IS-povratnici i ruka zakona

Taha A.- J. prošlog ponedjeljka ujutro mirno sjedi između dvojice svojih prevoditelja u košulji na cvjetiće. Taha, u svojim kasnim dvadesetim, pomno prati ono što govori glavni komesar Ralf Lüders u sudnici Višeg regionalnog suda u Frankfurtu. On je svjedok iz Oldenburga.

Nedaleko od Oldenburga nalazi se Lohne, a u tom mjestu je koncem juna 2018. godine u jedan automobil ušla ubijeđena pristalica IS-a Jennifer W. kako bi sa svojom dvogodišnjom kćeri otišla u teroristički kalifat tzv. Islamske države. Bilo je to u trenutku kada je vojni pritisak na džihadističku miliciju bio toliko veliki da je propast tzv. Islamske države za svakog promatrača mogla biti samo još pitanje vremena.

Smrt petogodišnjeg djeteta

Ralf Lüders govori kao svjedok u Frankfurtu jer se vozio iza Jennifer W. i čuo svaku riječ koju je ona razmijenila sa vozačem. On je bio ubačeni špijun posuđen od američkog FBI-ja. Čovjek, koji je tokom dugog komuniciranja preko Telegrama uspio dobiti povjerenje Jennifer W. Tako veliko povjerenja da je Jennifer u autu, u koji je ubačen mikrofon za prisluškivanje, vrlo brzo počela govoriti o jednom nečasnom incidentu: Prilikom prvog boravka u području IS-a, u iračkom gradu Faludži, njen muž Taha A.-J. je ubio petogodišnje jezidsko dijete koje je držano kao rob. On je, kako je dalje rekla, želio kazniti dijete jer se pomokrilo u krevetu. Zbog toga je djevojčicu privezao za prozor na suncu. Dok djevojčica u mukama nije umrla. 

Jennifer W. je od aprila 2019. godine na sudu u Muenchenu, zbog toga jer nije uradila ništa da spasi djevojčicu. Tamo je izjavu već dala majka preminule djevojčice. Ona je također bila držana kao ropkinja u domaćinstvu Jennifer W. i njenog muža i morala je bespomoćno gledati smrt svoje kćeri.

Optužnica za genocid

Od aprila traje suđenje njenom suprugu Taha A.-J. u Regionalnom sudu u Frankfurtu. U maju 2019. godine je on uhapšen u Grčkoj na osnovu njemačke potjernice, a u oktobru je izručen Njemačkoj. Proces protiv rođenog Iračanina je izazvao veliku međunarodnu pažnju.To je prvi proces protiv borca IS-a u kojem se tematizira genocid tzv. Islamske države protiv Jezida.

“Postupkom za genocid njemačko Državno tužiteljstvo radi težak posao”, kaže Alexander Schwarz, ekspert za međunarodno pravo iz Leipziga. Genocid je u međunarodnom pravu “zločin nad zločinima”, kaže on. Međutim Schwarz za DW kaže da postoji poteškoća u tome da se počiniteljima individualno dokaže da su zaista željeli uništiti cijelu etničku skupinu.

Za ovog eksperta za međunarodno pravo ono što je zaista posebno u postupku protiv Taha A.-J. je sljedeće: “Prvi put Savezno državno tužiteljstvo provodi djelo počinjeno u inozemstvu”. To znači da djelo nije počinjeno u Njemačkoj, ni počinitelj ni žrtva nisu Nijemci, a počinitelj se u trenutku počinjenog djela nije nalazio ni na njemačkoj teritoriji. U slučaju Taha A.-J. Savezno tužiteljstvo prvi put koristi “stopostotno načelo svjetskog prava u međunarodnom pravu”. 

Sve veća uloga međunarodnog kaznenog prava

Međunarodno kazneno pravo igra sve veću ulogu u radu Saveznog državnog tužiteljstva. Kada je 4. maja u Hamburgu počeo sudski proces protiv 35-godišnje povratnice iz IS-a Omaima A. u optužnici je bila i optužba za zločine protiv čovječnosti. Jer, kako se dalje navodi, supruga poznatog džihadiste Denisa Cusperta je navodno u svom domaćinstvu držala 13-godišnju jezidsku djevojčicu kao ropkinju.

