BRIKS u 2024: ni papirni tigar, ni bauk

To je udarac, ali BRIKS će ga preživjeti: Argentina se vjerovatno neće pridružiti tom savezu početkom januara – nova vlada je to najavila putem tvita. Ipak, BRIKS-u će se priključiti još pet zemalja: energetski teškaši Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) i Iran, kao i Egipat i Etiopija. Tim proširenjem, BRIKS jača svoju ulogu glasa globalnog juga i dobija veću težinu u međunarodnoj politici. Proširenje se odvija pod predsjedavanjem Rusije. I kada predsjednik Vladimir Putin u oktobru postavi crveni tepih za samit u Kazanju, u Rusiji, na fotografiji će biti dvostruko više šefova država i vlada nego ranije.

Članice BRIKS-a su postigle veliki uspjeh otkako su bankari Goldman-Sachsa 2001. godine stvorili akronim BRIC za investicioni fond, otkako su se lideri Brazila, Rusije, Indije i Kine prvi put sastali 2009. i otkako je Južna Afrika 2011. godine postala prva afrička zemlja koja se pridružila BRIKS-u. Taj uspjeh posebno iznenađuje jer demokratije poput Brazila, Indije i Južne Afrike pragmatično rade sa autokratijama Kinom i Rusijom, prelazeći ideološke granice. Čak ni smrtonosne borbe između indijskih i kineskih trupa na spornoj granici 2020. nisu slomile BRIKS.

Razlike i ukrštanja

Značajan potencijal za konflikte sa sobom donose i nove zemlje članice: Egipat i Etiopija se bore oko voda Nila. Saudijska Arabija i Iran se već decenijama žestoko bore za prevlast u Persijskom zalivu.

Ali bez obzira ne sve razlike, Johanes Plageman, politikolog iz hamburškog instituta GIGA, identifikovao je minimalni konsenzus: „Želja za međunarodnim poretkom kojim manje dominira Zapad."

To ne znači neprijateljstvo prema Zapadu. BRIKS može da donosi odluke samo jednoglasno. Zato ni Kina, ni Rusija, ni Iran u budućnosti, ne mogu lako da nametnu svoj stav. Za većinu zemalja BRIKS-a trebalo bi da važi ono što je indijski ministar spoljnih poslova Subramanjam Džaišankar naglasio u septembru govoreći o svojoj zemlji: „Indija nije zapadna, nije ni anti-zapadna“.

Izvan logike tabora

Članstvo u BRIKS-u, objašnjava politikolog Ginter Majhold, ne nudi samo jačanje pozicije u međunarodnoj politici. Ono takođe pruža priliku da se izbjegne taborsko razmišljanje u rastućem geostrateškom nadmetanju između Kine i Rusije s jedne strane i Zapada s druge strane. „Sa članstvom u BRIKS-u postaje jasno da ne želite da upadnete u tu logiku tabora, već da umjesto toga želite da zauzmete nezavisan stav", kaže Majhold, koji predaje na Slobodnom univerzitetu u Berlinu.

Signal te nezavisnosti je to da je Vladimir Putin početkom decembra, uprkos ruskom napadu na Ukrajinu, primljen sa svom pompom u budućim državama BRIKS-a, Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE) – i uprkos međunarodnoj potjernici. U Abu Dabiju nije samo povorka čelnika Kremlja prošla bulevarima obilježenim ruskim zastavama. Borbeni avioni su iscrtavali boje ruske zastave na pustinjskom nebu. Uz toliko gostoprimstva prema Putinu, skoro da bi moglo da se zaboravi da se UAE smatraju saveznikom SAD i da one u toj zemlji drže tri vojne baze.

