1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Više od polovine nemačkih filmova zauvek izgubljeno

Sara Merš29. februar 2008.

U nemačkom kulturnom nasleđu zjapi velika rupa. Skoro polovina nemačkih filmova nije arhivirana. Alarmantnu vest potvrdila je i studija Saveza nemačkih kinoteka.

https://p.dw.com/p/DBja
Samo jedan deo nemačkih filmova je arhiviranFoto: dpa

Kako je Teodor hvatao sve lopte na golu, to nažalost niko ne zna. Golman je protagonista filma „Teodor na golu“ iz 1950. godine. Film je izgubljen. Za to je delimično kriv i nemački zakon o arhiviranju koji propisuje da muzika koja je nastala u Nemačkoj mora da se arhivira. Međutim, to ne važi i za filmsku muziku. Kako kaže Karl Grip, šef Saveznog arhiva, "posledice su više nego vidljive. Iz vremena nemog filma izgubljeno je oko dve trećine filmova. Takođe su izgubljeni i filmovi iz Vajmarske republike. Sa žaljenjem moramo da konstatujemo da imamo procentualno manje sačuvanih filmova iz vremena zapadne Nemačke nego iz vremena nacionalsocijalizma.“

Samo jedan deo filmova arhiviran

U nemačkom Saveznom arhivu nalazi se više od milion filmskih rolni sa oko 150.000 hiljada filmova. Više nego dovoljno? To je samo jedan deo flimova proizvedenih u Nemačkoj. Još neki filmovi nalaze se u manjim arhivima. Tu i tamo, poneki film izroni i u inostranstvu. Međutim, najveći deo nemačke filmske industrije je nepovratno izgubljen. Veliki poznavalac filma iz redova Zelenih Klaudija Rot kaže: "Filmovi su arhiva sećanja. Kada saznate šta je sve izgubljeno, koliko rupa postoji, o kojim filmovima se radi: klasičnim delima filmske isitorije, svetski poznatim filmovima koje je radio Murnau, onda shvatite da smo izgubili veliki deo kulturnog nasleđa."

Neophodna nova pravila

Originalni snimak Frica Langa „Metropolis" je uništen. Postoji samo kopija skrpljena od starih isečaka. Kada se radi o arhiviranju filmova, neophodna su nova pravila. Doduše, od pre četiri godine filmovi u Nemačkoj moraju da se arhiviraju, ali to važi samo za dela koja finansira država.

Međutim, ne arhiviraju se uvek svi filmovi koje su finasirale pojedine nemačke savezne pokrajine. Neki bivaju uništeni. Klaudija Rot kaže: "Zaprepašćena sam, frapirana. Poslednji je trenutak da se kaže da nemačko filmsko nasleđe jeste važno i to ne samo iz ekonomskih ili umetničkih razloga".

Novi zakon o arhiviranju filmova ne može, naravno, da vrati izgubljena kapitalna dela filmske industrije, ali bi bar mogao da se pobrine da se ubuduće ne promašuju sigurni golovi.