Što su činjenice kod prekida trudnoće? | NRS-Import | DW | 10.07.2022
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Rasprava o pobačaju

Što su činjenice kod prekida trudnoće?

Odluka američkog vrhovnog suda protiv prava na pobačaj je opet uzbudila duhove – i opet se potežu proturječne tvrdnje. Što je od toga točno, a što tek uvjerenje pristaša ili protivnika abortusa?

Držite svoje zakone izvan mog tijela poručuje ova prosvjednica u New Yorku - i tu je teško nešto dodati

Prosvjed protiv zabrane pobačaja u New Yorku

Prekid trudnoće baš nikad nije odluka koju neka djevojka ili žena donosi olako i u pravilu je prava drama, ponekad i životna prekretnica. Barem zato bi u raspravama bilo bolje da se kao argumenti potežu činjenice, a ne mišljenja i uvjerenja. Tu smo saželi neke tvrdnje i suočili ih s realnim brojkama i znanjem stručnjaka.

Tvrdnja: Zabrana pobačaja ne sprječava pobačaje, nego tek sigurne pobačaje

To se uvijek iznova čuje od pobornika pobačaja i pogotovo nakon ove odluke Vrhovnog suda SAD-a kojom se niječe pravo na pobačaj i praktično otvara vrata saveznim državama da zabrane prekid trudnoće.

Procjena DW: To je točno

Skupina britanskih znanstvenika je analizirala podatke za razdoblje od 1990. do 2019. iz čak 166 zemalja svijeta među kojima su i one u kojima je pobačaj dozvoljen i one u kojima je zabranjen. Rezultat je jasan: među tim zemljama praktično nema razlike u broju prekida trudnoće. U konačnom nalazu, u kojem su doduše izuzete Indija i Kina, su utvrdili kako se prekida otprilike svaka druga neželjena trudnoća, u zemljama gdje je pobačaj zabranjen je i udio čak – nešto viši.

Žena u klinici u Oklahomi

Ako neka nesretnica i ne vidi drugog izlaza nego prekinuti trudnoću, onda je svakako najbolje i daleko najsigurnije da se to provede uz stručan medicinski nadzor. A kod "ilegalnih" - je i sama higijena golemo pitanje.

Isto tako, tek malen dio djevojaka i žena u zemljama gdje je pobačaj zabranjen imaju novca za put u neku zemlju gdje bi to mogle učiniti u bolnici i od stručnog medicinskog osoblja. Tako Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) računa kako je 45% pobačaja „nesigurno“, dakle provode se bez ikakvog stručnog savjetovanja, ne uvijek niti od osoba koje uopće imaju medicinsko znanje i u prostorima nedovoljne higijene.

A to takve neželjene trudnice i prečesto košta života: WHO računa kako je između 4,7 i 13,2% svih smrtnosti trudnica rezultat nesigurnog prekida trudnoće. U razvijenim zemljama 30 od 100.000 žena umire od takvih nestručnih zahvata, u zemljama u razvoju je to pravi pokolj tih nesretnica: neće preživjeti njih 220 od 100.000 koje se odluče na abortus. A ako i prežive, komplikacije su gotovo izvjesne: po procjenama medicinskih stručnjaka, samo 2012. je u zemljama u razvoju u bolnicama bilo sedam milijuna žena koje su se liječile od posljedica takvog prekida trudnoće „na crno“.

Tvrdnja: Svaki prekid trudnoće je golema opasnost i za trudnicu

To je česta tvrdnja protivnika pobačaja, a američka kršćanska organizacija Live action je to sročila u slogan „Nema sigurnog pobačaja“.

Procjena DW: To je netočno

Pobačaj se danas provodi na dva načina: ili farmaceutski, „pilulom za pobačaj“ ili operativnim zahvatom. I prema američkoj Školi za babice i ginekologiju (ACOG) je pobačaj „uobičajeni medicinski postupak“ koji je „veoma siguran“: značajnije komplikacije nastupaju kod samo 0,23 do 0,5% slučajeva – naravno „legalnog“ prekida trudnoće u medicinskoj ustanovi. Helena Lüer iz organizacije Liječnici bez granica nam kaže kako je danas zahvat pobačaja „manje opasan nego primiti dozu penicilina ili dati izvaditi zub". To potvrđuju i statistike američkog Centra za nadzor bolesti i prevenciju (CDC): od 2013. do 2018. je na 100.000 prekida trudnoće preminulo 0,41 slučajeva – dakle jedna trudnica u gotovo 244 tisuće intervencija.

Pilula za izazivanje pobačaja

Popratne pojave su moguće i kod farmaceutski izazvanog pobačaja, ali opasnost je "manja nego doza penicilina ili izvaditi zub", kaže jedna liječnica

Awa Naghipour iz nevladine udruge Feministička medicina ne niječe kako su kod oba oblika prekida trudnoće moguće popratne pojave kao što su duže krvarenje, grčevi i bolovi, glavobolja, mučnina i vrtoglavica. Kod kirurškog prekida može biti oštećen i uterus ili okolni organi, ali to se najprije događa kod ilegalnih prekida trudnoće. „Što je opcija prekida trudnoće otvorenija, medicinski nadzirana i standardizirana, to je i sigurnija.“

A u zemljama gdje je pobačaj zabranjen i po procjenama američke udruge Population Reference Bureau, u najboljem slučaju se samo jedan od četiri pobačaja može smatrati sigurnim, u državama gdje je to dozvoljeno je samo jedan „nesiguran" na devet sigurnih.

Tvrdnja: Svi smo mi (Amerikanci) zapravo protiv pobačaja!

To je također česta tvrdnja protivnika pobačaja, a američka kršćanska organizacija Focus on the Family se poziva i na statistiku ispitivanja javnog mnijenja gdje „71% Amerikanaca podržava zakonom ograničeni prekid trudnoće“.

Procjena DW: Neispravno tumačenje ispitivanja

Tu je riječ o telefonskom ispitivanju 1.004 odrasle osobe u SAD-u početkom ove godine, a provedeno je po narudžbi kršćanske udruge Knight of Columbus. Čak i bez dvojbi, oslikava li i po metodi to ispitivanje mišljenje čitave zemlje, već i „kreativno" tumačenje rezultata ovu tvrdnju pretvara u netočnu.

Prosvjed protiv pobačaja u Münchenu 2017.

I u Njemačkoj se povremeno pojavljuju prosvjedi kojima se traži zabrana pobačaja. I na ovom prosvjedu 2017. u Münchenu se ne čini da je među njima baš mnogo onih koji bi uopće ikad mogli ostati trudni.

Jer upitani su se trebali odlučiti za jedan od iznesenih stavova i zapravo tek njih 12% se složilo kako „Pobačaj ne smije nikad biti dozvoljen“. U tumačenju se pak jednostavno dodalo 9% onih koji smatraju kako „pobačaj smije biti dozvoljen samo ako se tako spašava život majke“, a i 28% upitanih koji misle kako „pobačaj smije biti dozvoljen samo nakon silovanja ili incesta ili da bi se spasila majka“. Sve to čini 49%, ali u tumačenju su dodali i 22% onih koji potpisuju stav kako „pobačaj smije biti dozvoljen samo u prva tri mjeseca trudnoće“ – što uglavnom i jest medicinska praksa i oni se nikako ne mogu svrstati u „protivnike".

I druga ispitivanja pokazuju kako je potpunih protivnika zapravo malo: aktualno ispitivanje američke udruge javnog radija (NPR) 941 odrasle osobe svjedoči kako se njih 56% ne slaže s odlukom Vrhovnog suda kojom se niječe pravo na prekid trudnoće, četiri posto nisu sigurni ili ne žele odgovoriti. 

Tvrdnja: Žene su shvatile i zapravo je pobačaja ionako sve manje

U toj tvrdnji se protivnici pobačaja pozivaju na statistike američkog nevladinog Instituta Guttmacher u razdoblju od 1981. do 2017. i kod trudnica od 15 do 44 godine starosti je doista pobačaja sve manje: udio je s 29,3 promila trudnica koje su odlučile prekinuti trudnoću pao na 13,5 promila.

Procjena DW: Točno, ali nepotpuno

U ovom argumentu koji iznose protivnici pobačaja nedostaju statistike tog istog instituta za posljednje godine: 2019. je u SAD-u bilo 916.460 prekida trudnoće – 14,2 promila, 2020. je narastao na 930.160, što je 14,4 promila. Statistike američkog Centra za nadzor bolesti i prevenciju su nešto manje, ali i one svjedoče opet o laganom porastu posljednjih godina: bilježe 619.591 prekid trudnoće 2018. i 629.898 intervencija u 2019.

Broj neželjenih trudnoća i pobačaja u svijetu po statistci WHO

Makar jest točno kako je prekida trudnoće manje, broj neželjenih trudnoća se također drastično smanjio tako da je kvota zapravo - ostala podjednaka.

To doista jest manje nego što je bilo prije četrdesetak godina, ali je i neželjenih trudnoća bitno manje. A i tvrdnja kako su nešto „žene shvatile“ baš potpuno „isisana iz prsta" – nema statistika o razlozima, zašto se neka nesretnica odlučila prekinuti trudnoću. To seže od žena koje već imaju više djece i gdje bi još jedno bilo ipak previše pa do maloljetnica, čak i djevojčica kojima se tako nešto dogodilo. 

Jer tu ostaje otvoreno pitanje, koliko država, vjera ili uvjerenje onih koji uopće nisu u tom teškom položaju, smiju i trebaju odlučivati o sudbini djevojaka i žena kojima je trudnoća baš sve drugo nego neki radosni događaj. Tu isto tako nema riječi niti o teškoj drami kroz koju prolaze i gdje se često ne usuđuju niti priznati svoju trudnoću obiteljima, čak niti partneru. 

To nije sadržaj pitanja o činjenicama o prekidu trudnoće, ali jest čitavog društva: u očaju zbog stanja u kojem su se našle i ako je u njihovoj državi takva intervencija zabranjena, neke od njih jedini izlaz vide u samoubojstvu – ili čedomorstvu, o čemu također postoje zastrašujuće brojke, osobito u zemljama u razvoju. 

O tome bi trebali razmisliti i oni koji svoj moral i načela, čak i ako bi bili ispravni, žele nametnuti baš svima drugima.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu