BiH nije sigurna zemlja

„Bosna i Hercegovina kao država nije u stanju da zaštiti prava Roma i drugih manjina od povređivanja ljudskih prava" – ovako su u Bundestagu kritikovali poslanici Zelenih Folker Bek i Luize Amtsberg, piše Berliner cajtung. „Oni se doduše pozivaju na odgovor Njemačke savezne vlade na pitanje koje je uputio Poslanički klub te partije. Ali, u tom odgovoru njemačke vlade se ne navodi da vlada ima saznanja da ‚bh država sprovodi sistematsko psihičko i fizičko nasilje protiv određenih grupa‘. Istovremeno pak priznaje navode nevladinih organizacija da ‚postoji fizičko zlostavljanje Roma i pripadnika drugih manjina i marginalnih grupa prilikom saslušavanja i hapšenja od strane policije ili u zatvorima‘."

Berliner cajtung dalje piše kako je dvoje poslanika izjavilo da su „povrede ljudskih prava toliko ozbiljne da se može reći da se radi o proganjanju".

Kelner štat ancajger (Koelner Stadt Anzeiger) o istoj temi piše: „Bek i Amtsberg prigovaraju i da je zdravstveno osiguranje za mnoge Rome prosto iluzija, kao i da svako treće romsko dijete, školskog uzrasta ne pohađa školu. I njemačka savezna vlada govori o tome, ali kao razloge navodi udaljenost školskih ustanova od roditeljskih kuća, kao i propuste u registraciji za to nadležnih službi prilikom rođenja. Istovremeno, kao razloge navodi izopštavanje iz društva i djelimičnu diskriminaciju od strane škola", piše dnevnik iz Kelna i dodaje: „I na kraju ključni zahtjev poslanika Zelenih: Jedna zemlja u kojoj jednoj grupi prijeti progon ne može biti sigurna zemlja."

„Topli zec za Merkel i Gauka"

Njemačka štampa piše i o obilježavanju Dana njemačkog ujedinjenja, 26. po redu. „Nakon ovogodišnjeg Dana njemačkog ujedinjenja ostaće gadan utisak da grupa zagriženih mrzitelja može da upropasti čak i najvažniji praznik u zemlji", piše Špigel na svom portalu. Dan ujedinjenja proslavljen je baš u Drezdenu u kojem je nastao islamofobni pokret Pegida i gdje su prije sedam dana detonirane eksplozivne naprave pred jednom džamijom i kongresnim centrom. Ni u ponedeljak nije moglo bez izgreda. Oko 500 okupljenih je na jednom trgu dočekalo kancelarku Merkel i predsjednika Gauka zvižducima i povicima „Merkel odlazi" i „Izdajnici naroda". „Put do mjesta na kojima su održavane priredbe prošli su kao kroz špalir koji naliči tzv. toplom zecu, špaliru kroz koji su morali da prolaze novopridošli zatvorenici na Golom otoku. Supruga saksonskog ministra privrede Martina Duliga počela je da plače provlačeći se kroz ljutitu masu. Jedan tamnoputi muškarac koji je htio da uđe na misu u Bogorodičinoj crkvi vrijeđan je majmunskim kricima i povicima 'Deportacija'", piše portal.

Špigel prenosi da su među nekoliko hiljada nezadovoljnika bili „brojni neonacisti". Jedan od transparenata je glasio: „Gospođo Merkel, povucite se uzdignute glave prije nego što budete poslati u pustinju da brojite pješčana zrnca".

Bilo je to tek nekoliko stotina nezadovoljnika, piše ljevičarski Tagescajtung (Berlin), ali dodaje: „Brojka zapravo nije važna. Desnim radikalima je uspjelo da zauzmu javni prostor tokom dana kada je na grad usmjerena pažnja ne samo njemačke javnosti. Slika rulje koja je poslata u svijet neće doprinijeti tome da se Njemačka predstavi kao mirna zemlja. Možda zvuči patetično i državnički, ali je istina: oni su nanijeli štetu Saveznoj Republici Njemačkoj." O tome piše i Tririše folksfrojnd (Trir): „Njemačka je 26 godina poslije ujedinjenja ponovo podijeljena. Postoji novi zid mišljenja i njega je teško prevazići. Oni s druge strane neće tako brzo preskočiti zid. Naprotiv, postaju sve beskrupulozniji jer žele da izguraju svoju stvar. A oni s ove strane zida ne smiju da im popuste, kako ih ne bi ojačali."

Ugledni nedjeljnik Cajt na svom portalu piše: „U Drezdenu je ponovo imidž bio jasniji od stava. Policija je ostavila nezadovoljnike na miru kako bi održala barokni privid, umjesto da traži načine da im oduzme platformu. Bijesni povici su tako zatrovali raspoloženje u Bogorodičinoj crkvi i Zemperovoj operi da se tamo više niko nije mogao osjećati prijatno. Pri tome se od samozvanih zabrinutih građana nije mogao očekivati otpor državnoj sili, niko nije vadio kaldrmu i kamenje. Lako bi bilo policajcima da potisnu rulju koja je plašila stotine ljudi koje su prisustvovale svečanosti. To bi bio signal: tolerišemo mirni protest, ali ne svuda. Svojom neodlučnošću su policija i nadležni pretvorili posjetu svečanoj misi u toplog zeca, a Dan ujedinjenja u farsu", zaključuje Cajt.