1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Šmit je ljut, ali njegov problem je mnogo dublji

Jasmin Mujanović
20. avgust 2022.

Čini se da Visoki predstavnik Kristijan Šmit nije podoban za funkciju. Ne samo zbog izliva besa, već zato što ne može ili neće da sprovede demokratske reforme u BiH, piše u tekstu za DW politikolog Jasmin Mujanović.

https://p.dw.com/p/4FoQ6
Bosnien Herzegowina Christian Schmidt
Foto: Elvis Barukcic/AFP/Getty Images

Video-klip sa visokim predstavnikom u BiH Kristijanom Šmitom postao je viralan u sredu (17.08.). Prikazuje izliv besa bivšeg nemačkog ministra poljoprivrede na konferenciji za novinare u Goraždu nakon što je jedna novinarka postavila pitanje.

Ali šta je tačno podstaklo Šmita na ovaj izliv besa? Da bi se na to odgovorilo, moramo se vratiti malo unazad. Jer, reč je o posleratnoj Bosni, jednom od najkonfuznijih političkih sistema na svetu. 

Kancelarija visokog predstavnika (OHR) je proizvod Dejtonskog mirovnog sporazuma kojim je 1995. uz posredovanje SAD okončan rat u Bosni. Visoki predstavnik ima ogromnu izvršnu moć, takozvana bonska ovlašćenja, koja mu omogućavaju da samostalno menja zakone, otpušta državne službenike, pa čak i da menja državne simbole zemlje.

Krajem 2000-ih, bosansko rukovodstvo i međunarodna zajednica počeli su da rade na ukidanju ove funkcije. Iza toga je bila ideja da BiH traži puni suverenitet i da se međunarodna zajednica odrekne nadzorne uloge nad posleratnim poretkom zemlje.

Etnički ključ na skoro svakom nivou

Do toga nije došlo. Kada su i SAD i EU okrenule leđa Bosni, do izražaja je došla neadekvatnost dejtonskog ustavnog okvira.

Ustav Bosne – zapravo Aneks IV Dejtonskog sporazuma – za zemlju od 3,2 miliona stanovnika predviđa četrnaest različitih nivoa vlasti. Država je administrativno skoro sasvim podeljena po etničkim linijama, pri čemu je u ogromnom aparatu vlasti skoro svako pojedinačno javno i administrativno mesto zauzeto po etničkom ključu.

Praktično sva prava na demokratsko predstavljanje rezervisana su za takozvane „konstitutivne narode“, odnosno Bošnjake, Srbe i Hrvate.

Manjine kao što su Romi i jevrejska zajednica, kao i oni koji se izjašnjavaju jednostavno kao Bosanci, isključene su kada se radi o mnogim funkcijama na koje se ljudi biraju, uključujući tročlano državno Predsedništvo.

Sa ovim instrumentima u ruci, etablirane nacionalističke partijske klike brzo su gurnule Bosnu u trajni ciklus kriza.

Poslednjih godina vodeći srpski (SNSD) i hrvatski (HDZ) nacionalistički blokovi sve više koordiniraju svoje napore. Uz značajnu podršku Srbije, Rusije i Hrvatske, uspeli su da gotovo potpuno podriju sve što liči na državno i vladino rukovodstvo u Bosni.

Nesprovedene sudske odluke

Bosanski aktivisti za građanska prava našli su na to svoj odgovor. Počevši od 2009, različiti pojedinci iz manjinskih zajednica i civilnog društva podneli su žalbe Evropskom sudu za ljudska prava (ECHR) i Ustavnom sudu BiH kako bi osporili diskriminatorne aspekte ustava zemlje, uključujući one koji se odnose na biračka prava i ograničenja za manjine.

Usledilo je osam presuda. U svim slučajevima, nadležni sudovi su stali na stranu podnosilaca tužbe.

Nije iznenađujuće što je mejnstrim politička klasa – posebno SNSD i HDZ – kategorički odbijala da sprovede ove odluke, shvativši da bi to dovelo do daleko otvorenijeg, reprezentativnijeg i konkurentnijeg političkog sistema u Bosni – a samim tim verovatno i do njihovog odlaska sa vlasti.

