1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Radikalizacija Lamije K.

Naomi Conrad | Mohammad Massad
14. august 2018

Lamia K. je sa svoje dvije kćerke iz Mannheima najprije otišla u Siriju, a potom u Irak. Tamo je sa jednim pripadnikom IS-a dobila dijete. Sada je u Iraku osuđena na smrt, da bi kazna bila preinačena u doživotnu robiju.

https://p.dw.com/p/334k2
Irakische Frau mit Kindern IS Familienangehörige
Foto: Getty Images/AFP/S. Hamed

Lamia K. bila je, i u tome se svi slažu, potpuno "normalna i neupadljiva" žena. A onda je 2014. godine spakovala stvari i zajedno sa dvije kćerke otišla u Siriju. Kćerke su bile tinejdžerke, kada ih je majka odvela u "Islamsku državu" koja je tada upravo proglasila kalifat i kada je grad za gradom, mjesto za mjestom dovodila pod svoju brutalnu kontrolu.

Iz razgovora sa bivšim prijateljima i poznanicima o Lamiji se stiče utisak obrazovane 50-godišnjakinje, koja je razvedena i koja se sve više povlačila u sebe.

Ova žena potiče iz grada Rabata u Maroku. Njena porodica je pripadala srednjoj klasi. 1990. je stigla u Njemačku. Dobila je stipendiju i studirala germanistiku u Trieru.  A onda je upoznala muškarca koji je zbog nje prešao na islam i s kojim je dobila troje djece: jednog dječaka i dvije djevojčice.

U Trieru, manjem univerzitetskom gradu, je bilo malo žena migrantskog porijekla. Svi smo se poznavali, priča jedna Njemica također porijeklom iz Maroka, s kojom se Lamija K, povremeno sastajala na piću. 

Ona je Lamiju opisala kao samouvjerenu ženu, koja nije bježala od konflikta i koja je otvoreno ispoljavala svoje mišljenje. Muslimanka, koja je u Njemačkoj skinula maramu i za praznike išla u džamiju. "Ali konzervativna ili radikalna nikad nije bila." "Normalna", "neupadljiva", "liberalna", "otvorena prema svijetu" - tako su svi, koji su je znali, opisivali Lamiju.

Žena koja se odjednom promijenila

Familija Lamije K. se iz Triera kasnije preselila u Mainz, gdje je njen muž radio. Tada je ona počela da se mijenja. Od liberalne i otvorene žene postala je pobožna, a onda se i radikalizirala - sa svojom djecom je otišla u rat. "Ne mogu to da shvatim, to mi je nezamislivo", kaže njena bivša poznanica koja niej mogla sakriti šok.

Irak Bagdad Todesstrafe für Massaker an Soldaten in Tikrit
U Iraku se sada sudi ženama terorista IS-a, kao što je bila Lamija K.koja je osuđena na smrt a potom na doživotnu robiju kao i njena kćerkaFoto: picture-alliance/AP Images/K. Kadim

Lamija K. i njen muž su se rastali kada su djeca bila mala. Ona je na nekoliko mjeseci otišla sa njima u Maroko, a onda se ponovo vratila, ali ne u Mainz već na jugozapad Mannheima.

Zašto se tamo odselila, niko ne zna. Ovaj grad nije "Superhotspot" za islamiste. Možda je tamo imala prijatelje, nagađa jedna poznanica, ali sigurna ne može da bude. Lamia K. i njena djeca su živjeli povučeno, sjeća se jedna druga poznanica. Tek tada je počela da upada u oči sa svojim dugim, crnim suknjama i maramom, ali i hendikepiranom kćerkom.

Radikalizacija u internetu

"Sa ljudima poput nas nije se upuštala u razgovore ", kaže jedna žena, porijeklom iz Maroka, koja ne nosi maramu i rado oblači mini suknje i dodaje: "Ponekad sam imala utisak da se osjeća usamljeno".

Lamija, kako se čini, je sve više živjela u paralelnom svijetu. Stalno je bila na online-forumima u internetu, gdje je teroristička organizacija IS ciljano vrebala i regrutovala nove ljude. Bili su u potrazi za ljudima na koje se lako može ostvariti uticaj i koji imaju osjećaje bijesa, izolovanosti  i komplekse niže vrijednosti. Radikalizacija, kažu eksperti, može trajati mjesecima pa i godinama. Ljudi iz muslimanskih, hrišćanskih, ali i familija koje nisu bile religiozne postali su sljedbenici IS-a. Pa tako i Lamija K. i njene kćerke. U avgustu 2014. krenuli su u Siriju dok je sin ostao u Njemačkoj. Njihov prvi  cilj bila je Rakka, navodni glavni grad samoproglašenog kalifata. Lamija je kasnije tražila da se preseli u Mossul, pošto je grad bio bolje snabdjeven.

"To je tragedija, ne mogu da razumijem šta se s njom desilo", kaže jedna Lamijina prijateljica. Kako se jedna samouvjerena žena mogla tako lako dovesti pod uticaj drugih?

Slučaj Lamije K. je neobičan i zato što se ona radikalizirala u poznijem dobu. Većina od 1.000 državljana Njemačke, koji su se od 2013. godine počeli priključivati IS-u, bila je starosne dobi od 20 do 25, a veliki dio i znatno mlađi.

Njemačke vlasti polaze od pretpostavke da se trećina onih, koji su se priključili terorističkim grupama u Siriji, vratila u Njemačku. Među njima je i 50 žena. Ministarstvo unutrašnjih poslova, međutim, procjenjuje da je na ratnim područjima Sirije i Iraka još uvijek  270 njemačkih žena i djece. Međutim, na desetine žena je sa djecom u zatvorima ili logorima.