Nakon što se Omaima A. 2016. godine vratila iz sirijskog ratnog područja tri godine je živjela potpuno neometano u svom rodnom gradu Hamburgu. Tek su istraživanja novinara Jenana Mousse sa arapske televizije Al Aan priskrbila neophodne dokaze.

Moussa je u Siriji pronašao mobitel koji je Omaima A. tamo koristila – sa hiljadama fotografija i video snimaka. Zahvaljujući tome je moguće rekonstruirati život ove pripadnice IS-a u Siriji do detalja.

Zbog toga je prikupljanje dokaza započelo i prikazivanjem televizijskog dokumentarca koji je Jenan Moussa snimio o njemačkim džihadistima.

Naoružane žene

U dokumentarcu se može vidjeti Omaima A. sa njenom djecom, u rukama oružje, te nasmijanog Denisa Cusperta. Ekspert za međunarodno pravo Schwarz smatra da slika žene, članice IS-a, kao pasivne žene koja nema svoje mišljenje mora biti korigirana. “Brojne povratnice, dakle žene borkinje u IS-u, su bile naoružane, imale su AK 47 ili pištolje”.

Brojne žene, koje su se borile u IS-u, su također radila u tzv. moralnoj policiji. Pri tome su drugim ženama upućivale na to kako da se oblače, kako da se ponašaju, kako da se podvrgnu pravilima ponašanja Islamske države. Za Alexandra Schwarza je posebno držanje robova djelo koje se može pripisati ženskim borkinjama i koje su najvećim dijelom one prakticirale. 

Držanje robova pojavljuje se i u drugim procesima. Primjerice u procesu protiv Sarah O. u Duesseldorfu. Ovaj postupak, koji je zatvoren za javnost, se vodi od prošlog oktobra jer je optužena u vrijeme počinjenih djela bila maloljetna.

Sarah sada ima 21. godinu, a bilo joj je 15 kada je, prema zaključku istražitelja, odlučila da se priključi ratu na strani IS-a. Osim što se tereti za držanje robova Sarah O. se tereti da je sa svojim mužem i djecom živjela u stanu koji joj je IS dodijelio. 

Zvuči bezazleno, ali pravno se to smatra pljačkom kroz stanovanje. Iza toga stoji sljedeće: Ako IS nekome dodijeli stan dotadašnji stanovnici moraju biti ili protjerani iz stana ili ubijeni. Pri tome se radi o pljački i time o povredi Člana 9 Međunarodnog kaznenog prava. Prvi put je ovo tumačenje bilo u procesu protiv Sabine Sch. Ovj povratnica iz IS-a je u procesu u Stuttgartu u julu 2019. godine osuđena na pet godina zatvora prije svega zbog ratnih zločina zauzimanjem dva stana.

Od početka 2019. godine Savezno državno tužiteljstvo je podiglo osam optužnica protiv povratnika iz IS-a zbog povrede međunarodnog krivičnog prava.

Jedan od slučajeva je i protiv 33-godišnje Sibel H. Njena priča je slična brojnim drugim iz okruženja njemačkih pristalica IS-a: Ova žena je dva puta iz Aschaffenburga putovala u teroristički kalifat IS-a. Prvi put 2013. godine. Nakon što je njen prvi suprug ubijen, ona se 2014. kao udovica mučenika vratila u Njemačku. Ovdje se ponovo udala, ponovo za muškarca iz selefijske scene. Sa Denizom B. je drugi put otputovala u područja IS-a, gdje je s njim dobila dvoje djece. U proljeće 2018. godine je konačno premještena u Njemačku iz kurdskog zatvora na sjeveru Iraka.

Ovdje je Sibel H. najprije ostala na slobodi, jer je Savezni sud pravde tada odbio nalog za njeno hapšenje. Argument: Da bi neko važio za člana Islamske države nije dovoljno to da je učestvovao u “svakodnevnom životu na njihovoj teritoriji”.

Za nalog za hapšenje i podizanje optužnice vrhovni sudac je tražio dokaze da neko potpuno konkretno podržava IS ili da se borio na njegovoj strani. U protivnom ostaje nekažnjen. Nije ni čudo da se od povratnica iz redova IS-a stalno moglo čuti kako su se one samo brinule o domaćinstvu i djeci, a da o stravičnim djelima nisu ništa čule.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android