Krštenje kao zaštita protiv protjerivanja?

"Zavjeti vjeri koje izgovaraju, ma toliko dirnu jer su toliko euforični", priča Irmgard Conin, savjetnica i rukovoditeljica u Fidesu, katoličkom savjetovalištu u središtu Kölna za osobe koje se zanimaju za vjeru. Ona je ove godine na njihovom putu do krštenja pratila petoro izbjeglica. Jedan od njih se zove Jakov. "On je toliko strasno u svemu tom da je jednostavno obogaćenje za zajednicu", oduševljena je Conin.

Novi jezik, nova religija

Jakov je iz Afganistana. Stigao je u Köln kako bi se konačno krstio. Conin priča da su višestruki razlozi zašto se ljudi odlučuju da pređu na drugu religiju. "Neki od njih žele islam iz zemlje porijekla jednostavno ostaviti iza sebe. Kažu kako je kršćanstvo prava vjera - vjera ljubavi." Drugi pak, priča, se tako žele identificirati s Njemačkom. Ako već ovdje žive onda žele biti kršćani, priča Conin.

No, kada se muslimanske izbjeglice u Njemačkoj krste i kada pređu na kršćanstvo, uvijek se javlja sumnja da to rade kako bi poboljšali šanse za dobivanje azila. Rasprava o ovoj temi se rasplamsala zbog slučaja jednog Afganistanca koji se krstio tijekom odsluženja zatvorske kazne i time je spriječio već donesenu odluku o deportaciji. On je na same Duhove ove godine u bavarskom izbjegličkom centru u Arnschwangu ubio jednog dječaka - osjetljiv slučaj i za politiku i za crkvu.

Konzekventno protjerivanje počinitelja kaznenih djela

Političari iz gotovo svih stranaka već odavno zahtijevaju konzekventno protjerivanje počinitelja kaznenih djela. I počinitelj kaznenog djela iz Arnschwanga je trebao biti vraćen u Afganistan, ali je tada, za to nadležni, sud u Münchenu stopirao protjerivanje. Razlog: s islama je prešao na kršćanstvo i u domovini mu prijeti mučenje ili čak smrtna kazna.

Politički pritisak međutim raste. Crkvi se predbacuje da slabo provjerava ozbiljnost novokrštenih. Bavarski ministar unutarnjih poslova, Joachim Herrmann zahtjeva od crkava i sudova "da podrobno preispitaju je li netko istinski prešao na kršćanstvo". Zamjenik predsjednika Saveza njemačkih kriminalističkih službenika, Ulf Küch je u osnovi skeptičan kada se radi o krštenjima muslimanskih izbjeglica. On drži da je njihov prelazak na drugu vjeru "samo trik kako bi ostali u zemlji". "Kada je protjerivanje jednog počinitelja kaznenog djela propalo samo zbog toga što je prešao na kršćanstvo - onda treba samo zbrojiti dva i dva."

Je li ubojica zaista bio prakticirajući kršćanin? Je li njegov prelazak ozbiljno provjeren? Ili je on htio da prelaskom na kršćanstvo samo osigura dozvolu boravka u Njemačkoj? Administrativni sud je za DW priopćio kako se radi o kompliciranoj odluci i da se "vjerski identitet jednog čovjeka, kao nešto njegovo unutarnje i osobno može ustanoviti samo na osnovu navoda podnositelja zahtjeva za azil". No, možda bi se mogla provesti provjera od strane članova vjerske zajednice i ustanovi je li prelazak na kršćanstvo bio istinski ili se samo radilo o činu kojim se omogućuje dobivanje azila.

Kako se može dokazati vjera?

Nadležna Savezna služba za migracije i izbjeglice smatra da krsni list nije dovoljan dokaz o prelasku na drugu vjeru, kažu u toj službi na upit DW-a. "Podnositelj zahtjeva za azil mora dokazati da bi mu po povratku u domovinu, zbog prakticiranja vjere, prijetio progon što bi bilo relevantno za dobivanje azila u Njemačkoj." I dalje: "Općenito se predbacuje kršćanskim zajednicama da ne prate predano osobe koje se pripremaju za krštenje."

Pitanje azila ili pitanje vjere?

U Njemačkoj biskupskoj konferenciji kažu kako krštenju i prijemu u crkvu predstoji priprema i provjera koja traje mjesec dana. I to vrijedi za sve one koji se pripremaju za krštenje bez obzira na porijeklo i kulturološku pozadinu. „Dug i savjestan put praćenja nekog do krštenja također predstavlja i određenu vrstu zastrašivanja kako se ne bi vršila zloupotreba", smatra Klaus Hagedorn, koordinator pomoći izbjeglicama u kelnskoj nadbiskupiji. On kaže kako ga ponekad zovu oni koji pomažu izbjeglicama, i koji krštenjem žele spriječiti njihovo protjerivanje. "Mi reagiramo tako što ih ne krstimo", kaže.

Njemačka biskupska konferencija, ali i Njemačka protestantska crkva ne vide vezu između priljeva izbjeglica i povećanog broja krštenja. Thomas Zimmerman iz protestantske crkve tvrdi da se u toku protekle godine, u svim pripadajućim crkvenim zajednicama u kelnskoj nadbiskupiji, krstilo manje od deset odraslih osoba.

Strah od progona

Irmgard Conin u pripremnim razgovorima s onima koji se namjeravaju krstiti govori i o temi - azil. Jer, kada konvertiraju to znači da im u staroj domovini prijeti progon. "U 99 posto slučajeva u pitanju je istinski interes da dobiju vjeru koja ih oslobađa, ali to predstavlja i opasnost da dođe do razdora s obitelji", priča dalje Conin za DW. "Dvojica muškaraca su ove godine zaista odustala upravo zbog toga što im je prijetilo protjerivanje, i strahovali su od represalija u svojoj domovini."