1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Zbunjeni na Lezbosu

Spiros Moskovu21. mart 2016.

U mestu Karatepe na ostrvu Lezbosu vlada nemir. Od kako je stupio na snagu sporazum između Evropske unije i Ankare, 1.500 izbeglica iz izbegličkog kampa strahuje da će biti odvedeni u Tursku.

https://p.dw.com/p/1IGov
Griechenland Lesbos Flüchtlinge Fähre
Foto: DW/K. Bergmann

U prihvatilištu Karatepe na ostrvu Lezbos i centru za registraciju Morije, raščulo se da bi izbeglice mogle da budu evakuisane i prebačene u severnu Grčku, do Kavale. U luci Mitilene, ogromni trajekt „El.Venizelos“ čeka na putnike. Ljudi se plaše da će biti deportovani u Tursku. To bi bio nagli kraj njihove odiseje ka Evropi.

Nesigurnost među izbeglicama

Nur, mikrobiološkinja iz Damaska, svog malog sina drži u naručju. Sa strahom u očima, ona od gradonačelnika Lezbosa, Spirosa Galonisa, traži da joj kaže gde zapravo vodi to putovanje. Galonis je uverava da je destinacija Kavala. Njen strah pretvara se u skepsu. Mahmud iz Sirije, okružen suprugom i troje dece, ljubaznom gradonačelniku kaže da obavezno mora u Atinu, gde ga čeka ostatak porodice. On pokazuje karte, izdate za narednu sredu. Galinos mu obećava da će u sredu stići do Atine. Mahmudu je vidno lakše. Uprkos uveravanjima lokalnih vlasti, mnoge izbeglice odbijaju da se ukrcaju na „El.Venizelos“. Poluprazan trajekt napušta luku i iz neobjašnjivih razloga ne stiže do ni do Kavale, ni do Turske, već do luke Eleusis kod Atine.

Griechenland Lesbos Flüchtlingsfrau Nour
Sirijka Nur ne želi nazad u TurskuFoto: DW/K. Bergmann

Želimo da zaštitimo žrtve

Situacija je nepregledna za sve i mnogo toga iz sporazuma između Brisela i Ankare još uvek je nepoznato. Pritom su se na Lezbosu u poslednjih nekoliko meseci potrudili da uspostave strukturu za registraciju i smeštaj izbeglica. Prošlog leta oko glavnog grada Mitilene u šatorima je bilo 30.000 izbeglica, isto koliko i stanovnika u samom gradu. Od tada je izgrađeno mnogo većih i manjih kampova, opremljenih savremenim medicinskim ordinacijama i dečijim igralištima. Na ostrvu je aktivno više od 180 humanitarnih organizacija, oko 2.000 dobrovoljaca iz različitih zemalja. „Bilo je jasno od početka“, kaže Galinos aludirajući na zatvaranje balkanske rute, „da su naši gosti, izbeglice ili migranti, žrtve rata koje moramo da zbrinemo. Problem nisu ljudi, već bombe koje su uništile njihove domove. Nažalost, postoje političke odluke koje kažnjavaju žrtve. Mi želimo da ih zaštitimo.“

Trajni teret društva

Stanovnici Lezbosa zbrinuli su pridošlice i pored ekonomske krize. Gotovo trećina stanovništva su potomci grčkih izbeglica iz Azije, koji su 1922. godine potražili utočište na ostrvu. Ipak, svakodnevna drama sa izbeglicama je i teret za ovdašnje društvo. Na Lezbosu retko ko veruje da će sporazum između EU i Turske ograničiti broj izbeglica na duži rok. Od zaključenja tog sporazuma, na severnu obalu ostrva svako veče stiže deset prenatrpanih brodova. Dvoje mrtvih. Turističko ostrvo Lezbos je postalo ostrvo izbeglica, sa očiglednim posledicama za turizam. Pad rezervacija za leto je već dostigao 80 odsto – loše vesti za bezbroj porodica koje zavise od turizma.

U ovom trenutku hoteli su popunjeni samo u mestu Mitilene: tu su odseli idealisti, novinari, političari. Ali, šta će dugoročno biti od Lezbosa, zapisano je u zvezdama. Ljudi pokušavaju da se naviknu na novu situaciju, čak veruju da bi mali deo izbeglica mogao i da se integriše na ostrvu. Nije slučajno da tradicionalni restoran „Averof“, na rivi, na dve table arapske mušterije obaveštava da se tu kuva i bez svinjetine.