1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Tunis: Plodno tle za džihadiste

Sara Merš, Tunis27. jul 2015.

U redovima Al Kaide i Islamske države trenutno se bori više od 5.000 Tunišana – uglavnom mladih muškaraca. Zašto kod omladine u Tunisu ekstremističke ideje nailaze na plodno tle? I kako se tome suprotstaviti?

https://p.dw.com/p/1G51o
Seifeddine Rezgui, mutmaßlicher Attentäter von Soussa
Seifedin Rezgui, imao je samo 24 godine kada je izvršio krvavi napad u letovalištu SusFoto: picture-alliance/dpa/Social Media

„Rekao je da će prespavati kod jednog prijatelja. Ali nam je sledećeg dana poslao SMS da je u Siriji.“ Glas Igbela Bena Rejeba i danas podrhtava dok priča o danu u martu 2013. kad je nestao njegov brat Hamza. Tog studenta informatike je vrbovao Al Nusra front te je preko Libije otputovao u Siriju. Objašnjeno mu je da bi trebalo da se brine o njihovoj internet-stranici i propagandi na mreži. Međutim, Hamza je osoba s invaliditetom i sedi u kolicima. „Oni uopšte nemaju vremena da se brinu o njemu. Mogu da zamislim da su mu stavili bombu u kolica i digli ga u vazduh“, kaže njegov stariji brat.

Porodici je, međutim, pošlo za rukom da Hamzu vrati u Tunis. Ben Rejeb je zatim osnovao jedno udruženje za spašavanje Tunišana koji su zaglavili u inostranstvu. Cilj udruženja je da islamističkim borcima koji se već nalaze na frontu omoguće da se reše ekstremističkog okruženja te da u samom Tunisu spreče da se još više mladih priključi ekstremističkim grupama.

Radikalizacija nakon revolucije

Više od pet hiljada Tunišana se bori u redovima raznih radikalnih grupa, navodi se u jednom aktuelnom izveštaju Odbora za ljudska prava Ujedinjenih nacija. Doduše, već od devedesetih godina je bilo tuniških boraca u Afganistanu ili Čečeniji, ali tek od političkog prevrata 2011. godine je naglo narastao broj onih koji su se priključili terorističkim grupacijama.

Istoričar i stručnjak za bezbednost Fajzel Šerif vidi dva glavna razloga zašto upravo među Tunišanima ima toliko džihadista. Oba razloga imaju veze s političkim promenama iz 2011. godine. Mnogi su tu revolucionu euforiju hteli da izvezu u arapske zemlje u kojima nisu uspele promene. „Nisu svi ti borci isprva imali religiozne motive“, dodaje Šerif, već su mnogi radikalizovani tek u inostranstvu.

U Tunisu su, osim toga, istovremeno ekstremisti počeli da vrbuju mlade ljude. Većina vodećih ekstremista su za vreme Ben Alijevog režima bili osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne te su u revolucionarnoj zbrci uspeli da pobegnu iz zatvora nekoliko dana pre pada diktatora. Oni koji nisu pobegli oslobođeni su u dva velika talasa amnestije političkih zatvorenika nakon pada Ben Alija.

Tunesien Wiedereröffnung Bardo National Museum in Tunis
Nakon ponovnog otvaranja muzeja Bardo hiljade Tunišana je protestovalo protiv ekstremizmaFoto: AFP/Getty Images/F. Belaid

Tuniška vlada i civilno društvo nemaju mnogo načina da se suprotstave propagandi ekstremista, žali se Šerif. „Ako se malo bolje pogleda ovde uokolo, čega tu ima, osim džamije? Ničega.“ Posebno u unutrašnjosti Tunisa manjka centara za omladinu, kulturnih ponuda i drugih mogućnosti da se provede slobodno vreme. Između 3.000 i 10.000 američkih dolara za svakog novog džihadistu dobijaju oni koji ih vrbuju, navode Ujedinjene nacije. Osim toga, porodice džihadista dobijaju finansijsku i materijalnu podršku od strane dobrotvornih organizacija. Upravo te organizacije bi, poručuje tuniška vlada, sada trebalo da budu pod strogom kontrolom kao i džamije gde radikalni propovednici pozivaju na džihad.

Zabranjena putovanja u Srbiju

Radikalizacija omladine prerasta i u bezbednosni izazov za sam Tunis, što je postalo jasno nakon krvavih napada na nacionalni muzej Bardo i jedan hotel u letovalištu Sus. Tamo su pobijeni pre svega strani turisti, što može da ugrozi glavnu privrednu granu zemlje. Vlada u Tunisu odgovara represijom: Od početka godine kontrolisano je više od 15.000 sumnjivih osoba, nakon napada u Susu uhapšeno je 700 ljudi.

Tunišani mlađi od 35 godina ne smeju više da putuju u zemlje poput Libije, Turske ili Srbije – jer su to tranzitne zemlje u smeru Sirije i Iraka. To je, smatra Fajzel Šerif, prvi korak u pravom smeru kako bi se problem kratkoročno rešio, ali ni izdaleka nije dovoljno. „Potrebna nam je strategija. Možete danas otkriti 30 ili 40 ćelija i nekoliko stotina ljudi poslati u zatvor, ali mašina će se i dalje okretati i proizvesti dve, tri hiljade novih.“

Veći izazov će biti stvaranje dugoročne strategije kako se mladi ljudi uopšte ne bi priključili ekstremistima. „Praznina koju je tuniška mladež proživljavala godinama je tim strujanjima pružila sve slobode da prodru u naše društvo“, priznaje i premijer Habib Esid. „Važan cilj je stvaranje radnih mesta kako bi mladi ljudi bili finansijski nezavisni i kako se ne bi priključili tim strujanjima. Napredujemo, ali sporo“, dodao je on.

U septembru će vlada organizovati kongres u okviru kojeg državne institucije zajedno s civilnim društvom žele da izrade strategiju protiv radikalizacije mladih ljudi. Mlađi brat Bena Rejeba, Hamza, i dalje ne govori javno o onome što je doživeo u Siriji. „Ali je on izradio logotip našeg udruženja“, priča uz ponosan osmeh Igbel Ben Rejeb.