Sloboda za zviždačicu Chelsea Manning

Nakon dugih sedam godina, 17. maja otvaraju se vrata vojnog zatvora Fort Leavenworth u američkoj državi Kansas za Chelsea Manning. U periodu provedenom u zatvoru Manning je promijenila spol, i nije više Bradley, nego Chelsea. Ali prije svega, ona je prešla put od mladog IT specijaliste u armiji SAD-a u Iraku do junakinje, koja se borila za transparentnost i otkrivanje istine o američkom ratu u Iraku i Afganistanu, te istine o ponorima američke diplomatije i uslovima života zatvorenika u Gvantanamu. I još više, postala je borkinja za prava transseksualaca.

Nečovječni uslovi života u pritvoru

Chelsea Manning je u julu 2013. godine osuđena na 35 godina zatvora od strane američkog Vojnog suda - i to prema zastarjelom Zakonu o špijunaži iz 1917. godine. Nikada prije ovoga u SAD-u jedan zviždač nije dobio tako strogu kaznu. Chelsea je proglašena krivom za 17 od ukupno 22 tačke optužbe. Za "pomaganje neprijatelju" nije optužena. Da jeste, mogla joj je biti dodijeljenja smrtna kazna.

U trenutku presude, tada 25-godišnja Manning, provela je već tri godine u istražnom pritvoru. Specijalni izvjestilac UN za borbu protiv torture Juan Mendez u jednom izvještaju iz 2012. godine ustanovljava nečovječne uslove u pritvoru: Jednog osuđenika dnevno 23 sata i 40 minuta držati u samici od 4,5 kvadratnih metara je okrutno i nečovječno, kaže on.

"Nesrazmjerno visoka kazna"

Sada Manningova, 28 godina prije isteka kazne može napustiti zatvor, u kojem je promijenila spol i trenutno je jedina žena u ovom muškom zatvoru. Tamo je redovno bila šikanirana i najmanje dva puta je pokušala sebi oduzeti život. Za svoju slobodu može biti zahvalna bivšem predsjedniku Baracku Obami, koji je donio Akt o pomilovanju u posljednjoj sedmici svog mandata. Njena kazna je nesrazmjerno visoka, ustanovio je Obama u januaru. Sedam godina već odslužene kazne u zatvoru su dovoljne da bi se potencijalni budući izdajnici zaplašili, misli on. U jednom E - Mailu poslanom Deutsche Welleu, advokatkinja Manningove, Nancy Hollander podsjeća da je vlada Baracka Obame pratila i prisluškivala više zviždača nego ijedna administracija u američkoj istoriji.

Chelsea Manning je platformi Wikileaksa proslijedila oko 700.000 dokumenata na koje je naišla za vrijeme njenog rada kao specijalista IT-a u armiji SAD-a u Bagdadu. Time je Manningova svjetski raširenoj savršenoj slici Amerike suprotstavila nenašminkan pogled u unutrašnjost aparata moći.

Hrana za medijsko razotkrivanje

Sa Manningovim materijalima WikiLeaks je jednim udarcem postao poznat, objavivši video pod naslovom "Kolateralni ubojica" 5. aprila, 2010. godine. Ovaj 17-minutni video je snimljen bord kamerom borbenog helikoptera tipa Apač za vrijeme jednog napada u Bagdadu 2007. godine. U napadu je ubijeno 11 civila, među kojima su bila i 2 novinara Reutersa.

Nakon toga su uslijedili ratni dnevnici iz Afganistana i Iraka, depeše ambasada, akti Guantanamo. New York Times, Guardian, Spiegel - svi veliki mediji proširili su priču WikiLeaksa. U javnosti se počelo govoriti o mogućim ratnim zločinima.

Izdajnički chat

Dok je bila na slobodi, Manning je doživjela samo javno objavljivanje videa "Kolateralni ubojica". Već mjesec dana nakon toga, krajem maja 2010. godine uhapšena je u Iraku. Nekadašnji haker, Adrian Lamo, dao je američkim vlastima presudne dokaze za hapšenje Manningove. U to vrijeme mučena depresijom i nesigurnim životom transsekssualca u vojnom okruženju, Manningova se u mnogim chatovima u periodu od 4 dana povjerila Lami - iako ga lično uopšte nije poznavala. Lamo je istoriju chata poslije proslijedio američkom internet portalu Wired, koji ju je i objavio u oktobru 2010. godine.

Chelsea Manning samu sebe u chatovima opisuje kao "slomljenu dušu". Žudeći da se nekome povjeri i kaže šta joj leži na duši, daje intimne informacije o sebi - uključujući i to da je proslijedila povjerljive i tajne informacije "Australijancu bijele kose" (Julianu Assangeu, šefu WikiLeaksa - opaska redakcije). 

Pravda kao pogon

Kroz objavljene chatove postala je jasnija i motivacija Manningove, koja je prvobitno bila vođena nepravdom i činjenicom da se na terenu vladin PR i istina apsolutno razilaze.  Motivirala ju je i želja da vlada bude transparentna, te da se osude ratni zločini i odgovorni stave pred lice pravde.

"Želim, da ljudi vide istinu, jer bez informacija javnost ne može donijeti pravilnu odluku", piše ona pod imenom "Bradass87".

Kada Chelsea Manning danas izađe iz zatvora, vjerovatno će po prvi put u životu imati priliku živjeti život onako kako ona želi: kao žena i slobodna. Mreža svih onih koji joj pružaju podršku prikupili su za nju preko 130.000 dolara. S tim, Manningova se može usuditi započeti jedan bolji i ljepši život.