Među njima i Lamija K., njena starija kćerka Nadia P. i njena beba, čiji je otac jedan terorista IS-a. Najmlađa kćerka, koja je zaostala u fizičkom i psihičkom razvoju, navodno je poginula u Iraku tokom jednog bombardovanja. DW ne može ispitati tačnost ove informacije.

Žene se moraju predati iračkom pravosuđu

Irakische Frau IS Familienangehörige
U slučaju Nađe K., Lamijine kćerke koja je osuđena na kaznu doživotnog zatvora, niko nije postavio pitanje da li je ona bila maloljetna i stoga krenula s majkomFoto: Getty Images/AFP/S. Hamed

Lamia K. i Nadia P. su zajedno sa grupom drugih žena i djece zarobljene 2017. od strane iračkih vojnika, koji su nakon teških borbi oslobodili Mosul od terorističkog IS-režima. Lamija je sa kćerkom i bebom prebačena u zatvor u Bagdad.

Sada ona, kao i druge žene, pred iračkim sudom mora odgovarati za svoje veze sa "Islamskom državom". Početkom godine Lamiju K. je specijalni sud osudio na smrt zbog "logističke podrške" terorističkoj organizaciji IS. U aprilu je ova kazna preinačena u kaznu doživotne robije.

Onda je, početkom avgusta, i njena kćerka Nađa osuđena na doživotnu robiju. Tokom procesa ona je, kako su pisale novinske agencije, nijekala da je vjerovala u ideologiju IS-a. Potvrdila je međutim da je od njih dobijala mjesečnu platu. Mjesečna davanja su, prema informacijama DW-a, dobijale i druge žene.

Nađin branilac je istakao da je djevojka bila maloljetna u vrijeme kada je optužnica tereti za veze sa IS-om. Njeno vjenčanje sa jednim džihadistom branilac je nazvao "silovanjem jedne naoružane grupe, a nikako kao svjesno donesenu odluku".

Organizacije za ljudska prava kritikovale su ove procese, koji se odvijaju po hitnom postupku, a ponekad traju i po svega nekoliko minuta. Dolazi nerijetko do mučenja. Često se branilac i žena, kojoj se sudi, prvi put vide u sudnici. Sudije se jedva trude da sakupe dokaze, kaže Belkis Wille, ekspertica za Irak iz Human Rights Watcha, koja redovno prati suđenja u Bagdadu.

Optužene se dobrovoljno priključile IS-u

Problem je što iračke vlasti polaze od pretpostavke da su optužene dobrovoljno doputovale u Siriju ili Irak, kako bi se priključili IS-u. "Stoga u iračkom pravosuđu postoji snažna želja da se strane državljanke oštrije kazne", kaže Belkis Wille za DW. "Oni to objašnjavaju ovako: jedno je kada se probudiš i vidiš da je IS preuzeo kontrolu nad tvojim selom, a potpuno je drugo ako si se odlučila da napustiš svoju zemlju i dođeš u Siriju, kako bi se priključila IS-u."

Belkis Wille je ubijeđena da iračko pravosuđe ne pravi razliku i ne postupa blaže, jer se radi o ženama. "Onaj ko je bio na području IS-a je za iračke vlasti automatski kriv i to važi i za žene". Sudije ne pokazuju interes da ispitaju da li je neko protiv svoje volje doveden u Siriju ili Irak. To je dovelo do toga da su ljudi, koji su ubijali za IS, dobili iste kazne kao i osobe koje su se udavale za teroriste i s njima dobijale djecu.

Lamija je tokom saslušanja rekla da je svog muža upoznala preko interneta i da joj je on pričao kako je divan život u kalifatu. "Mislila sam da je to teritorija na kojoj je islam pravedan", dodala je. Ali tu postoje sumnje, jer je Službi za zaštitu ustavnog poretka (njemačka Tajna služba za unutrašnjost) njeno opredjeljenje bilo poznato.

Strašna tragedija

Prema informacijama novinske agencije AFP, irački sudovi su osudili na smrt 300 ljudi, među njima 100 inostranih građana zbog pripadnosti IS-u. Isto toliko je navodno osuđeno na doživotnu robiju. Službenih podataka još nema.

Presude protiv žena IS-a i njihove djece su veoma osjetljiva tema: Irak je suverena država i njemačke diplomate ne žele probuditi utisak da traže poseban tretman za svoje građane. I tako njemačke diplomate posmatraju sudski proces i pokušavaju, ako se izreknu smrtne presude, da oprezno iza kulisa utiču da ublaže takve presude. Irački diplomati su svjesni da Njemačka ima problem sa smrtnom kaznom i čine sve da izbjegnu komplikovane situacije, kažu poznavaoci situacije.

Ministarstvo vanjskih poslova zalaže se da osuđeni, ako ništa, izdržavaju kaznu u Njemačkoj i trude se da vrate njihovu djecu. Oni to, međutim, ne razglašavaju na sva zvona. DW ne smije objaviti ni tačan broj žena, o kojima se brinu njemački konzulati u Bagdadu i Erbilu.

Istovremeno se u Njemačkoj vodi istraga protiv žena IS-a - ove godine je to visoka dvocifrena brojka - kaže portparolka Generalnog tužilaštva. Njemačko pravosuđe, a taj stav se iskristalizirao prošle sedmice, smatra da činjenica da su žene živjele na području pod kontrolom IS-a nije dovoljna da se one krivično gone. Da bi se protiv njih vodili procesi, moralo bi se dokazati da su aktivno učestvovale u diskusiji na portalima ili da su bile dio šerijatske policije.

I dalje ne mogu da razumijem kako se to moglo desiti. To mi je jednostavno neshvatljiivo, kaže jedna od Lamijinih poznanica i zaključuje: To je strašna tragedija!"

 

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android