećaj odgovornosti. Ali: kako postići deeskalaciju?

Odgovor Europe glasi: kroz razgovore. „Europljani", naglasio je njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas, "imaju otvorene i funkcionalne kanale komunikacije s objema stranama, koji se trenutno koriste. I mi ćemo dati svoj doprinos kako bismo osigurali da u Iraku ne dođe do rata u kojem će sukobljene strane biti u službi drugih velikih sila i susjednih zemalja."

SAD se žali na nedostatak podrške

Razgovara se sa Sjedinjenim Državama, koje su u zračnom napadu u Bagdadu usmrtile generala Gasema Sulejmanija i time masivno zaoštrile krizu. Američki državni tajnik Mike Pompeo je izrazio razočarenje zbog nedostatka podrške Europljana za ovaj drastični korak. Sjedinjene Države su opravdavale ovaj napad bespilotnim letjelicama navodnim neposredno očekivanim napadima Sulejmanija. Međutim, za tu tvrdnju nisu dostavljeni nikakvi dokazi, rekao je glasnogovornik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova. "Vidjeli smo obrazloženje SAD-a. Međutim, za opravdanost tog postupka nedostaju nam informacije", rekao je Rainer Breul na konferenciji za novinare.

Čini se da se Europa odlučila za neku vrstu putničke diplomacije s podijeljenim ulogama: Macron održava kontakt s iranskim predsjednikom Hasanom Rohanijem; Boris Johnson se savjetuje s predsjednikom Trumpom. Angela Merkel će se idućeg vikenda sastati s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i razgovarati o zaljevskoj krizi. Rusija se, kao i Kina, ubraja u potpisnice nuklearnog sporazuma iz 2015. godine.

Zajedno protiv eskalacije: Boris Johnson, Angela Merkel i Emmanuel Macron

Zajedno protiv eskalacije: Boris Johnson, Angela Merkel i Emmanuel Macron

Njemački vojnici u Iraku

Savezna vlada Njemačke također vodi razgovore s Bagdadom. Irački parlament je u nedjelju, isprovociran napadom američkih bespilotnih letjelica na njegovom teritoriju, potvrdio nacrt rezolucije kojom se sve strane trupe u toj zemlji, uključene u borbu protiv IS-a, pozivaju da napuste zemlju. U Iraku je raspoređeno i 120 vojnika Bundeswehra koji se uglavnom nalaze u misiji vojne obuke. Sada se, prema riječima glasnogovornika Ministarstva vanjskih poslova Breula, raspravlja o tome "kako se vlada misli suočiti s ovom odlukom parlamenta i kakav je budući odnos koji ona želi imati s partnerima".

Ministar vanjskih poslova Maas naglasio je da nitko ne želi vojni angažman u Iraku protiv volje iračkog parlamenta i vlade. Američka prijetnja sankcijama, kako je rekao Maas, „ne pomaže" u ovoj situaciji. Njemački vojnici zbog napete sigurnosne situacije u Iraku trenutno borave u svojim kampovima.

Njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas također namjerava „ubrzo obaviti razgovor s iranskim ministrom vanjskih poslova Džavadom Šarifom", rekao je glasnogovornik Breul.

Bespomoćni posrednici

Međutim, postavlja se pitanje: što Berlin, kao i Europa, osim apela i savjeta, mogu ponuditi svojim sugovornicima? Već skoro godinu i pol Europljani bezuspješno pokušavaju posredovati između Teherana i Washingtona. Oni se zalažu za spašavanje nuklearnog sporazuma s Iranom iz 2015. godine. Američki predsjednik Donald Trump je u svibnju 2018. jednostrano odustao od Zajedničkog sveobuhvatnog plana djelovanja (Joint Comprehensive Plan of Action, - JCPoA). Kao rezultat toga, Washington je slijedio politiku „maksimalnog pritiska" na Iran, posebno kroz režim sankcija koji Iran doživljava kao ekonomski rat.

Njemački vojnici u Iranu

Njemački vojnici u Iranu

Svi dosadašnji pokušaji Njemačke, Francuske i Velike Britanije da se Iranu osiguraju gospodarske povlastice obećane nuklearnim sporazumom bili su razočaravajući. Većina europskih firmi se, zbog pritisaka Amerike, povukla iz Irana. A europski mehanizam trgovine INSTEX, koji služi zaobilaženju američkih sankcija, koji su prije godinu dana pokrenuli Berlin, Pariz i London, nije zaživio.

Kako Teheran od sporazuma nema koristi, čini se da se Iran od svibnja prošle godine postepeno povlači iz svojih obveza iz sporazuma. Iranska vlada je u nedjelju najavila najnovije kršenje nuklearnog sporazuma. Konkretno, ukidanje granica za centrifuge za obogaćivanje urana "bilo bi dalji ozbiljan prekršaj" sporazuma, rekao je glasnogovornik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova Breul. "Naš cilj i dalje ostaje spašavanje dogovora." Breul pak nije odgovorio na pitanje kako bi se to trebalo dogoditi.

„Europa mora preuzeti političke rizike"

Europa ne znači puno u zaljevskom sukobu, napisao je bivši ministar vanjskih poslova Siegmar Gabriel u komentaru u berlinskom „Tagesspiegelu". Previše se u posljednje dvije godine pokazalo "da je EU papirnati tigar kada situacija postane ozbiljna", rekao je on. A da bi to promijenila i zaista deeskalirala, Europa mora biti hrabra i preuzeti političke rizike, zahtijevao je bivši ministar. A to, kako je još rekao, znači: "Ako je potrebno, treba se upustiti i u veliki politički sukob sa sadašnjim predsjednikom Sjedinjenih Američkih Država."

Kako bi se Iran spriječilo da „dalje ulazi u logiku eskalacije", Gabriel savjetuje da se Teheranu ponudi dvoznamenkasti iznos u milijardama kredita Europske središnje banke ili europskih nacionalnih banaka, kako bi se Teheran vratio provedbi nuklearnog sporazuma ili u najgorem slučaju „ograničenoj" reakciji na napad na Sulejmanija. Takvom ponudom Europa bi mogla povratiti svoj kredibilitet prema Iranu.

Preporuka uredništva