Rusija profitira od predsjedavanja BRIKS-om

Predsjedavanje BRIKS-om i organizacija samita 2024. pružaju Rusiji nekoliko prednosti, analizira stručnjak instituta GIGA Plageman. Prvo, na unutrašnjem planu se pokazuje da Rusija ni u kom slučaju nije toliko izolovana kao što Zapad želi. „I onda, naravno, suština za Rusiju je takođe to da je u stanju da posluje zaobilazeći Zapad, da može efikasno da zaobiđe sankcije i da može profitabilno da prodaje svoje sirovine.

Već sada se čak i saveznici Zapada unutar BRIKS-a jedva pridržavaju zapadnih sankcija Rusiji. Na njih se djelimično gleda kao na signal upozorenja: sankcije protiv Rusije i Irana, zamrzavanje deviznih rezervi i isključenje iz međunarodnog platnog sistema SWIFT, podstakli su napore da se traže alternative finansijskom sistemu kojim dominiraju SAD – za svaki slučaj. Izgradnja prave alternative je teška i zahtijeva vrijeme. Ali UAE, na primjer, već dozvoljavaju da se isporuke gasa i nafte za Indiju i Kinu plaćaju lokalnim valutama, umjesto američkim dolarima.

BRIKS čak nema sopstveni sekretarijat. Ali ima svoju instituciju u finansijskom sektoru: Novu razvojnu banku. Prijemom bogatih naftnih monarhija Saudijske Arabije i UAE, banka bi mogla da poveća svoj kapital. Berlinski politikolog Majhold objašnjava da to znači stvaranje alternativnih izvora finansiranja za nacionalne razvojne projekte, ali i za javne dugove, „koji nisu povezani sa uslovima koji se obično pripisuju Svjetskoj banci ili Međunarodnom monetarnom fondu“.

Vrijednosti? Interesi!

Plageman očekuje dalje promjene kao rezultat uspona globalnog Juga i relativnog gubitka moći Zapada: „U mnogim oblastima međunarodne politike, svijet će postati transakcionalniji“. Autor nedavno objavljene knjige „Mi nismo svi – globalni jug i ignorisanje Zapada“, objašnjava šta to konkretno znači: „Manje će se vrednovati ideološko usklađivanje, promocija demokratije, ljudska prava i tako dalje, već će sve veći fokus biti na ostvarivanju sopstvenih suštinskih interesa.“

„Ono što njemačka ministarka spoljnih poslova propagira širom svijeta, a to su partnerski odnosi zasnovani na vrijednostima kao osnova saradnje, neće se smatrati osnovom“, potvrđuje Ginter Majhold. „Ono što mi pokušavamo da prodamo kao poredak zasnovan na pravilima je ono gdje članice BRIKS-a kažu: 'Nismo mi postavili pravila. I nema razloga da se pridružimo ili podvrgnemo tom pravilniku'.“ Pogotovo za manje moćne zemlje, „poredak zasnovan na pravilima uvijek je bio malo više od licemjerja na globalnom nivou“, kako su nedavno samokritično konstatovali Džulijan Barns-Dejsi i Džeremi Šapiro u američkom časopisu „Forin polisi“.

Razgovor je važan

Plageman zagovara smiren pristup BRIKS-u. On savjetuje da se na savez država gleda kao na partnera za saradnju – gdje god to sadržinski ima smisla. „Ako velike međunarodne institucije kao što su Ujedinjene nacije postaju sve manje sposobne za djelovanje, preostale grupe, grupice i institucije moraju barem potencijalno biti u stanju da sarađuju. Nema smisla stvarati neprijateljstvo“, ističe Plageman.

Ginter Majhold je nedavno u dokumentu za uticajnu berlinsku istraživačku Fondaciju nauka i politika (SWP) iznio konkretan prijedlog kako bi Zapad i BRIKS mogli da započnu dijalog: kroz zajedničke forume za dijalog između glavnih pregovarača G7 i BRIKS-a. Oni čak ne bi morali biti javni i mogli bi se baviti političkim oblastima koje manje utiču na geopolitičko nadmetanje: kao primjer Majhold navodi zaštitu životne sredine, klimatsku ili globalnu zdravstvenu politiku.

Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu