Afganistan - izgon u rat

Njegove rečenice su kratke i šture. "Bojim se. Ovdje nisam siguran. Nemam pojma - ovdje ne mogu živjeti." Teško je razgovarati s Rahmatom. Ovaj mladić se zapravo ne zove tako. To ime je izmislio. Ne želi se više pojavljivati u medijima. Nakon povratka iz Njemačke je davao brojne intervjue. Nadao se da će tako izboriti povratak u Njemačku. Ali, još uvijek je u Kabulu. I sve više se boji života ovdje. Ovaj 23-godišnjak pristaje na razgovor s DW-om samo zato što očajnički hvata svaki kontakt s Njemačkom.

Izgon charter-letom

Rahmat je skupa s još 34 odbijena tražitelja azila vraćen prvim charter-letom iz Frankfurta za Kabul 14. prosinca 2016. godine. Od tada svakog mjeseca Njemačka u Afganistan šalje charter-letove. Do kraja travnja je vraćeno 107 mladih Afganistanaca. Planirani let 31. svibnja odgođen je zbog samoubilačkog napada u Kabulu. Jedan takav let stoji više od 300.000 eura. Troškove snosi Frontex, europska Agencija za nadzor granica. Afganistan je s EU-om i pojedinim zemljama članicama potpisao sporazum o vraćanju, kojim se afganistanska vlada obvezala na prihvaćanje vraćenih osoba. Zauzvrat su europski partneri obećali financijsku pomoć. Iz inozemstva dolazi oko dvije trećine novca za afganistanski državni proračun.

Rahmat je nervozan i rastresen. Puši jednu cigaretu za drugom. Čelo mu se stalno znoji. Kariranu maramu koju ima oko vrata koristi i kako bi pokrio lice kad mu pitanja postanu previše naporna. Njegov otac je bio važan vojni zapovjednik, prije osam godina su ga ubili talibani. "Ako me nađu i mene će ubiti." Ali, njemačke vlasti mu nisu vjerovale i odbile su njegov zahtjev za azilom.

Ovaj mladić je rođen u dolini Pandžir, a odrastao je u pokrajini Ghazni oko koje se još vode borbe. Odande je u proljeće 2011. pobjegao preko Irana, Turske, Grčke, Italije i Francuske u Njemačku. Bijeg je platio više od 10.000 dolara. Novac mu je dala obitelj. Danas ne zna što je s njegovom obitelji. Majka i brat su nestali. Od bijega s njima nema kontakta. U Ghazni se ne želi vratiti. I prije nekoliko dana su talibani napali glavni grad te pokrajine.

Šest je godina živio u Aalenu, blizu Stuttgarta. A onda je iznenada došao izgon. "To nije fer. Puno sam vremena proveo u Njemačkoj, više od šest godina. Ništa nisam krivo učinio. Išao sam u školu, učio jezik i dobro se ponašao."

Spas u smartphoneu

U Kabulu sad živi kod obitelji jednog prijatelja iz Njemačke. Plaća stanarinu 60 eura mjesečno. "Tamo idem samo na spavanje, ne želim ih opterećivati. Dane provodim vani."

Preko dana luta po gradu i traži posao. Ali, Kabul je pun ljudi koji traže posao - i koji su očajni. Prošle godine je zbog ratnih sukoba 600.000 ljudi moralo napustiti svoje domove. Ove godine još 90.000. Istovremeno susjedne zemlje Pakistan i Iran vraćaju afganistanske izbjeglice. Prošle godine su ih vratili gotovo 700.000. Mnogi povratnici dolaze u Kabul, što je za taj grad previše. Šire se slumovi i izbjeglički logori.

Rahmat se ne odvaja od svoga smartphonea. Satima preko Whatsappa, Vibera i Facebooka kontaktira s ljudima u Njemačkoj. Jedna žena iz Njemačke mu šalje 150 eura mjesečno. S time preživljava. Ali, sve više se boji života u Kabulu. Nedostaju mu sloboda i sigurnost. Otkako se vratio, u Kabulu je bilo osam teških napada: auto-bombe i samoubilački napadi su dio svakodnevice.

Strah od sramote

Za Fareshtu Qedeez iz Međunarodne psihosocijalne organizacije IPSO je Rahmat klasični primjer. "Ako se mladi čovjek jako identificira s nekim drugim društvom i onda bude vraćen, teško je uklopiti se ponovo u tradicionalno, konzervativno društvo s jasnim granicama."

IPSO se u Afganistanu brine o ljudima koji trebaju psihološku pomoć, nudi terapije. 40 godina stalnog rata ostavile su duboke tragove u društvu. Podupire ju njemačko Ministarstvo vanjskih poslova, a već odavno joj se obraćaju i povratnici iz Njemačke. Kad stiže zrakoplov iz Njemačke suradnici IPSO-a čekaju u zračnoj luci. Oko polovice vraćenih tražitelja azila prihvaća ponuđenu psihološku pomoć. Ali, mnogi se srame. "Ne uspjeti - to je u afganistanskom društvu velika sramota. A oni koji nisu dobili azil osjećaju se kao osramoćeni gubitnici", kaže Qedeez.

Optužbe na račun predsjednika

Nekad vraćenim tražiteljima azila psiholozi uspiju otvoriti perspektive. Isa ne želi razgovarati nego bježati. Po mogućnosti odmah, u Iran pa onda u Tursku. Nastoji skupiti dovoljno novca da može platiti krijumčarima. On je vraćen u veljači. Prije bijega u Njemačku je 20 godina živio u Pakistanu.

Danas ovaj 29-godišnjak živi u domu afganistanske humanitarne organizacije AMASO. Za svoju situaciju krivi afganistanskog predsjednika Ashrafa Ghanija. "Afganistan se ponaša kao netko tko je pretučen, teško ozlijeđen leži na zemlji i unatoč tomu tvrdi da mu je dobro. Upravo tako se ponašala naša vlada kad je potpisala sporazum s Njemačkom. Naš predsjednik točno zna koliko je nesigurna naša zemlja."

Rasipanje novca?

Vraćanje izbjeglica u Afganistan je "čisto rasipanje novca", smatra Abdul Ghafoor, voditelj humanitarne organizacije AMASO. On je u Kabulu izgradio mrežu za izbjeglice i migrante. Oko polovice ljudi koji su vraćeni iz Europe napustili su ponovo Afganistan najkasnije za tri mjeseca. Ghafoor ima za to razumijevanja: "Što odgovorni čine kako bi afganistanska mladež ostala? Što čini naša vlada da poboljša sigurnost? Talibani su danas jači nego ikad nakon 2001. godine. Tada ovdje nije postojala samozvana Islamska država. A danas ona postoji. Zašto bi mladi ljudi trebali ostati? Zašto?"

Afganistanska vlada je nesložna. Ona nadzire oko 60 posto teritorija. Pored talibana još se na afganistanskom teritoriju bori dvadesetak terorističkih skupina i deseci paravojnih snaga. Nakon povlačenja više od 100.000 stranih vojnika gospodarstvo je u opadanju. SAD i NATO se spremaju ponovo u Afganistan poslati više vojnika kako bi stanje stabilizirali.

Ali, to ne utječe na promjenu njemačke politike azila. Samo od siječnja do travnja ove godine mjerodavni Savezni ured za migraciju i izbjeglice BAMF je odbio oko 32.000 afganistanskih zahtjeva za azilom, znatno više nego u cijeloj prošloj godini.