Problem legitimiteta

Nakon više od decenije zastoja i rastućih političkih tenzija, Šmit, koji je preuzeo dužnost pre godinu dana, proglasio je izborni zakon i ustavnu reformu kao prioritet svog mandata.

Ali Šmit je od početka imao problem sa legitimitetom: prvo, okolnosti oko njegovog imenovanja bile su čudne. Čini se da je bivša nemačka kancelarka Angela Merkel donela odluku o imenovanju Šmita bez ikakve koordinacije sa ostalim članicama Kvinte (SAD, Velika Britanija, Italija, Francuska i Nemačka).

Uprkos glasinama da je Berlin o Šmitovom imenovanju obavestio Moskvu ili se čak dogovarao, on je na kraju postao prvi visoki predstavnik koga je Kremlj uspešno sprečio da Savetu bezbednosti UN dostavi redovan izveštaj o napretku implementacije mira u BiH.

Postoji i još jedan problem sa Šmitovim pristupom: on je odlučio da u sprovođenju agende izborne reforme ignoriše presude Evropskog suda za ljudska prava.

„Proigrano poverenje“

Bosanski mediji su 19. jula izvestili da se Šmit sprema da iskoristi bonska ovlašćenja da promeni izborne zakone u Federaciji BiH.

Ne samo da je to hteo da uradi usred predizborne kampanje – pre izbora 2. oktobra. Većina eksperata se takođe plašila da bi promena zakona koristila samo HDZ-u bosanskih Hrvata i njegovim secesionističkim koalicionim partnerima u SNSD-u bosanskih Srba.

Jer, saznalo se da je Šmitova pravna reforma zasnovana na tekstu koji je napisan u Zagrebu.

Šmit je 27. jula popustio i odlučio se samo za niz tehničkih izmena izbornog zakona. Ali integritet OHR-a kao nepristrasnog arbitra već je narušen.

Na primer, kako je primetio nemački poslanik Mihael Brand, član bivše Šmitove poslaničke grupe CDU/CSU, visoki predstavnik u Bosni je „neposredno pre izbora naneo ozbiljnu štetu i u velikoj meri proigrao poverenje“.

Bosanci zaslužuju demokratsku šansu

Ove srede u Goraždu reporterka Adisa Imamović sa N1 BIH postavila je Šmitu vrlo konkretno pitanje: zašto se čini da se bavi samo jednim od nerešenih ustavnih slučajeva u zemlji – onim čija bi presuda, ako bi se sprovodila izolovano, najviše koristila HDZ-u – a ne sa ostalih sedam odluka na čekanju?

Pitanje je bilo oštro, ali legitimno. Tokom izliva besa koji je usledio, Šmit je odbio da odgovori na suštinu novinarske kritike – ili zato što je nije razumeo ili zato što je hteo da je ignoriše.

Imajući u vidu izuzetna ovlašćenja njegove kancelarije i događaje u proteklih nekoliko nedelja, i jedno i drugo ukazuju na čoveka nesposobnog za tu funkciju.

To je postalo još jasnije ove nedelje kada se ispostavilo da je Šmit, istog dana kada je napravio ispad, dao prijateljski intervju ozloglašenom šovinističkom reporteru iz hrvatskih novina u kojem je stalno ponavljao slogane HDZ-a.

Ali baš kao što se Šmit čini neprikladnim za svoju funkciju, i postojeći ustav Bosne je neadekvatan. Četvrt stoleća nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, Bosanci zaslužuju pokušaj sveobuhvatne ustavne reforme koja svima daje mogućnost učešća, kako bi se stvorila istinska evropska liberalna demokratija.

Šmit bi trebalo da se povuče i svom nasledniku pruži priliku da olakša takav proces, a ne da ga blokira.

*Jasmin Mujanović je politikolog i autor knjige „Glad i bes: kriza demokratije na Balkanu“.

Pratite nas i na Fejsbuku, preko Tvitera, na Jutjubu, kao i na našem nalogu na Instagramu.