1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Manjinski narodi ne vide perspektivu na Kosovu

Petu godišnicu proglašenja nezavisnosti Kosova nealbanske i nesrpske zajednice dočekuju s nezadovoljstvom. Mladi i školovani bi najradije iselili u druge zemlje jer na Kosovu ne vide perspektivu.

default

Prizren

Edis Jonuzi, Bošnjak iz Prizrena je prije četiri godine završio medicinski fakultet u Beogradu. Vrativši se na Kosovo, u rodni grad Prištinu u Kliničko bolničkom centru završava jednogodišnje stažiranje. Kad je pomislio da će stečeno znanje početi da primjenjuje u svakodnevnom radu i da će od toga moći živjeti, nastaju problemi. Osim nepriznavanja diplome od strane kosovskih vlasti, na vidjelo izbija i “ diskriminacija “ i to kako naglašava, posebno u Prizrenu koji važi za najmultietničkiji grad na Kosovu.

Problemi prilikom zapošljavanja

„Albanska zajednica i vlast koriste vakum koji se zbog nepriznavanja diploma dešava sa bošnjačkim studentima i to im služi kao izgovor da zapošljavaju ljude iz svoje zajednice. U posljednjih šest, sedam godina samo se jedan Bošnjak zaposlio u lokalnoj bolnici, a red je zaista veliki. Veliki broj Bošnjaka se iselio zbog straha za egzistenciju, a mnogo veći broj omladine čeka na odlazak.“

Ni Jonuzi ne misli drugačije kada je riječ o odlasku u inostranstvo, iako se vratio sa namjerom da u Prizrenu gradi svoju budućnost. “Ja imam srpski pasoš, međutim bio sam primoran da predam zahtjev i za bugarski i na osnovu toga moram da tražim budućnost negdje u zapadnoj Evropi.“

Različiti pogledi

Minderheiten Kosovo

Orhan Lopar

Na drugoj strani, neki od političkih predstavnika nealbanskih i nesrpskih zajednica, svaki na svoj način, gledaju na petu godišnjicu nezavisnosti. “Bošnjaci su treća po brojnosti zajednica na Kosovu, odmah iza Albanaca i Srba i integrisani su u novo kosovsko društvo. Zastupljeni su u Skupštini Kosova sa četiri poslanika, imaju svoje škole do univerzitetskog nivoa, medije na bosanskom jeziku” priča Ćemailj Kurtiši, zamjenik predsjedavajućeg Skupštine Prizrena, dodajući da se pripadnici njegovog naroda ipak suočavaju sa brojnim problemima, počev od “neispunjenja obećanja Vlade Kosova da formira opštinu sa većinskim bošnjačkim stanovnistvom, te ne poštovanju skupštinske odluke o službenoj upotrebi bosanskog jezika u prizrenskoj opštini.”

Ništa se ne ulaže u Goru

Murselj Haljili iz Dragaša, poslanik Skupštine Kosova iz Građanske inicijative Gora, ne vidi nikakav napredak pet godina od proglašenja nezavisnosti. „Naš osnovni problem je nepostojanje prava na opštinu. U ovom slučaju mi smo uvijek u manjini i ne možemo odlučivati o svojoj sudbini. Imamo dosta problema vezano za ekonomski opstanak Gore jer se ništa nije ulagalo svih ovih godina. Veliki broj naših ljudi je zato otišao sa Kosova.”

Kosovo Straße mit Geschäften und Läden in Prizren

Pripadnici manjiskih naroda se ni u multietničkom Prizrenu ne osjećaju ravnopravnima



Iako je turska zajednica najzastupljenija – ima ministra u Vladi, poslanike, dobili su opštinu Mamuša sa većinskim turskim stanovništvom, Orhan Lopar, potpredsjednik opštine Prizren, naglašava da im je nakon 1999. ukinuto pravo službene upotrebe jezika na kosovskom nivou. “U znak protesta ja nisam uzeo ličnu kartu jer tražim da bude na turskom. Za mene je to diksriminacija. Ako izgubimo jezik - mi ćemo postati Albanci."

Egipćana nema u javnim preduzećima

Ima, međutim i onih, poput Dževdeta Neziraja, poslanika Skupštine Kosova iz egipćanske zajednice, koji su zadovoljni malim stvarima. Rezervisana mjesta za njihove učenike i studente, sloboda kretanja i govora, samo su neke od njih. Ovog Pećanca međutim zabrinjava nezastupljenost njegovih sunarodnika u državnim službama. „U javnim preduzećima broj Egipćana je veoma mali, ili primjera radi, u PTT-u i Kosovskoj elektrokorporaciji nema nas uopšte. Zanemarljiv broj Egipćana je zaposlen u policiji i na carini. Na osnovu važećih zakona u javnim institucijama predviđeno je da 10 odsto zaposlenih mora biti iz nevećinskih zajednica.“ Jonuzi, ali i sve veći broj mladih, ne samo njegovih sunarodnika, ne vidi perspektivu na Kosovu. Svoju budućnost planira da gradi negdje u zapadnoevrospkim zemljama i kako reče, čeka samo povoljnu priliku za to.

Autor: Refki Alija

Odgovorna urednica: Belma Fazlagić-Šestić