1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Đukanović pobeđuje u prvom krugu?

3. april 2018.

Ankete u Crnoj Gori pokazuju da večni lider Milo Đukanović ide ka pobedi u prvom krugu predsedničkih izbora 15. aprila. Sagovornici DW kažu da mu račun može pomrsiti samo visoka izlaznost, ali da su šanse za to male.

https://p.dw.com/p/2vO5i
Foto: picture alliance/dpa/B.Pejovic

Pored lidera Demokratske partije socijalista (DPS) u predsedničkoj trci učestvuje šest opozicionih predstavnika. Mladen Bojanić ima podršku većine opozicije, Socijaldemokratska partija je kandidovala Draginju Vuksanović, Marko Milačić predstavlja partiju Prava Crna Gora, Vasilije Miličković nastupa kao nezavisni kandidat, Dobrilo Dedeić u ime Srpske koalicije, a Hazbija Kalač ispred Stranke pravde i pomirenja.

„Veoma je pozitivna promena što na ovim predsedničkim izborima imamo veći broj kandidata nego u ranijim kampanjama. S druge strane, diverzifikovana i raznorodna struktura opozicionih predsedničkih kandidata doprineće boljoj poziciji kandidata vladajuće koalicije“, kaže za DW Milena Bešić, direktorka Centra za demokratiju i ljudska prava (CEDEM).

 - pročitajte još: Kad je teško – Milo

CEDEM-ovo martovsko istraživanje je pokazalo da 50,6 odsto glasača želi Mila Đukanovića za predsednika, što bi mu donelo pobedu u prvom krugu. Novinar lista Vijesti Samir Kajošević nema sumnje da će tako biti i na dan izbora.

„Iskustvo sa prošlih izbora je pokazalo da jedan opozicioni kandidat stvara ozbiljan  problem za DPS. Veliki broj takozvanih malih kandidata je dobar za Đukanovića jer se time potvrđuje slika o iscepkanoj opoziciji i jača apatičnost kod birača. Osim toga, po pravilu mali kandidati uglavnom podjednako napadaju njega i opoziciju, što dodatno stvara zbunjenost kod birača“, objašnjava Kajošević za DW.

Isti stav zauzima i Nikoleta Đukanović iz Centra za monitoring (CEMI). „Iako veći broj kandidata znači da je šira mogućnost izbora, to ne znači da se povećavaju šanse opoziciji.“

Velika izlaznost jedini protivnik

Brojke pokazuju da bi jedino velika izlaznost mogla da ugrozi Đukanovića. Pravo glasa imaće oko 535.000 birača. Pri izlaznosti od 70 odsto bi Đukanović za pobedu u prvom krugu morao da osvoji nešto manje od 190.000 glasova. To je približna cifra koju je na poslednjim parlamentarnim izborima osvojila njegova vladajuća koalicija.

„Biračko telo DPS nema mnogo oscilacija. Može se očekivati da će taj deo biračkog tela i ovaj put izaći na izbore i pružiti podršku lideru partije“, objašnjava Nikoleta Đukanović.

Demonstration in Podgorica
Ni protesti (2015), ni šarene koalicije do sada nisu pomerili ĐukanovićaFoto: DW/N. Rujevic

Ako izlaznost bude veća od 70 odsto, lider DPS bi morao da osvoji nove, dodatne glasove. Novinar Kajošević pojašnjava da veća izlaznost ne ide na ruku DPS jer po pravilu znači veći broj opozicionih glasača.

„Najbolji primer su parlamentarni izbori 2016. kada je vest o državnom udaru u popodnevnim časovima smanjila izlaznost građana, zbog straha od nemira, i time omogućila DPS da formira tesnu većinu. Zbog dugotrajnih pregovora o predsedničkom kandidatu i velikog broja malih kandidata, bojim se da će i na ovim izborima biti značajan broj apstinenata“, dodaje on.

Iako bi upravo apstinenti mogli da pomrse računicu trodecenijskog lidera male republike, naši sagovornici ne veruju da će oni masovno izaći na birališta. „Opoziciji je dugo trebalo da se saglase oko imena zajedničkog kandidata, to je uticalo da se ne postigne potpuno jedinstvo i može uticati na želju glasača da izađu na ove izbore“, navodi Nikoleta Đukanović.

Crna Gora je od sticanja nezavisnosti dva puta birala predsednika, oba puta u prvom krugu. Prosečna izlaznost je bila oko 65 odsto. „Iz ove perspektive treba da se desi nešto potpuno nepredvidljivo da bi aktuelni sastav kandidata proizveo drugi krug. Svi opredeljujući faktori za sada ukazuju da drugog kruga neće biti“, zaključuje Milena Bešić.

Izbori se održavaju 15. aprila. Milo Đukanović je u vrhu crnogorskog establišmenta od 1989. godine, a premijer Crne Gore prvi put je postao 1991. na svoj 29. rođendan. Tokom tog perioda svojevoljno je tri puta pauzirao, zadržavajući ključni uticaj u vladajućoj stranci. Ubedljivi je evropski šampion po dužini boravka na vlasti.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android